Časopis Prosvjeta

Na izborima za vijeća i predstavnike 2015. došlo je do povećanja izlaznosti manjinskih birača – 13,5 posto u odnosu na 11,2 posto četiri godine prije, što je određeni napredak, ali ni približno dovoljan zbog čega bi trebalo razmotriti mogućnost da se održavaju u vrijeme lokalnih izbora čime bi se znatno povećao odaziv i ostvarile financijske uštede

Kada se završi konstituiranje i registracija, započet će s radom vije-ća i predstavnici nacionalnih manjina u četvrtom mandatu. Na izborima održanim 31. maja 2015., izabrano je 288 vijeća i 173 predstavnika nacionalnih manjina. Značajan broj ovih institucija manjinske samouprave, na žalost, dočekat će i brojni stari problemi u njihovom funkcioniranju. To potvrđuje novo orijentacijsko-dijagnostičko istraživanje koje je provedeno neposredno prije ovogodišnjih izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina.
S ciljem unaprjeđivanja, očuvanja i zaštite položaja nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, pripadnici nacionalnih manjina biraju svoje političke predstavnike na svim nivoima vlasti. Da bi lakše učestvovali u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima u općinama, gradovimai županijama, pripadnici nacionalnih manjina biraju svoja vijeća i pred-stavnike.2 Prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, vijeća nacionalnih manjina u jedinici samouprave imaju pravo:
– predlagati tijelima jedinice samouprave mjere za unaprjeđivanje položaja nacionalne manjine u državi ili na nekom njenom području, uključujući davanje prijedloga općih akata kojima se uređuju pitanja od značaja za nacionalnu manjinu tijelima koja ih donose;
– isticati kandidate za dužnosti u tijelima državne uprave i tijelima jedinica samouprave;
– biti obaviješteni o svakom pitanju o kome će raspravljati radna tijela predstavničkog tijela jedinice samouprave, a tiče se položaja nacionalne manjine;
– davati mišljenja i prijedloge na programe radijskih i televizijskih po-staja na lokalnoj i regionalnoj razini namijenjene nacionalnim manji-nama ili na programe koji se odnose na manjinska pitanja.3
Prvi izbori za vijeća nacionalnih manjina održani su 18. maja 2003. godine i 17. februara 2004. godine, a njihovim provođenjem i formiranjem vijeća, Republika Hrvatska je ušla u novi period zaštite prava nacionalnih manjina. Prvi izbori za Vijeća i predstavnike, održani su uz dosta problema i relativno skroman odaziv pripadnika nacionalnih manjina. Ipak, oni su omogućili izbor značajnog broja vijeća i predstavnika nacionalnih manjina i početak boljeg ostvarivanja prava nacionalnih manjina na lokalnim i regi-onalnim nivoima. Od tada su održani izbori za vijeća i predstavnike nacio-nalnih manjina 2007., 2011. i 2015. Sve ove izbore za vijeća i predstavnike obilježio je i prosječno nizak odaziv na izbore. Dosadašnja nastojanja da se poveća odaziv na ove izbore nisu dala željene rezultate. Ipak, može se pri-mijetiti da je na izborima za vijeća i predstavnike 2015. došlo do određe-nog povećanja izlaznosti manjinskih birača (13,5 posto u odnosu na 11,2 posto četiri godine prije). Ovo povećanje izlaznosti je određeni napredak, ali ni približno dovoljan. Zbog toga bi trebalo razmotriti mogućnost da se izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina održe u vrijeme lokal-nih izbora. Time bi se znatno povećao odaziv i na ove izbore, a mogle bi se ostvariti i nezanemarive financijske uštede.
U cilju analize funkcioniranja vijeća i predstavnika nacionalnih manji-na u martu i aprilu 2010. godine, za potrebe Savjeta za nacionalne manji-ne Republike Hrvatske, provedeno je istraživanje o funkcioniranju vijeća i predstavnika nacionalnih manjina.4 Isti tip istraživanja proveden je i u martu i aprilu 2015. u cilju sagledavanja trendova u funkcioniranju vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. S obzirom na kriterije razlikovanja pre-ma cilju istraživanja, radi se o orijentacijsko-dijagnostičkom istraživanju. Cilj je bio dijagnosticirati kako funkcioniraju vijeća i predstavnici nacional-nih manjina i koliko doprinose ostvarivanju prava nacionalnih manjina. U drugom ciklusu istraživanja, čiji se rezultati prikazuju, željelo se utvrditi: Da li postoji i kakav je napredak u funkcioniranju vijeća i predstavnika na-cionalnih manjina?

U elemente orijentacijskog istraživanja prije svega treba ubrojiti činje-nicu da postoji deficit u provođenju empirijskih istraživanja koja bi se ba-vila tematikom manjinskih prava, posebno funkcioniranjem vijeća i pred-stavnika nacionalnih manjina. Zbog toga je bilo potrebno prikupiti neka osnovna saznanja i odrediti karakteristike predmeta istraživanja. U tu je svrhu postavljen takav obuhvat pitanja koji se bavi gotovo svim aspektima organizacije i funkcioniranja vijeća i predstavnika nacionalnih manjina na nivou lokalne i regionalne samouprave. S obzirom na metodološki pristup i kriterije istraživanja, opće spoznaje do kojih se došlo omogućuju generaliziranje i deskripciju dobivenih rezultata s obzirom na populaciju i predmet istraživanja. Stoga ovo istraživanje ima i svoju dijagnostičku/ deskriptivnu komponentu i svrhu te može biti referentna točka u analizi položaja nacionalnih manjina i osmišljavanju politike koja će doprinijeti njegovom poboljšanju.
U istraživanju se pošlo od pretpostavke da vijeća i predstavnici na-cionalnih manjina još uvijek ne ostvaruju u potpunosti prava propisana Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, posebno u odnosu na: Postojanje materijalnih i financijskih pretpostavki za rad; učešće u procesima odlučivanja, te utjecaj na lokalne medije i ostvarivanje prava na službenu upotrebu jezika i pisma nacionalnih manjina. Cilj istraživa-nja je bio dobiti uvid u funkcioniranje vijeća i predstavnika nacionalnih manjina na nivou općina, gradova i županija, te dijagnosticirati razloge njihove eventualne neefikasnosti u ostvarivanju prava zajamčenih Usta-vom i zakonima. Anketni upitnik koji se odnosio na vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u obzir je uzeo sva vijeća i predstavnike nacionalnih manjina upisane u registar vijeća i predstavnika koji se vodi u Ministarstvu uprave. Uzorak istraživanja je obuhvatio 21,2% od ukupnog broja vijeća i 15,3% od ukupnog broja predstavnika. Anketni upitnik je u elektronskom obliku putem elektronske pošte distribuiran vijećima i predstavnicima na-cionalnih manjina. Ispunjeni anketni upitnik je na isti način i vraćan s time što je određen broj ispitanika to učinio i slanjem poštom u zatvorenim omotnicama.
U ovom tekstu, prikazat će se samo dio dobivenih rezultata i to onih koji ukazuju na ključne probleme u funkcioniraju vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. Jedno od pitanja u istraživanju se odnosilo na učešće članova vijeća i predstavnika nacionalnih manjina na sjednicama tijela jedinica lokalne ili regionalne samouprave.

Dobiveni rezultati prikazani u Grafikonu 1 pokazuju da svega 35% vijeća i predstavnika redovito učestvuje u radu tijela samouprave. Nešto manje, 27% učestvuje u radu ovih tijela samo kada su na dnevnom redu teme koje se odnose na prava nacionalnih manjina, svega 2% kada izraze želju za sudjelovanjem, 20% u svečanim prilikama (dan općine, grada ili županije), dok 16% uopće ne učestvuje u radu samouprava. Ovi rezultati su nešto bolji nego u prethodnom istraživanju, ali pokazuju da još uvijek postoji nedovoljna uključenost vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u rad općinskih i gradskih vijeća i županijskih skupština.
Što se tiče predlaganja mjera za unapređenje položaja nacionalnih ma-njina u jedinicama samouprave, dobiveni rezultati prikazani u Grafikonu 2 pokazuju da je najveći broj vijeća i predstavnika ove mjere predlagao od 1 do 5 puta (53%), dok to uopće nije bio slučaj u praksi 11% vijeća i predstavnika. U odnosu na prethodno istraživanje, ohrabrujuće djeluje podatak da je 36% vijeća i predstavnika to učinilo više od 5 puta. I u ovom slučaju uočava se određeni nazadak u odnosu na praksu u prethodnom mandatu.
Grafikon 3 pokazuje da su vijeća i predstavnici u isticanju kandidata za dužnosti u tijelima jedinica samouprave i dalje nedovoljno aktivni, iako se može uočiti određeni napredak. I dalje, visokih 56% vijeća i predstavnika ne predlaže kandidate na dužnosti u tijelima jedinica samouprave. Od 1 do 5 puta to je učinilo 32% vijeća i predstavnika, a aktivnost u ovom segmen-tu, koja bi bila veća od toga iskazalo je svega 12% vijeća i predstavnika. Ovi podaci ukazuju na nedovoljnu aktivnost vijeća i predstavnika da se popravi nezadovoljavajuća zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijeli-ma državne vlasti.
Podaci prikazani u Grafikonu 4, pokazuju da su vijeća i predstavnici uglavnom zadovoljni postojećim zakonskim rješenjima kojima se regu-
lira službena upotreba jezika i pisma nacionalnih manjina. To je vidljivo iz podatka da čak 57,89% ispitanika smatra da treba zadržati postojeće rješenje i cenzus od 1/3 stanovništva neke samouprave. Dio ispitanika, značajnih 38,6 je za smanjenje cenzusa ispod 20% odnosno 10%, dok je zanemariv broj za povećanja ovog cenzusa. Republika Hrvatska ima jedan od najviših cenzusa za službenu upotrebu manjinskih jezika u Evropi, koji iznosi visokih 33%. I ovako visoki cenzus ne osigurava u svim slučajevima i svim jedinicama samouprave, pravo na službenu upotrebu jezika i pisma nacionalnih manjina. Da bi se ovo pravo ostvarilo, treba biti regulirano i u statutu pojedine samouprave. Zbog toga su i moguće opstrukcije ostvari-vanja ovog prava od pojedinih samouprava.

Mediji su izuzetno važni za ostvarivanje manjinskih prava. Zbog toga je Ustavnim zakonom propisano da vijeća i predstavnici mogu davati mi-šljenja i prijedloge na programe radijskih i televizijskih stanica na lokal-nom i regionalnom nivou namijenjene nacionalnim manjinama, ili na pro-
grame koji se odnose na manjinska pitanja. Unatoč ovoj mogućnosti i dalje je nezadovoljavajuće učešće vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u kreiranju medijskih sadržaja u lokalnim radijskim i televizijskim stanica-ma. Zabrinjavajuće je što to do sada nije učinilo 41% vijeća i predstavnika, dok to redovito čini svega 8%. Ipak, se može uočiti određeni napredak u pojedinim samoupravama, što je rezultat boljih mogućnosti financiranja manjinskih programa.
Podaci prikazani u Grafikonu 6, pokazuju da se nivo prava nacionalnih manjina nije bitno promijenio ulaskom Republike Hrvatske u EU. Tako mi-sli 59,68% ispitanika, dok ostali smatraju da je položaj nacionalnih manjina pogoršan, odnosno da je unaprijeđen.

Podaci prikazani u Grafikonu 7, pokazuju da polovina ispitanika (50%) smatra da je nivo prava nacionalnih manjina u njihovoj jedinici samoupra-ve, za vrijeme njihovog mandata, ostao na istom nivou. Nešto više ispitani-ka (32,25% smatra da se u ostvarivanju ovih prava osjeća pozitivni pomak, dok manji dio (17,75%) smatra da se stanje pogoršalo.
Provedeno istraživanje ukazuje na najvažnije probleme koji su utje-cali na rad vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u mandatu 2011.– 2015. Jedan od uočenih problema je nedostatak financijskih sredstava i neophodnih uvjeta za rad. Ovaj problem uglavnom je povezan s krizom
koja je obilježila istraživani mandat vijeća i predstavnika. Uočena je i nedovoljna informiranost vijeća i predstavnika o onome što se događa u lokalnoj ili regionalnoj samoupravi. To je uglavnom posljedica neuklju-čivanja članova vijeća i predstavnika u rad tijela lokalne i regionalne sa-mouprave, bilo da ih se ne poziva na sjednice, ili da im se ne dostavljaju informacije i materijali.
Kod pojedinih nacionalnih manjina izražena je diskriminacija njihovih pripadnika, te strah od isticanja identiteta, posebno u urbanim sredinama. Kod skoro svih nacionalnih manjina uočava se nepovoljna dobna struktura članova vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, što negativno utječe i na njihovu motiviranost da pokreću i realiziraju određene projekte. Nedo-statak interesa mladih za djelovanje vijeća i predstavnika, pitanje je kojem će u budućnosti trebati pokloniti puno više pažnje. Vijeća i predstavnici u svom radu osjećaju i neusklađenost između legitimiteta i ovlasti, ali i nepoštovanje zakona i prava nacionalnih manjina od tijela lokalne i regi-onalne samouprave.

Ipak, istraživanje ukazuje i na određena postignuća u mandatu 2011.–2015. To se posebno odnosi na formiranje odbora za rad s nacional-nim manjinama u pojedinim samoupravama. Poboljšano je i zapošljavanje pripadnika manjine, iako je to još uvijek nedovoljno. Poticanje kulturnog stvaralaštva, njegovanje jezika i kulture, uvođenje nekog od modela ob-razovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina, može se ubrojiti u pozi-tivne pomake. Kod nekih vijeća i predstavnika posebno se vidi napredak u organiziranju izložbi, stručnih seminara, izdavaštvu i radu s mladima.
U pozitivne pomake u istraživanom mandatu može se ubrojiti i jačanje suradnje među nacionalnim manjinama, s njihovim udruženjima, ali i for-miranje koordinacija unutar jedne, ili više nacionalnih manjina. Nacional-no osvještavanje, povezivanje pripadnika nacionalnih manjina u cilju oču-
vanja njihovog nacionalnog identiteta, također je važno postignuće. To se posebno odnosi na nastojanja da se u statute jedinica lokalne samouprave unesu odredbe o pravu na službeno korištenje jezika i pisma nacionalnih manjina, te isticanje zastava nacionalnih manjina prilikom obilježavanja važnijih datuma.

Ukupno gledajući, popravlja se i informiranje pripadnika većinskog naroda o nacionalnim manjinama. Tome posebno pridonosi veća prisut-nost manjinskih tema u javnosti što je rezultat razvijanja modela financi-ranja emisija za nacionalne manjine na lokalnim radijskim i televizijskim stanicama.
Promjenom načina izbora članova vijeća, u kojem bi birači dobili više šanse utjecati na to tko će ih u vijeću zastupati, porastao bi i interes za tu instituciju, a usklađivanjem termina izbora s izborima za lokalnu samou-pravu, povećao bi se i postotak odaziva na izbore. Budući da u Hrvatskoj postoji inicijativa za formiranje jedinstvenoga izbornog zakona, kojim bi se regulirao izbor članova predstavničkih tijela lokalne i regionalne samo-uprave, i saborskih zastupnika, bilo bi potrebno inicijativu za reguliranje načina izbora članova vijeća nacionalnih manjina “pridružiti” inicijativi o jedinstvenom izbornom zakonu i na taj način cjelovito regulirati način for-miranja lokalne i manjinske samouprave.
Također, među manjinskim vijećima ne postoji dovoljna koordinacija, bilo onima iste nacionalne manjine u više jedinica lokalne i regionalne sa-mouprave, ili onima koje obuhvaćaju vijeća više manjina u istoj jedinici sa-mouprave. Ustavnim zakonom o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji daje mogućnost stvaranja koordinacija nacionalnih manjina za područje Republike Hrvatske otvara se mogućnost efikasnijeg djelovanja trenutno fragmentiranog načina predstavljanja in-teresa nacionalnih manjina.
Rezultati istraživanja prezentirani u ovom radu pokazuju da je prostor za djelovanje vijeća i predstavnika nedovoljno iskorišten. U tom smislu, uz pojačani interes pripadnika nacionalnih manjina za učešćem u politič-kom životu, te veći legitimitet vijeća i predstavnika, za pretpostaviti je da bi proporcionalno rasla i njihova efikasnost i odgovornost za ostvarivanje
prava nacionalnih manjina.

1 U ovom članku prikazuje se manji dio rezultata istraživanja kojega su u martu i aprilu 2015. proveli Siniša Tatalović, Ružica Jakešević i Tomislav Lacović. Cjeloviti rezultati istraživanja, koje su istraživači pre-zentirali na naučnoj konferenciji “Nacionalne manjine u demokratskim društvima”, održanoj od 21. do 24. maja 2015. na Brijunima, bit će objavljeni u naučnom časopisu Političke perspektive.

2 U jedinicama samouprave na čijem području pripadnici pojedine nacionalne manjine učestvuju s naj-manje 1,5% u ukupnom stanovništvu jedinice samouprave, u jedinicama lokalne samouprave na čijem području živi više od 200 pripadnika pojedine nacionalne manjine, te u jedinicama regionalne samou-prave na čijem području živi više od 500 pripadnika nacionalne manjine, pripadnici svake takve manjine mogu izabrati vijeće nacionalne manjine. Na području jedinice samouprave gdje živi najmanje 100 pri-padnika neke manjine, bira se predstavnik te nacionalne manjine. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Narodne novine, broj 155/2002., članak 24.

3 Ustavni zakon …, članak 31.

4 Rezultati ovog istraživanja objavljeni su u članku: Tatalović S., Jakešević R., Lacović T., Funkcioniranje vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, Međunarodne studije, vol. 10, broj 3/4, str. 40-56