Panoptikum 144 / Septembar 2018
IN MEMORIAM SONJA KRSTANOVIĆ (LJUBLJANA 1950. – BEOGRAD 2018.)
Draga moja, draga naša Sonja. Budući da si dvije godine mlađa od mene bilo je logično da ti mene ispraćaš na put bez povratka, ali je sudbina htjela da ti prva odeš. Dugo smo dijelile tegobe izbjegličkog života kroz sve ovo vrijeme otkako nas je rat dognao u Srbiju. Srbija nas je prihvatila u jednom […]
Draga moja, draga naša Sonja.
Budući da si dvije godine mlađa od mene bilo je logično da ti mene ispraćaš na put bez povratka, ali je sudbina htjela da ti prva odeš.
Dugo smo dijelile tegobe izbjegličkog života kroz sve ovo vrijeme otkako nas je rat dognao u Srbiju. Srbija nas je prihvatila u jednom od najtežih perioda svoje istorije tako da smo u njoj, draga prijateljice, zajedno sa svojim najbližima pretrpjeli i tzv. humanitarno bombardovanje. Nije nam bilo lako, jedva smo sastavljali kraj sa krajem pomažući svoje porodice u vrlo teškim okolnostima.
Nemajući djece, ti si se opredijelila za rad sa djecom i u tome si postigla zapažene rezultate. Ostaće iza tebe upečatljiv trag tog posla, od saradnje u „Bijeloj pčeli“ i tvom listu „Suncokret“, kao i u drugim publikacijama. Objavljivala si i poeziju, i ja ti u ovoj prilici zahvaljujem na tvojim čakavskim pjesmama koje si mi poklanjala pri svakom susretu. Možda te upravo poezija tako čvrsto vezivala uz tvog Zdravka, tvog životnog druga, jednog od velikana moderne srpske poezije.
Mi, tvoje drugarice, plašile smo se da će ti život biti vrlo težak ukoliko ti teška bolest oduzme vid ali je, evo, smrt došla nenadano preduhitrivši bolest sljepila.
Ne mogu zaboraviti kroz šta smo sve zajedno prošle, kroz kakve muke i poniženja čekajući bijedne honorare od kojih su živjele naše porodice.
Premda smo se vidjele ili čule gotovo svaki dan, čini mi se ipak da je toliko toga ostalo neispričano, od planova za budućnost do ljubavi prema životinjama. I na kraju da kažem još i to: Nismo se vratile u Hrvatsku, ni ti u Novalju, ni ja u Zagreb jer bi povratak u našu domovinu ovakvu kakva ona danas jest, bilo za nas poniženje.
Tebe ću pamtiti takvu, siromašnu ali ponosnu i neka ti je laka ova draga srpska zemlja.