Naša prezimena (12)

DIJALEKTALNE OSOBINE U OBLIKOVANJU PREZIMENA

Decembar 2015

Od dijalektalnih osobina novoštokavskih govora Bukovice spominjemo dvije. Prva se od njih odnosi na suglasnik /h/. Taj se glas u govoru naroda ovog kraja (i Srba i Hrvata) ili ne izgovara ni u jednom položaju u riječi, ili se zamjenjuje nekim drgim glasom, dok se izvorno /f/ ili izostavlja ili zamjenjuje

  1. Uvodna napomena

Od svih dijalektalnih osobina novoštokavskih govora Bukovice po kojima su oblikovana i prezimena spomenut ću samo dvije i obje iz istog jezičnog područja. Prva se od njih odnosi na suglasnik /h/. Taj se glas u govoru naroda ovog kraja (i Srba i Hrvata) ili ne izgovara ni u jednom položaju u riječi, na početku npr. aljina (od haljina), ambar (od hambar), rana (od hrana), rastić (od hrastić) itd., na kraju npr. gra (od grah), odma (od odmah), povr (od povrh) itd., u sredini npr. dojati (od dojahati), grota (od grehota), olica (od oholica), uapsiti (od uhapsiti) ili se zamjenjuje nekim drugim glasom, npr. glasom /v/ kao u kruv (od kruh), posluv (od posluh), trbuv (od trbuh), uvo (od uho), glasom /j/ kao u ij (od ih), maćija (od maćeha), smij (od smijeh) i glasom /k/ kao u parok (od paroh), siromak (od siromah) itd.

Druga se osobina ogleda u riječima u kojima bi se trebalo naći izvorno /f/. Slično prethodnom suglasniku i ovaj se u riječima ili izostavlja ili se, što je mnogo češće, zamjenjuje nekim glasom, npr. glasom v: vabrika, valinga, vamilija, vlaša itd. ili glasom /p/: pratar (pored vratar od fratar), ponistra (od tal. finestra, značenja prozor) itd. I u jednoj i u drugoj skupini spominjem samo primjere u kojima se ova dva suglasnika susreću onako kako se susreću i u prezimenima Bukovice.

 

  1. Prezimena s dijalektalnom osobinom prve skupine

Do prvotnog značenja ovih prezimena dolazimo opisom elemenata njihove forme. Tako npr. opisom završetka -ac u prezimena Graovac i završetka -onja u prezimena Graonja te opisom odnosa između ovih završetaka i osnovâ koje se nalaze ispred njih otkrivamo da je prezime Graovac po sadržaju kakvo je imalo u trenutku nastanka značilo “onaj koji je porijeklom iz Grahova”, a da se prezime Graonja svojim nekadašnjim (dakle izgubljenim) značenjem razlikuje od prezimena Graovac usprkos sličnosti koju ima u osnovnom dijelu forme. Već sam objasnio daje prezime Graovac porijeklom etnonim1 i da mu je etnonimsko značenje ostvareno prije svega etnonimskim završetkom -ac. Sufiksom -onja, međutim, ne tvore se riječi ove vrste i to ni u kojem dijelu nekad zajedničkog srpskohrvatskog jezika. Zato se u Graonja umjesto naziva mjesta kao što je u prezimena Graovac nalazi u osnovi opća imenica grah, a prezimenu prvotno značenje treba povezati s pridjevom grahorast i s nadimkom motiviranim izgledom nekog dalekog pretka ovovremenih Graonjâ u Erveniku.2

U ovoj su skupini još četiri prezimena koja su, kao i Graonja, nadimci po porijeklu, prezimenu Breulj već sam objasnio izrazne i značenjske vrijednosti u posebnom članku3, prezimenu Puača nije u izrazu vidljiva neposredna motivacija usprkos prozirnosti dijelova njegove forme i činjenici da se u svakodnevnoj komunikaciji javlja još u obliku Puvača, dakle sa /v/ kao zamjenom za izvorni glas u glagola puhati, prezimenu Rnjak mogli bismo motivaciju protumačiti pridjevom hrnjav ili imenicom hrnjo značenja “čovjek s raspuknutim usnama”, a prezimenu Rončević literatura je, čini mi se, valjano opisala osnovu ispred završetka -ević, tj. hromac značenja “hrom, šepav čovjek”.

U skupini s ovom dijalektalnom pojavom nalaze se i prezimena kojima je u osnovi lično ime. Sa zamjenom /j/ umjesto izvornog glasa u drugom slogu jesu prezimena Mijaljević i Mijaljica, oba izvedena od Mihalj, a u prezimena Ristić i Rstić zamuknut je izvorni glas na samom početku njihova izraza, jer su oba izvedena od ličnog imena Hristo. S ovom su pojavom još prezimena Adžić i Arambašić. Od svih ostalih iz ove skupine razlikuju se po tome što su izvedena od općih imenica turskog porijekla, od hadžija značenja “onaj koji je hodočastio na hadžiluku” i harambaša značenja “hajdučki starješina”.

 

  1. Prezimena s dijalektalnom osobinom druge skupine

U drugoj su skupini samo četiri prezimena. U prezimena Pilipović i Pilja izvorno /f/ zamijenjeno je suglasnikom /p/. Drugi od ova dva primjera, tj. prezime Pilja, posebno je interesantan po načinu tvorbe. Kako na ovom mjestu ne mogu biti šire objašnjene ni najvažnije pojedinosti po kojima se način tvorbe ovoga prezimena razlikuje od načina tvorbe ostalih prezimena, prezimena uopće a ne samo prezimena iz ove skupine, spomenut ću tek da mu je vrsta akcenta jedna od najznačajnijih odlika i da mu se naglašeni slog izgovara kratkim akcentom silazne intonacije onako kako se izgovara u imenica baba, bena, biskup, bolest ili buba. Da se ne radi o izoliranom primjeru, dokazuju njemu vrlo slični Pelja i Velja, jedno prezime iz gnijezda ličnog imena Petar, drugo iz gnijezda ličnog imena Velimir. Pilja je, dakako, prezime iz gnijezda ličnog imena Filip (Pilip, kakav je imenu dijalektalni oblik).

U preostala dva primjera iz ove skupine, u prezimena Vranić i Vranjković, izvorno je /f/ zamijenjeno suglasnikom /v/. Od ostalih pojedinosti njihove forme spomenut ću samo da se u svakodnevnoj upotrebi ovih prezimena javljaju varijacije, pa se prezime Vranić javlja i s varijacijom Vranjić, a prezime Vranjković i s varijacijom Vranković. U osnovi i jednog i drugog prezimena nalazi se lično ime Frane (Franjo, u dijalektalnom obliku Vrane, Vranjo). Za razliku od prezimena Vranjković osnova prvog prezimena nije izvedena. Nepodudarnosti završnih dijelova njihova oblika neću opisivati jer su izvan teme ovoga članka.

 

  1. Prostiranje i brojčane vrijednosti

Ovako opisana prezimena prostiru se cijelim prostorom od skradinskog do obrovačkog dijela Bukovice, od Plastova do Jasenica. Podatke o njima temeljit ću na dvije već spominjane publikacije s rezultatima dvaju popisa stanovništva u Hrvatskoj te na vlastitim istraživanjima antroponimije Bukovice osamdesetih godina prošloga stoljeća.

Prvi je podatak da je u prosjeku svako domaćinstvo imalo u popisu 1948. godine po šest članova bez obzira na to bili oni ove ili one vjerske, odnosno nacionalne pripadnosti. Podatak zapravo potvrđuje davno uočenu istinu u opisu narodnog života i običaja da su pravoslavni i katolici u Bukovici sve donedavno živjeli u slozi jedni pored drugih, da im je bilo jednako sve što imaju. Zbog toga nema znatnije razlike među prezimenima ne samo onima koja su porijeklom nadimci (npr. prezime Rončević u Jesenicama označava Hrvate, a Srbe u Đevrskama i Nuniću), nego ni onima kojima je u osnovi lično ime (npr. Vranjković je prezime za pripadnike srpske nacionalnosti u Smrdeljima). Drugi je podatak da je u popisu 2001. godine bilo u Bukovici šest stotina i trideset stanovnika manje nego što ih je bilo u popisu samo pedesetak godina ranije. Toliku razliku u broju stanovnika, razliku od 887 koliko je bilo stanovnika s ovim prezimenima u Bukovici 1948. i samo 257 koliko ih je bilo u drugom popisu, treba pripisati, među ostalim razlozima, migraciji stanovništva iz siromašnog kraja u ekonomski aktivnije predjele, ponajviše u administrativne centre, one bliže, ali i one udaljenije. Treći je podatak da su Srbi imali 60% udjela u ukupnom broju stanovnika Bukovice u prvom popisu, dok im je u popisu poslije ratnih događaja krajem prošloga vijeka, sa šezdeset i devet stanovnika u četrdeset i tri domaćinstva (vjerovatno staračka), udio spao na vrijednost neznatno veću od 25%.

Budući da su podaci iz uzorka od samo petnaest prezimena, podatke nisam potpunije objašnjavao, a osjećam da bi čitaocima nejezična zbilja Bukovice, i ona nekadašnja i ova sadašnja, bila jasnija kad bi o svakom od njih bilo kazano nešto više uz ogoljele brojeve. Postupio sam ovako zbog nedoumice može li slika malog dijela biti slika cjeline kojoj dio pripada jer u odnosu na šest stotina prezimena, koliko sam u svom istraživanju našao da ih ima u Bukovici, uzorak prezimena iz ovoga članka ne bi mogao biti reprezentativan.

 

1 U članku Prezimena etnonimskog porijekla, Ljetopis, br. 12, izd. SKD Prosvjeta, Zagreb, 2013. str. .

2 Značenje pridjeva grahorast ovako opisuje Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika (I knjiga, izd. Matica srpska-Matica hrvatska, Novi Sad-Zagreb, 1967): “sličan grahu, posut sivim tačkama, pegama, zelenkastosiv”.

3   Rijetka prezimena, v. bilj. 1.