Nikola Tesla – nenadmašeni genij iz Like
ČAROBNJAK ZNANOSTI
Novembar 2016
I nakon 160 godina od smrti Nikole Tesle, njegovi izvorni materijali i papiri, kao i on sam, jedan od najneobičnijih – enigmatskih svjetskih znanstvenika, ostaju obavijeni velom tajni
Neka se zna! Upravo tim riječima: “Neka se znade da sam ja ….” Nikola Tesla, jedan od najvećih znanstvenika i izumitelja dvadesetog stoljeća, najavljivao je pojedine svoje izume kad ih je prijavljivao, odnosno patentirao. Njegov briljantan i proročki um ostavio nam je oko osam stotina izuma iz područja elektrotehnike. Mnoge su tvrtke i pojedinci koristili njegove izume i patente tvrdeći pritom da su njihovi originalni izumi i tako ostvarivali zaradu. A Tesla bi svojim velikodušnim, ponekad i čudnovatim gestama rasipao milijune zbog čega je često ostajao bez prebijenog centa, jer njime je dominiralo utješno uvjerenje da njegovo uzdržavanje i opstanak ne ovisi o sudbini, ni o drugim ljudima, te da sam novac, taj glupi i slučajni aspekt mehanike življenja, uvijek može pribaviti u dostatnim količinama kad god mu zatreba. Za njega se vrijednost novca sastojala u onome što čovjek čini s njim, a ne u njegovoj stvarnoj vrijednosti.
Teslu su, zapravo, zanimala isključivo samo njegova istraživanja. “Ne mislim da ikoje uzbuđenje, zbog kojega bi moglo zatreperiti ljudsko srce, može nalikovati na ono koje osjeti izumitelj kad vidi kako se nešto što je sam osmislio u svom mozgu pretvara u uspjeh…. Takvi osjećaji dovode do toga da čovjek zaboravlja na hranu, spavanje, prijatelje, ljubav, baš na sve”, odgovorio je Tesla na upit novinara, opisujući bezgranično uzbuđenje koje u njemu izazivaju istraživanja. Znanstvenikov omiljeni novinar Sam Swezey, napisao je: “Tesla je jedini brak sklopio sa svojim radom i sa svijetom” i “u tome je slijedio Newtona i Michelangela…On vjeruje kao što je vjerovao i Sir Francis Bacon, da su najtrajnija djela i ostvarenja ljudskih ruku postigli upravo ljudi bez djece…”. No, ma koliko Tesla bio enigmatičan (jedni su ga smatrali ludim, drugi genijem), bio je veliki dobročinitelj čovječanstva i sve do svog posljednjeg daha pacifistički nastrojen i to je ono što trebamo stalno isticati.
Rođen je u ponoć 9/ 10. srpnja 1856. godine u Smiljanu, nedaleko od Gospića u Lici. Stoga, nikada nije bio siguran koji bi datum trebao smatrati svojim rođendanom, a obično ih nije ni slavio. I dok god se osjećao dobro nije ni zamijetio da je neki od njih već prošao.
Nikola Tesla bio je četvrto od petero djece Milutina Tesle, pravoslavnog sveštenika i Georgine (Đuke), rođene Mandić iz Gračaca koja, također, potiče iz pravoslavne svešteničke obitelji. I sam Tesla, kasnije u svom životu isticao je svoju srpsku nacionalnu pripadnost, a Hrvatsku u kojoj je rođen smatrao je svojom domovinom (u to vrijeme Hrvatska je bila dio Austro- Ugarske monarhije). No, “porijeklo Tesline obitelji nije dovoljno ispitano. Teslini potječu iz ličkoga mjesta Raduča i ranije su se prezivali Draginić”, prema Stjepanu Pavičiću. Draginići su se u Liku doselili iz Ledenica kraj Novog Vinodolskog, gdje su bili uskoci, spominju se 1618. godine. Obitelj Tesla nije u Lici postojala pod tim prezimenom. Tesla je najprije bio nadimak za nekoga od Draginića i s vremenom je nadimak postao prezime. Milutin Tesla htio je da mu i sin Nikola bude sveštenik, jer je to u njihovoj obitelji bilo tradicionalno, svešteničko zvanje prelazilo je s oca na sina. No, Nikola to nikako nije htio jer je od najmlađih dana zavolio elektricitet i samo je htio biti inžinjer.
Svoj pronalazački dar Nikola Tesla je, zapravo, na neki način naslijedio od roditelja. U svojoj autobiografiji (koju je napisao do 1919. godine i objavio je na engleskom) za svoga oca kaže da je bio vrlo naobražen čovjek, istinski životni filozof, pjesnik i pisac: “Posjedovao je zapanjujuće pamćenje i često recitirao ogromne tekstove na nekoliko jezika”. Otac je Tesli zadavao vrlo korisne zadatke: “Mnoštvo zadataka, kao što je pogađanje tuđih misli, otkrivanje nedostataka nekog lika ili izraza, ponavljanje dugih rečenica ili računanje napamet. To je bilo radi jačanja pamćenja i uma, napose radi razvijanja kritičnosti mišljenja”.
Teslina je majka, kako on piše, bila “prvorazredni izumitelj i dobila bi bila , vjerujem, velika priznanja, da toliko nije bila udaljena od modernoga načina života i povoljnih prilika. Ona je izumila i izrađivala razne vrste oruđa, crtala i koncem, koji je sama isplela, vezla najljepše šare. Sijala je sjemenje, uzgajala biljke i prela. Odjeća koju smo nosili bila je djelo njezinih ruku”. Đuka je svoju darovitost naslijedila od svoga oca koji je kao i njegov otac, knjige u kožu uvezivao i zlatnim slovima ukrašavao. Neke od tih knjiga su čak i sačuvane.
U tom kontekstu, majčinskog simbola, zanimljiva je i simbolika Tesline golubice. Neobičnu pripovijest o svojoj bijeloj golubici izumitelj je ispričao O’Neillu i Williamu L. Laurenceu, novinaru koji je za New York Times pisao o znanosti. Tesla je veći dio svoga života proveo u Americi, 1891. godine postaje i njezinim državljaninom. Dakle, bilo je to jednog dana dok je ova trojka sjedila u predvorju hotela New Yorker u kojem je Tesla dočekao i svoje posljednje dane. O’Neill i ostali spiritualisti koji su pisali o izumitelju radije su, umjesto o golubu, govorili o grlici. A i sam je Tesla manje bliskim osobama govorio o njoj samo kao o golubu. No, ono što je ispričao dvojici novinara toga dana u hotelskom predvorju, kaže njegov prvi biograf, bilo je poput ljubavne priče o golubici njegova života.
“Godinama sam hranio golubove, tisuće golubova”, počeo je “Bilo ih je na tisuće, ali tko će ga znati. No, među njima se našao jedan golub, prelijepa i posve bijela ptica s blijedim sivkastim pjegama na krilima – ona je jednostavno bila drukčija. Bila je ženka. Prepoznao bih je na bilo kojem mjestu. I bez obzira na to gdje bih se nalazio, ta bi me golubica pronašla. Kada sam htio da dođe, samo bih poželio i zazvao je i ona bi odnekud doletjela do mene. Ona je razumjela mene i ja sam razumio nju. Uistinu sam volio tu golubicu….”
Dr Jule Eisenbud u jednom je članku za Journal of the American Society for Psychical Research proučavao simboliku ptice u životu izumitelja, povezanu s njegovim neurozama i odnosom koji je izgradio prema svojoj majci u djetinjstvu, onoliko koliko se o tome moglo nešto saznati. Ptica je prastari, univerzalni simbol majke i njezinih grudi koje su izvorište hrane, rekao je psiholog. Značajno je da je Tesla vjerovao kako svojoj prelijepoj bijeloj golubici može naložiti da se pojavi, ma gdje on bio, samom svojom željom. “Značenje ove maštarije” nastavio je psiholog “može se dokučiti samo kad se sagleda zajedno s ostalim snažnim dokazima iz njegovih biografskih podataka, koji govore o tome kako je nesvjesna potreba za majkom koja nestaje te potreba za njezinom kontrolom dominirala cijelim Teslinim životom koji je bio prepun simbola, zamjena i kompenzacija.”
I kao što smo na početku kazali, smatra se da je Tesla iza sebe ostavio oko osam stotina izuma, primjerice princip Teslinih motora i danas je ugrađen u devedeset i devet posto električnih motora. Izumio je i fluorescentnu rasvjetu, laser, robotizirano vozilo, uređaj za zagrijavanje tkiva, prije samog Rontgena proizveo rendgenske zrake, utemeljio radarsku tehniku. Važno je istaći kako do toga nije došao samo zahvaljujući teoriji, već i pokusima u svojem laboratoriju koji je bio jedno od čuda New Yorka. Posjetioci su mu bili kraljevi, bogataši, glumci, a najčešće pisac Mark Twain koji mu je dok još nije ni mislio da će ga ikada osobno i upoznati, zapravo, spasio život. Naime, kad je Tesla završio treći razred niže realke teško je obolio. Među knjigama koje je tada čitao, a koje mu otac više nije branio, bili su najraniji radovi Marka Twaina. Tesla je tada kazao: “Njima možda dugujem čudesan oporavak koji je uslijedio.”
Teslin laboratorij je, na žalost, 1895. izgorio i svi su njegovi radovi tada propali. No, J. P. Morgan , bankar i jedan od najbogatijih Amerikanaca pomoći će Tesli s pola milijuna dolara kako bi izgradio novi laboratorij.
Tesla je imao problema i sa tvrtkama i pojedincima koji su koristeći njegove izume i patente stvarali proizvode za koje su tvrdili da su njihovi originalni izumi i na taj način zarađivali. Tako se primjerice do šezdesetih godina prošlog stoljeća svega jedanaest predmeta vezanih za patente našlo pred Vrhovnim sudom Sjedinjenih Država od kojih su se dva odnosila na Tesline patente. U jednom se radilo o višefaznom sustavu izmjeničnih struja, a drugi je bio za radio. Sud je u oba slučaja presudio u njegovu korist. Usprkos tomu i danas se još uvijek u mnogim izvorima podataka i najraznovrsnijim glasilima navodi kako je Marconi postavio temelje modernoga radija.
Prema Tesli nitko nije mogao ostati ravnodušan kako tada tako ni sada jer iznova je probuđeno zanimanje za otkrića koja je Tesla najavio i demonstrirao, no koja nisu do kraja razvijena zbog nedostatno razvijene tehnologije u pridruženim disciplinama kao što su prirodne znanosti.
Upravo je nadahnuće ono što je Tesla dao drugim izumiteljima nadahnutima njegovim životom i otkrićima i to je ono što njegov rad i dalje nastavlja davati tehničkim stručnjacima današnjice.
“Tri su aspekta Teslina djela koja posebno zaslužuju naše divljenje, a to su: značaj samih njegovih postignuća mjerenih njihovom iskorišćivošću u praksi; logička jasnoća i čistoća misli s pomoću kojih je izvodio argumente i postizao nove rezultate; te vizija i nadahnuće, gotovo bih mogao reći hrabrost sagledavanja udaljenih stvari negdje daleko na obzorju, a time i otvaranje novih putova za čovječanstvo” (I.C.M. Brentano).
Međutim, dr Behrend je primjerice znao govoriti i o “uobičajenoj nezahvalnosti svijeta prema svojim dobrotvorima” i u tom kontekstu mogli bismo sagledati i rušenje spomenika Nikoli Tesli za vrijeme posljednjeg rata koji još uvijek nije obnovljen iako je iskazana dobra volja za takvim činom. Neki, na žalost, još uvijek smatraju da mu je dovoljan Memorijalni centar “Nikola Tesla” u Smiljanu.
Među Teslinim posebnim prijateljima bio je i proslavljeni hrvatski kipar Ivan Meštrović koji je u svojim srednjim godinama stigao u Ameriku kako bi joj predstavio svoje radove. Njih dvoje dijelili su zajednička sjećanja na djetinjstvo provedeno u Hrvatskoj i obojica su bili pjesnici u srcu. Često su se susretali u New Yorku, obojica radili do kasno u noć i suočavali se sa istim problemom. Meštrović je bio prisiljen seljakati svoje gomile mramora iz jednog hotela u drugi jer nije imao vlastiti atelje. Tesla, na svoju veliku žalost, više nije mogao snositi troškove laboratorija. Tako bi njih dvojica odlazili u dugačke šetnje, raspravljali o pitanjima Balkana, o svojim radovima te često znali i podijeliti međusobno zadovoljstvo recitirajući jedan drugome pjesnike koje su voljeli. U tim dugim šetnjama Meštrović se upoznao i sa svakidašnjim Teslinim obredom hranjenja golubova s Manhattana.
Nakon što se vratio u svoj Split, Meštrović je, ne pitavši Teslu za novac koji on tada nije imao, izradio i u bronci izlio skulpturu snažne i produhovljene ličnosti koja je uspjela uhvatiti samu srž Teslina genija. Skulptura se nalazi u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu.
Izumitelj je 1917. godine dobio najveće priznanje Američkog društva elektroinženjera – Edisonovu medalju, a 1926. godine postao počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu. Počasni doktorat Politehničke škole u Grazu i Sveučilišta u Parizu dobiva 1937. godine. Tesla je veliki dio svoga života proveo živeći po hotelima pa je i preminuo u hotelu New Yorker, sam u svojoj hotelskoj sobi na 33. katu u apartmanu 3327, 7. siječnja 1943. godine u New Yorku u 86-oj godini života.
Inače, Nikola Tesla je bio pod nadzorom FBI-a od dolaska u Sjedinjene Države pa sve do njegove smrti. Stoga je važno reći da bi se bilo u skladu sa Teslinim pristupom znanstvenom istraživanju, potrebno je da svi oni koji se bave razvojem njegovih zamisli i nacrta imaju u vidu njegov osobni etički stav koji je bio u skladu sa najčistijim ljudskim odnosom prema prirodi i svijetu. Tesla je uspješno spajao moći teorijskog i praktičnog uma, a intuicija i empatija su mu bile osnova za definiranje budućeg rada na nekoj od ideja. I sam je odustajao od nekih ideja kada bi uvidio da to ne ide na dobro. Nikada nije htio prodavati svoje znanje samo za novac i zato je imao problema. Uvijek je htio znati što se s projektima događa i koriste li se za dobrobit čovječanstva.
Današnje primjene znanstvenih spoznaja odvijaju se vrtoglavom brzinom i jednoga dana kad još više uznapredujemo na tom putu sigurno je da ćemo se ponovo sresti s Nikolom Teslom. Stoga je od iznimne važnosti za dobrobit naše planete i čovječanstva u cjelini poštivati Teslin osobni etički stav.
Vatra oko njega . I u njemu vatra.
Kidaju se munje – sjajne, zlatne grane,
a on, stamen kamen, stoji i posmatra,
On u lice gleda naslućene dane.
I kut rodne zemlje dio je tog svijeta
Kome um i volja novi oblik daju:
u trenutnom bljesku munja i raketa
svome sinu bljesne u svjetlu i sjaju
I uvijek u misli iskrsava Lika,
ona iz djetinjstva: bolna, gladna, naga
Zaigra pred okom šaren vez od slika
i u svakoj Lika ko voljena draga.
Gvido Tartalja, dijelovi iz pjesme Tesla