Ray Jackendoff: Praktični vodič kroz mišljenje i značenje. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2016., prijevod: Anita Peti-Stantić

JEZIK KAO PROZOR U LJUDSKI UM

Decembar 2016

post image

Sva djela Raya Jackendoffa povezuje pristup jeziku kao prozoru u svijest i funkcioniranje ljudskog mozga i uma. Praktični vodič, kao knjiga o fenomenima kojima je autor posvetio cijeli svoj radni vijek, također se bavi pitanjem što nam jezik govori o našem mozgu i umu

Misterij ljudskog uma

Kako funkcioniraju mozak i ljudski um? − veliko je pitanje i jedan od najvećih misterija koji zaokupljaju mislioce i znanstvenike kako u prošlosti tako i danas. Još su starogrčki filozofi raspravljali o prirodi ljudskog mišljenja i znanja, a daljnjim razvojem filozofije i znanosti pojavljuju se različiti pristupi i tumačenja funkcioniranja ljudskog uma. Razumijevanju toga fenomena posebice su tijekom 17. i 18. stoljeća pridonijeli filozofi poput Descartesa, Barkleya, Hobbesa, Humea, Kanta, Lockea i drugih. Veliki preokret u proučavanju ljudskoga uma donio je Wilhem Wundt utemeljivši eksperimentalnu psihologiju, a tijekom 20. stoljeća uspostavljaju se brojni drugi pravci u psihologiji koji iz različitih perspektiva sagledavaju ljudsku psihu (bihevioristički, psihoanalitički, geštalt i drugi).

Novi zaokret nastupa sredinom 20. stoljeća osnivanjem polja umjetne inteligencije te razvojem kognitivne psihologije, usmjerene na spoznajne procese te procese kojima se stječe znanje i rješavaju problemi (kognitivni procesi): percepcija, pozornost, pamćenje, mišljenje, učenje i govor. Sedamdesetih godina kognitivna se znanost počinje profilirati kao zasebno znanstveno područje te kao nova akademska disciplina koja se bavi proučavanjem uma i inteligencije.  Kognitivna znanost veliko je polje i pokriva široki dijapazon tema o kogniciji, a podrazumijeva interdisciplinarno proučavanje koje povezuje razna relevantna polja u koja spadaju psihologija, psihijatrija, neuroznanost, lingvistika, antropologija, računarstvo i biologija. Danas, programi kognitivne znanosti postoje na desecima sveučilišta širom svijeta.

 

Jezik kao ogledalo uma

U posljednjih pedesetak godina jezik (njegovo znanje i upotreba) počinje se promatrati kao kognitivni fenomen, a u središte pažnje postavljaju se procesi njegova usvajanja i upotrebe. Razvojem kognitivne znanosti sedamdesetih godina 20. stoljeća kognitivna se lingvistika izdvaja kao zasebna grana lingvistike koja jezik promatra kao dio ljudskoga spoznajnog sustava i proučava ga u sprezi ponajprije s percepcijom, mišljenjem i razumijevanjem, s kojima je u izravnoj i neprekidnoj interakciji. Ova se disciplina razvila kao reakcija na prethodne formalistički orijentirane pristupe u lingvistici, u čijem je fokusu bila jezična struktura (gramatika), dok su gotovo u potpunosti zanemarivali značenje kao predmet svojega bavljenja. Kognitivna lingvistika teorijski se oblikovala sredinom osamdesetih godina, objavljivanjem dvaju temeljnih djela: Temelji kognitivne gramatike Ronalda W. Langackera i Žene, vatra i opasne stvari Georgea Lakoffa.

Do današnjih dana kognitivnolingvistička istraživanja donijela su značajne rezultate na planu razumijevanja odnosa jezika i ljudskog uma. Unatoč tome, ta je mlada disciplina u Hrvatskoj tek u povojima. Upravo je zbog toga posebno značajno objavljivanje prijevoda knjige Praktični vodič kroz mišljenje i značenje Raya Jackendoffa, jednog od vodećih živućih svjetskih lingvista koji je svojim istraživanjima jezika i ljudske percepcije značajno doprinio kognitivnoj znanosti. Konceptualna semantika, odnos jezične i drugih umnih reprezentacija (vizualne, slušne, dodirne) i njihova međusobna premreženost te povezanost jezika s drugim kognitivnim sustavima samo su neka od područja kojima se ovaj autor posvetio u nizu značajnih knjiga koje je objavio u posljednjih tridesetak godina svojega rada (Obrasci u mozgu: Jezik i ljudska priroda, Temelji jezika, Značenje i jezik, Jezik, svijest i kultura: rasprave o mentalnoj strukturi i dr.).

Sva djela Raya Jackendoffa povezuje pristup jeziku kao prozoru u svijest i funkcioniranje ljudskog mozga i uma. Praktični vodič, kao knjiga o fenomenima kojima je autor posvetio cijeli svoj radni vijek, također se bavi pitanjem što nam jezik govori o našem mozgu i umu, s time da je njezina posebnost u tome što nije posvećena samo stručnjacima nego „će biti razumljiva svakome tko je zainteresiran za probleme mišljenja i značenja“ (str. 9). Riječ je, dakle, o djelu koje na pristupačan način − pisana je neformalnim stilom, organizirana je u kratka poglavlja te obiluje slikovitim i često duhovitim primjerima − raspravlja o izuzetno složenim i izazovnim temama, predstavljajući autorove inovativne, a nerijetko i provokativne ideje (u odnosu na tradicionalna tumačenja). Zahvaljujući prijevodu ovakvoga vodiča kognitivna će znanost o jeziku postati pristupačnija hrvatskim znanstvenicima, ali i široj javnosti, što je njegova posebna vrijednost.

 

Put kroz intelektualna minska polja

Vodič kroz mišljenje i značenje Ray Jackendoff posvećuje nekolicini pitanja oko kojih gradi i organizira poglavlja knjige: u kakvoj su vezi naš jezik i mišljenje; što se događa u našim glavama kada mislimo, svoje misli oblikujemo u govoru i razumijemo što drugi ljudi kažu; što se događa u našim glavama kada percipiramo svijet, govorimo o njemu i u njemu djelujemo; što se događa u našim glavama kada mislimo o nečemu što želimo reći; što od svega toga činimo svjesno, a što nesvjesno i što je u konačnici svijest? Kako sâm autor ističe u uvodniku, u ovoj knjizi fokus nije usmjeren na proučavanje gramatike, nego na proučavanje značenja jer „ako postoji veza između jezika i mišljenja, ona se uspostavlja značenjem“ (str. 15). Cjelokupno svoje istraživanje autor na kraju uvodnika naziva „putom kroz intelektualna minska polja o odnosu jezika i mišljenja, kao i o pitanju zašto su jezik i mišljenje otporni na filozofsko mišljenje i gdje su granice ljudskoga razumijevanja“ (str. 17).

Vodič je podijeljen u četiri tematske cjeline. Nakon autorova Predgovora slijede poglavlja: Jezik, riječi i značenje (poglavlje posvećeno trima temeljnim pojmovima iz naslova te ekspliciranju perspektive proučavanja odnosa jezika i mišljenja zastupljenog u knjizi); Svijest i percepcija (poglavlje posvećeno autorovoj Hipotezi o nesvjesnom značenju, pojmovima mišljenje i svijest te njihovim neverbalnim oblicima); Referencija i istina (poglavlje posvećeno odnosu jezika, značenja i stvarnosti te pitanjima konceptualizacije misli i istine); Racionalno i intuitivno (poglavlje posvećeno odnosu racionalnog i intuitivnoga mišljenja te različitim perspektivama pristupanja fenomenima). Na kraju knjige priložene su autorove Preporuke za daljnje čitanje organizirane prema poglavljima knjige, imensko i pojmovno kazalo te pogovor pod naslovom Matematički um lingvista prevoditeljice i priređivačice Anite Peti-Stantić, u kojemu je ponuđen jezgrovit prikaz sadržaja i značaja ove knjige, kao i autorova cjelokupnog rada.

 

Velika pitanja

Budući da je riječ o opsežnoj knjizi složenog sadržaja u ovom prikazu će biti prikazane tek neke od tema koje se u njoj obrađuju. U prvoj cjelini autor otvara knjigu „velikim pitanjima“ te raspravljajući o njima (Što je jezik?, Što je riječ? Što je značenje?, Određuje li naš jezik naše misli?), pobliže određuje predmet svojega bavljenja, kao i perspektivu i teorijsko-metodološki okvir istraživanja. Za razliku od tradicionalnih pristupa koji definiraju jezik kao apstraktni sustav koji postoji neovisno o bilo kojem od svojih govornika, polazeći od neobičnog pitanja Gdje se nalazi jezik?, Jackendoff utvrđuje kognitivističku definiciju jezika kao sustava (i riječi kao njegovih jedinica) smještenog u glavama govornika koji se njime služe za oblikovanje poruka. Odredivši jezik i njegov leksikon kao nešto što se nalazi u glavama ljudi, autor ukazuje na povezanost jezika i uma, na kojoj se zasniva sve što slijedi u nastavku knjige i  što odgovara temeljnim postavkama kognitivne lingvistike.

Drugo „veliko“ pitanje koje autor postavlja u ovoj cjelini tiče se značenja. Kako uopće definirati nešto apstraktno poput značenja? − pitanje je s kojim se filozofi i lingvisti suočavaju od samih začetaka promišljanja o jeziku, a njegova kompleksnost ukazuje na razloge zbog kojih je značenje tako iznenađujuće kasno postalo predmetom sustavnog lingvističkog bavljenja. Autor u knjizi „probija led“ postavljanjem naizgled jednostavnog pitanja o tome što uopće znači riječ značenje, ukazujući na višeznačnost toga pojma i uzroke njegove teške „uhvatljivosti“ u okvire strogo zadane definicije. U nastavku se autor bavi obilježjima i raznim aspektima značenja te na kraju cjeline otvara treće „veliko pitanje“ − pitanje odnosa jezika i uma: Određuje li jezik naše misli?. O tom pitanju autor progovara raspravljajući o čuvenoj Sapir-Whorfovoj hipotezi o međuovisnosti jezične strukture i načina na koji ljudi percipiraju stvarnost.

 

Značenje, mišljenje, svijest, stvarnost, istina

Drugu cjelinu knjige autor posvećuje predstavljanju svoje Hipoteze o nesvjesnom značenju, prema kojoj su značenja riječi, iskaza i rečenica skrivena: dok nam intuicija govori da čovjekove verbalne predodžbe jesu ujedno i njegove svjesne misli, Jackendoff smatra da čovjek svoje verbalne predodžbe poistovjećuje s mišljenjem jer njihov (zamišljeni) izgovor prati osjećaj smislenosti, stoga „same verbalne predodžbe nisu misli, nego su povezane s mislima“ (str. 105). Dakle, prema autorovoj Hipotezi čovjek ne može biti svjestan svojih misli dok se ne uobliče u riječi. S ciljem pojašnjavanja Hipoteze naredna su poglavlja knjige posvećena pojmovima svijesti te svjesnog i nesvjesnog, razmatraju se najprestižnije teorije svijesti te se promatra odnos između postavki Hipoteze i stajališta o svijesti među suvremenim filozofima i neuroznanstvenicima. U nastavku poglavlja autor se okreće neverbalnim oblicima mišljenja i svijesti − prvenstveno vizualnoj i haptičkoj (dodirnoj) percepciji te pitanjima odnosa između jezične i drugih tipova reprezentacije.

U narednoj cjelini autor se okreće pitanju odnosa između jezika i stvarnosti. Raspravlja se o tome kako čovjek riječima označava predmete, osobe i pojave iz svijeta koji ga okružuje. U skladu s kognitivnom perspektivom autor drži da ljudi jezikom mogu upućivati samo na ono što su prethodno konceptualizirali u svojoj svijesti, stoga se otvara pitanje što uopće podrazumijeva proces konceptualiziranja misli. Završna poglavlja ove cjeline autor posvećuje temi istine, njezinoj definiciji te filozofskim problemima njezina određivanja činom procjene, kao i prednostima njezina proučavanja iz kognitivističke perspektive.

 

Racionalno versus intuitivno

Završna cjelina knjige posvećena je pitanjima što je to racionalno mišljenje, u kakvom je ono odnosu s intuitivnim mišljenjem i u kojoj mjeri zapravo mislimo racionalno. Nadalje, autor preispituje čemu služe ta dva tipa mišljenja te koja su ograničenja jezika kao njegovog pomoćnog sredstva. Jackendoff u ovoj knjizi zastupa stav da veličanje racionalnoga i zanemarivanje intuitivnoga mišljenja nije opravdano te da „racionalno mišljenje nije ni jedini ni najviši cilj našega mentalnoga života te bi intuiciji trebalo posvetiti barem istu takvu pažnju“ (str. 268) jer „[…] ono što doživljavamo kao racionalno mišljenje nužno podupire temelj intuitivne procjene. Intuicija nam treba zato da nam kaže jesmo li racionalni!“ (str. 237). U zaključnom poglavlju autor raspravlja o postojanju različitih perspektiva znanstvenog i filozofskog pristupanja fenomenima te ukazuje na važnost njihova osvještavanja, poznavanja njihovih prednosti i nedostataka te pravilne primjene u odnosu na predmet i cilj proučavanja.

Praktični vodič kroz mišljenje i značenje Raya Jackendoffa knjiga je o višeslojnoj premreženosti jezika i uma, a svjedoči o tome što se sve posredstvom jezika može spoznati o ljudskom umu i mišljenju − temi o kojoj se i danas tako malo zna. Iako je riječ o knjizi namijenjenoj široj čitalačkoj publici bez nužnog lingvističkog predznanja, valja istaći da zbog složenosti problematike kojom se bavi ona ipak zahtijeva čitateljevu punu pažnju i usredotočenost. Toplo je preporučam svakome zainteresiranome za tajne funkcioniranja ljudskog mozga i mišljenja, jer jezik doista jest prozor u ljudski um.