Što je SAD dobio, a što izgubio dolaskom imigranata?

AMERIKA I IMIGRANTI

Decembar 2018

Donald Trump ilegalne migracije i neovlaštene prelaske američke granice tretira kao i prijetnje koje dolaze od radikalnih islamističkih terorističkih skupina, konkurentskih država koje potkopavaju američke interese širom svijeta, te kriminalnih kartela

Spominjanje imigracija i Sjedinjenih Američkih Država u našoj javnosti uglavnom asocira na brojne imigracijske valove koji su u 19. i 20. vijeku kretali s Balkana prema ovoj  obećanoj, prekomorskoj državi. Posebno intenzivno emigriranje u Sjedinjene Američke Države bilo je nakon raspuštanja Vojne krajine, kada je veliki broj stanovnika Like, Korduna, Banije i Slavonije krenuo preko Atlantika u potrazi za boljim životom. Uplovljavanje nekih od brodova u njujoršku luku, kao što je bila Karpatija koja je iz Rijeke plovila do New Yorka, za mnoge migrante je bio kraj dugog i neizvjesnog puta. Prvo što bi ugledali bio je Kip slobode, kao simbola Novog svijeta. Zanimljivo je da je spomenuta Karpatija na jednom od povrataka u Evropu spasila 705 putnika sa potonulog Titanica. Mnogi od imigranata iz naših krajeva, završili su u američkim rudnicima ili čeličanama Chicaga ili Pittsburgha. Danas njihove potomke možemo prepoznati po prezimenima koja su zadržali u izvornom, ili modificiranom obliku.

Sjedinjene Američke Države odavno su zemlja useljenika koji dolaze iz različitih dijelova svijeta. Prema nekim procjenama, Sjedinjene Američke Države su od proglašenja nezavisnosti do danas primile više od 70 milijuna imigranata, od čega je dvije trećine došlo u 20. vijeku. Glavnina useljenika danas dolazi iz Latinske, posebno Srednje Amerike, zatim iz Azije i Afike, dok je udio evropskih useljenika sve manji, za razliku od perioda do 1960. kada je većina imigranata dolazila iz Evrope. Brzi ekonomski razvoj Sjedinjenih Američkih Država nakon Drugog svjetskog rata, tražio je sve veći broj radnika a rješenje, kao i u zapadnoj Evropi, bili su sve brojniji imigranti koje je trebalo što prije uključiti u proces rada te integrirati u društvo. Međutim, već u vrijeme administracije predsjednika Ronalda Reagana, osamdesetih godina prošlog vijeka, mogla su se čuti upozorenja, pa i oštre kritike tadašnje američke imigrantske politike i njezine navodno štetne posljedice za američko društvo, posebno na ekonomskom, demografskom i kulturnom području.

 

Smanjenje prava

Možda više nego ikada, migracije su danas u fokusu interesa američke javnosti, za što je zaslužan američki predsjednik Donald Trump. Kada je preuzeo dužnost, on je počeo mijenjati politiku u različitim područjima života. Najavio je frontalni napad na sve probleme koji su, prema njegovom mišljenju, Sjedinjene Američke Države učinili slabima. Njegov program “Amerika na prvom mjestu” uključuje velike promjene u međunarodnoj trgovinskoj politici, smanjenju ilegalnih migracija, ukidanju socijalnih politika kao što je “Obamacare”, smanjivanju poreza bogatim i preusmjeravanju državnog novca za jačanje nacionalne sigurnosti i vojske. U prve dvije godine mandata, u fokusu Trumpove politike, više nego ijedno drugo pitanje, bile su migracije, posebno one iz Srednje i Južne Amerike, od kuda veliki broj imigranata tradicionalno dolazi u Sjedinjene Američke Države.

Na imigracijsku politiku veliki utjecaj su imali svi američki predsjednici, što je ovisilo o pojedinim periodima u kojima su migracije bile manje ili više značajne. Prvi posthladnoratovski predsjednik Bill Clinton i njegova administracija migracije su promatrali prvenstveno kao ekonomsko ili humanitarno pitanje. U to vrijeme Sjedinjene Američke Države bile su otvorene ekonomskim migrantima, ali i onima koji su bježali iz ratom zahvaćenih područja. Mnoge izbjeglice, nakon raspada SFRJ, svoje su utočište pronašli u Sjedinjenim Američkim Državama. Oni su formirali brojne zajednice u američkim gradovima, povezujući se sa sunarodnjacima iz prethodnih imigracijskih valova. Situacija se promijenila nakon terorističkih napada na New York i Washington 2001. kada predsjednik George W. Bush mijenja politiku prema imigrantima i pitanjima granične kontrole, smatrajući ih sigurnosnim izazovom koji je u nivou s ratom protiv terorizma. Njegova administracija u svojim dokumentima, naglašavala je dvije strane imigracijskog pitanja. S jedne strane je bila ekonomska situacija koja je zahtijevala da se unaprijede američke veze sa svijetom, jer je njihov privredni napredak ovisio o sposobnosti prihvatanja i integracije imigranata, a s druge strane efikasna granična sigurnost koja treba spriječiti protupravni ulazak u zemlju, te omogućiti upravljanje migracijama. Zbog toga je 2006. započeta gradnja zida duž granice sa Meksikom sa ciljem da se zaustavi imigrante koji prelaze na njenu teritoriju. Zid dug 1.050 kilometara i visine pet metara, od metalne i betonske konstrukcije, proteže se od Kalifornije do Teksasa i zatvara trećinu granice sa Meksikom, duge 3.000 kilometara. Iako su u ovaj projekt uložena velika financijska sredstva, postignuti su skromni rezultati u zaustavljanju imigranata. Granicu između Sjedinjenih Američkih Država i Meksika čuva 18.000 naoružanih stražara koji su opremljeni s dronovima, osmatračnicama, radarima, senzorima, helikopterima, naoružanim brzim brodovima i policijskim psima. Budžet za sigurnost granice sa Meksikom ove granice je iznosio 13,5 milijardi dolara. Očito ni to nije dovoljno da zaustavi imigrante. Krajem novembra nekoliko hiljada migranata iz Centralne Amerike, nakon dugog puta pješice, pokušalo je preći meksičko-američku granicu I sukobilo se sa pripadnicima američke granične službe. Da bi se zaustavio njihov nasilni prelaz granice, angažirano je i 15 hiljada američkih vojnika. Cilj je ne samo da ih se zaustavi na granici, nego i da ih se nagovori na povratak u matične države. Time bi se demotivirali i svi oni koji se spremaju na dolazak u Sjedinjene Američke Države.

 

Kontrolirane imigracije

I predsjednik Barack Obama je dao sigurnosnu dimenziju migracija i u skladu s time ojačao graničnu kontrolu, no prvenstveno je bio usredotočen na moguće prednosti imigracija za američko društvo. Barack Obama se nije slagao s najčešćim tvrdnjama usmjerenim na ilegalne migracije, kao nekontrolirani priliv jeftine radne snage koji uništava prihode američkih radnika, već je naglašavao prednosti za ekonomiju i cjelokupno društvo. Zbog toga je 2010. zaustavio izgradnju zida na granici prema Meksiku. Slično mišljenje o pozitivnim učincima kontroliranih imigracija za Sjedinjene Američke Države imao je i George W. Bush, koji je naglasio da “držanje Amerike konkurentnom zahtijeva sistem imigracije koji u skladu sa zakonom, odražava naše vrijednosti i služi interesima naše privrede”.

Odmak od ovakvih stavova učinio je Donald Trump i njegova administracija koja je u Strategiji nacionalne sigurnosti 2017. ukazala na “doprinos koji su useljenici dali Sjedinjenim Američkim Državama tokom svoje historije”, ali i upozorila da “ilegalne imigracije, međutim, opterećuju privredu, ugrožavaju američke radnike, predstavljaju rizike za javnu sigurnost i jačaju krijumčare i druge kriminalce.” Zbog toga je pitanje reforme imigracijske politike i reforme zakonitosti useljavanja stalno visoko na popisu prioriteta svih američkih, a posebno sadašnje administracije. Međutim, čini se da još uvijek nema optimalnog rješenja za ovaj problem. Ako analiziramo posljednje tri američke administracije tokom 21. stoljeća, vidjet ćemo gotovo iste rečenice koje su izgovarali svi predsjednici – na primjer, George W. Bush (2005.) kaže: “Američki imigracijski sistem je zastario i neprilagođen je potrebama naše privrede i vrijednostima naše zemlje”; Barack Obama (2016.) ukazuje na potrebu “popravljanja slomljenog imigracijskog sistema…”; Donald Trump (2018.) najavljuje: “predložili smo nove zakone koji će popraviti našu imigracijsku politiku…”.

Donald Trump nakon preuzimanja vlasti neprestano potiče Meksiko da zaustavi ilegalne migrante, najavljujući nastavak izgradnje zida na granici sa susjednom državom, gdje šalje dodatne snage nacionalne garde kako bi pomogle graničnoj kontroli. Time, prema njegovom mišljenju, “Sjedinjene Američke Države potvrđuju suvereno pravo utvrditi tko bi trebao ući u našu zemlju i u kojim okolnostima.” Takav stav je u skladu sa sadržajem Nacionalne sigurnosne strategije u kojoj se navodi kako je “jačanje kontrole nad granicama i sistem kontrole useljavanja ključno za nacionalnu sigurnost, ekonomski prosperitet i vladavinu zakona”. Za očekivati je da će u budućnosti još više jačati kontrola nad granicama, te će se provoditi reforma imigracijskog sistema u pravcu sekuritizacije ovog pitanja.

Polazeći od tih očekivanja za pretpostaviti je da će se i dalje prihvaćati zakoniti imigranti koji ne predstavljaju sigurnosnu prijetnju i čiji je ulazak u državu u skladu s američkim, prvenstveno ekonomskim interesima. Ipak, reforma sadašnjeg američkog sistema useljavanja, podrazumijeva poboljšanje granične sigurnosti, prvenstveno nastavkom izgradnje graničnog zida prema Meksiku, korištenjem višeslojne obrane i napredne tehnologije, zapošljavanjem dodatnog osoblja i drugim mjerama. Kako se naglašava iz Bijele kuće, Vlada Sjedinjenih Američkih Država će raditi i s inozemnim partnerima kako bi otkrila i zaustavila sumnjive pojedince prije ulaska u njihovu zemlju. Planirano je i poboljšanje provjere budućih imigranata, izbjeglica i drugih stranih posjetitelja kako bi identificirali pojedince koji bi mogli predstavljati rizik za nacionalnu ili javnu sigurnost. Smatra se da će dosljedno provođenje imigracijskih zakona, kako na granici, tako i u unutrašnjosti, biti najefikasnije odvraćanje ilegalnih imigracija. Za ovo je posebno važan koncept domovinske sigurnosti koji je uveden nakon terorističkih napada 2001.

Donald Trump ilegalne migracije i neovlaštene prelaske američke granice tretira kao i prijetnje koje dolaze od radikalnih islamističkih terorističkih skupina, konkurentskih država koje potkopavaju američke interese širom svijeta, te kriminalnih kartela. Američka javnost se dodatno alarmira i prognozama mogućih demografskih promjena u etničkoj i rasnoj strukturi stanovništva, koje mogu biti posljedica novog imigracijskog vala, što bi moglo dovesti do povećanog međuetničkog i međurasnog suparništva na tržištu rada, te u pristupu socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti. Bez obzira na zagovaranje radikalne, zakonske reforme imigracijske politike od strane sadašnje američke administracije, teško je očekivati da će samo ona biti dovoljna za zaustavljanje sve učestalijih migracijskih valova usmjerene prema Sjedinjenim Američkim Državama. Migracije treba razumijevati i objašnjavati u širem kontekstu društvenih, političkih i privrednih procesa u svijetu, računajući i ratove i sve veću uzajamnu međuzavisnost suvremenih država. Bez upravljanja globalnim migracijama, što se sugerira u Marakeškom sporazumu, odnosno “Globalnom kompaktu za sigurne, uredne i regularne migracije”, teško je očekivati da će svaka država pojedinačno, makar to bile i Sjedinjene Američke Države, efikasno moći odgovoriti na migracijske krize.

 

 

Korišteni izvori:

Zong, J., Batalova, J., Hallock, J., (2018) Frequently Requested Statistics on Immigrants and Immigration in the United States, Migration Policy Institute, Available at https://www.migrationpolicy.org/article/frequently-requested-statistics-immigrants-and-immigration-united-states#Numbers

Tatalović, S., Malnar, D., Migration and the National Security Strategic Documents, INTERNATIONAL CONFERENCE, MIGRATIONS AND REFUGEES IN A GLOBALIZED WORLD: RESPONSIBILITIES AND RESPONSES, 5-7 September 2018., Hotel Inex Gorica, Ohrid, Macedonia

The White House, (2006a) State of the Union Address by the President, January 31, 2006

The White House, (2014) President Obama’s State of the Union address, Jan. 28, 2014

The White House, (2015) National Security Strategy of the United States of America, February 2015.

The White House, (2017) National Security Strategy of the United States of America, December 2017.

The White House, (2018) President Donald J. Trump’s State of the Union Address, January 30, 2018.