Intervju, Joanikije, episkop budimljansko-nikšićki
AKO NEKO NARODU ZATIRE PROŠLOST, ODUZIMA MU PRAVO NA BUDUĆNOST
Juli 2019
Nećemo dozvoliti da onim što je Božije i crkveno raspolaže bilo koja prolazna vlast, pa ni ova kojoj ništa nije sveto. Za ovaj stav imamo bezrezervnu podršku od našeg vjerujućeg naroda čiji su preci podizali svetinje i zavještavali ih Bogu i Crkvi, ne državi ili bilo kojem režimu
Unutarnje društvene i političke prilike u Crnoj Gori već dugo nisu dobre kada je riječ o odnosima vlasti i opozicije, kao i u narodu, između onih koji se osjećaju Crnogorcima i onih koji se osjećaju Srbima, a napadi na Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori doveli su sve te sporove posljednjih mjeseci do usijanja. Najnoviji prijedlog zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica u Crnoj Gori, koji bi faktički oduzeo pravo vlasništva Srpskoj pravoslavnoj crkvi nad njenim crkvama, manastirima i svetinjama i predao ih u ruke državi, izazvao je snažno protivljenje Srpske pravoslavne crkve koja ovaj potez doživljava kao biti ili ne biti, ne samo njenog opstanka nego i duhovnog i nacionalnog identiteta Srba u Crnoj Gori. O ovom prijedlogu zakona, kao i o mogućim perspektivama života pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori razgovaramo s vladikom Joanikijem, episkopom budimljansko-nikšićkim.
Prijedlog zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica u Crnoj Gori, izazvao je snažno protivljenje Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, ali i u njenom središtu u Beogradu. Koja je suštinska tačka tog otpora Srpske pravoslavne crkve?
Joanikije: Očigledno je da je Predlog zakona rađen sa zlom namjerom. NJegovim usvajanjem država bi proizvela neravnopravnost među crkvama i vjerskim zajednicama. Naime, Crna Gora je sklopila ugovor sa Rimokatoličkom crkvom, Islamskom zajednicom i Jevrejskom zajednicom, a u tim ugovorima dat je mnogo širi obim prava nego ovim predlogom zakona. Ovaj zakon bi omogućavao državi da oduzme hramove i ostalu imovinu crkvama i vjerskim zajednicama na koje bi se on odnosio, s tim što imovinu onih vjera koje imaju ugovore država ne bi mogla prisvojiti jer ih štite odredbe potpisanih ugovora. Dakle, predlog pomenutog zakona je namijenjen prevashodno za Srpsku Pravoslavnu Crkvu u Crnoj Gori. NJega je licemjerno zvati zakonom o vjerskim slobodama pošto bi on omogućio konfiskaciju crkvene imovine i time ustvari ograničio vjerska prava i slobode. Ustav Crne Gore propisuje da su sve vjere u ovoj državi ravnopravne i da je crkva odvojena od države. Oba ta načela krše se ovim predlogom zakona. Onaj ko hoće da oduzme nečiju imovinu nije odvojen nego mu se nameće kao gospodar. Više je nego jasno da ovim Predlogom zakona vlast ignoriše Ustav svoje zemlje i druge međunarodno važeće pravne akte koji regulišu odnose između crkve i države.
Što zapravo želi crnogorska vlast ovim prijedlogom?
Joanikije: Hoće da zagospodari crkvenom imovinom, da Crkvi oduzme slobodu i da je učini svojom robinjom. Naravno, u tome neće uspjeti.
Na koji način će se Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori boriti za obranu svog položaja i svojih vjernika?
Joanikije: Mi smo formirali jak pravni tim sa namjerom da iskoristimo sva sredstva pravne struke, da zaštitimo svoja ranije stečena prava, uključujući i imovinska. Svjesni smo svog utemeljenja i vjekovnog kontinuiteta duhovnog, kulturološkog i pravnog. Uvijek smo imali, a sada posebno, naglašeno osjećanje dužnosti da čuvamo po cijenu života vjekovno nasljeđe koje smo primili od svojih predaka. Kada je riječ o svetinjama, crkvama i manastirima, ne možemo dopustiti da se mijenja njihova uloga i namjena. Nećemo dozvoliti da onim što je Božije i crkveno raspolaže bilo koja prolazna vlast, pa ni ova kojoj ništa nije sveto. Za ovaj stav imamo bezrezervnu podršku od našeg vjerujućeg naroda čiji su preci podizali svetinje i zavještavali ih Bogu i Crkvi, ne državi ili bilo kojem režimu.
Srpska pravoslavna crkva najdublje je povezana sa tradicijom i kulturnim i duhovnim identitetom Srba, ma gdje oni živjeli. Zašto vlast u Crnoj Gori toliko želi da ospori, neutralizira ili prebriše srpski identitet stanovnika Crne Gore, ili bar onih koji se tako osjećaju?
Joanikije: Naša vlast upregla se u projekat brisanja vjekova svog ćiriličnog i srpskog nasljeđa da svome narodu oduzme pretke. Ako neko jednom narodu zatire prošlost istovremeno mu oduzima pravo na budućnost. Naš narod je od davnina bio izložen takvom pritisku, ranije od raznih okupatora i tuđina, danas, nažalost, od svoje vlasti.
Što mislite o nekanoniziranoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi?
Joanikije: To je tvorevina vlasti u koju ni sama ona ne vjeruje. Stvorili su je za političku potrebu ali je nesreća i vlasti i te družine što u njoj narod nikada nije prepoznao ni crkvu ni religiju nego prevaru i manipulaciju.
Kako u atmosferi ovih napetosti žive vjernici Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori?
Joanikije: Naš narod je navikao da se bori sa nepravdom. Ponekad izgleda da je posustao ali je uvijek iznovao započinjao borbu sa obnovljenom vjerom i energijom. Nikada se ne predaje. Mi, kao duhovni pastiri, ne želimo da podstičemo sukobe ni sa vlastima ni sa onima koji drugačije misle, posebno ne sa drugim vjerama. Međutim, zavjetovani smo da se borimo protiv laži. Ako neko govori da crkve i manastiri ne pripadaju Bogu i Crkvi nego Državi, to znači da smo mi nekome nešto ukrali ili oteli. To je gnusna laž i ništa manje od toga! Ta priča se širi preko medija da bi vlast prevarom stekla podršku od javnosti za pljačku crkvene imovine, uključujući i otimanje svetinja. Mi se, zajedno sa narodom, borimo protiv te nepravde, najmoćnijim oružijem – istinom i riječju koja u ovakvim situacijama može biti i oštra ukoliko je zasnovana na pravdi. Teško je živjeti ako ste stalno izloženi bilo kakvoj neprijatnosti, ali borba za očuvanje vjere, korijena i svetinja, borba protiv bilo koje teške nepravde donosi duhovnu radost i osmišljava ljudski život.
Što tom narodu savjetujete vi, kao jedan od njegovih duhovnih pastira?
Joanikije: Savjetujem im da kao apostoli ostanu sa Hristom uvijek i svagda, a posebno kada NJegova crkva trpi klevete i hule od ovog svijeta. Istina koju je Apostol Pavle blagovjestio ako sa Hristom stradamo, sa Hristom ćemo se i proslaviti, nikada nije izgubila svoj značaj i spasonosno dejstvo. Naš vjerujući narod ima čisto srce da to može shvatiti i primiti. Uostalom, ta apostolska pouka je po bezbroj puta provjerena i potvrđena u našoj prošlosti. Ovaploćena je u našem iskustvu.
Što mislite o perspektivama pravoslavne duhovnosti u vremenu narasle materijalizacije svijeta i globalne ofanzive protiv svake duhovnosti?
Joanikije: Ko vjeruje u Hrista istovremeno vjeruje u božanski smisao života, stvaranja i borbe za jevanđeljske vrijednosti. Pravoslavlje nikada nije strahovalo od izazova sadašnjosti, niti od iskušenja koje donosi ovaj svijet i istorija. Pravoslavna vjera nije neka maglovita i neodređena duhovnost nego je ona život u Hristu, pravi i puni Život dostojan čovjeka. Sa Hristom i u Hristu uvijek imamo otvorenu perspektivu, radosnu i svijetlu, već ovdje i sada imamo predokus NJegovog vječnog Carstva. To je ono što smo dužni svjedočiti i u ovom i u budućem vremenu.