Kakve su politike najvećih država svijeta prema migrantima
MIGRACIJE KAO GLOBALNI PROBLEM
Septembar 2018
Ekonomski prosperitet i politička stabilnost EU, snažni su faktori u privlačenju migranata, što je ovu zajednicu država pretvorilo u najveću imigrantsku zonu u svijetu. Imajući u vidu procese starenja u evropskim državama, izvanevropske migracije predstavljaju sredstvo za upravljanje deficitima na evropskom tržištu rada. Prema Eurostatu je 4,7 milijuna ljudi doselilo u jednu od 28 članica Evropske unije samo tokom 2015. godine, kada se dogodio veliki migracijski val. Najveći broj je te godine doselio u Njemačku (1.543.800), a slijedile su Velika Britanija (631.500), Francuska (363.900) i Španjolska (342.100)
Suvremene migracije postaju sve važnije pitanje koje zaokuplja pažnju ne samo stručne i političke javnosti, nego i običnih građana. Mnogi pokušavaju odgovoriti na sve veći broj pitanja koja se postavljaju u vezi sa suvremenim migracijama. Naučnici istražuju njihove različite aspekte, političari nastoje oblikovati što primjerenije politike upravljanja migracijama, dok se građani pokušavaju prilagoditi uvjetima u kojima se sve češće susreću s migrantima. U takvim uvjetima važna su istraživanja migracija i naučni odgovori na osnovna pitanja vezana za uzroke, tok i posljedice, posebno ilegalnih migracija. Oduvijek migracije imaju humanitarnu i ekonomsku dimenziju te su na različite načine obilježile ljudsku historiju. Zbog sve većih ekoloških problema i promjene klimatskih uvjeta u pojedinim dijelovima svijeta, migracije dobivaju i ekološku dimenziju. Ratovi, vojne intervencije, etnički sukobi i političke krize, sve su učestaliji i intenzivniji, dajući migracijama i sve veću sigurnosnu dimenziju. To se odnosi ne samo na sigurnost država iz kojih su migranti prisiljeni otići, nego i na tranzitne države te one koje su njihovo krajnje odredište.
Migracije se još uvijek dominantno razumijevaju kao humanitarno pitanje, zbog čega se u međunarodnim organizacijama, posebno Ujedinjenim narodima, i mnogim državama razrađuju različite politike upravljanja migracijama i integracije migranata. Suočeni s potrebom integracije sve većeg broja migranata, pojedine su države počele ovo pitanje razumijevati i kao sigurnosno pitanje. To je dovelo do sekuritizacije migracija u nekim državama kao što su Sjedinjene Američke Države, Australija ili Mađarska. Ove države u svojim zakonodavstvima tretiraju migracije više kao sigurnosno, a manje kao humanitarno ili ekonomsko pitanje.
U ovom tekstu, kao i onima koji će uslijediti, analiziraju se migracije u odabranim zemljama, putem analize njihovih zakonodavstava i strateških dokumenata te migracijske prakse. Analiza će obuhvatiti zakone, strateške dokumente i djelovanje prema migracijama najmoćnijih država svijeta: SAD-a, Rusije, Kine i Australije te EU kao nadnacionalne organizacije. One su izložene i najvećim migracijskim valovima i svake godine privlače većinu svjetskih migranata.
Globalizirani svijet obilježen je mobilnošću ljudi, roba, usluga i kapitala, što je i glavno obilježje vremena u kojem živimo. U takvim uvjetima, razlozi za migraciju su različiti, a najčešće se odnose na socioekonomske uvjete i sigurnosnu situaciju kako na području iz kojeg se migrira, tako i na odredištima migranata. Većina ilegalnih migranata, posebno na području izbjeglištva, gotovo uvijek karakteriziraju dugotrajni i još uvijek neriješeni oružani sukobi i nepovoljni socijalni, ekonomski, politički i sigurnosni uvjeti – siromaštvo, nerazvijenost, nezaposlenost, te brzo rastuća populacija mladih. To su područja dugogodišnjeg učešća međunarodne zajednice u traženju mirovnih rješenja, demokratizacije i poboljšanja općih životnih uvjeta i institucionalnog razvoja. S druge strane, migranti se kreću prema stabilnim i bogatim državama, koje zbog ekonomskog razvoja i loših demografskih trendova, iskazuju potrebu za novim stanovništvom. Razvoj, posebno informacijskih i komunikacijskih tehnologija, omogućio je stanovništvu u svim dijelovima svijeta, pa čak i najsiromašnijim državama, pristup informacijama o uvjetima života u bogatim državama, njihovim socijalnim i imigracijskim politikama te mogućnostima dolaska u te države. Globalizacija je izazvala revoluciju u komunikaciji i transportu, tako da su ljudi postali svjesni različitih uvjeta u državama u kojima žive i uvjeta u drugim dijelovima svijeta, što ih sve češće motivira da migriraju. Smanjenje ruralnog stanovništva i drastično povećanje urbanog stanovništva u najsiromašnijim dijelovima svijeta, uz ratove, danas se smatraju najvažnijim uzrokom migracija. Milijunski gradovi u siromašnim državama sve teže mogu prehraniti rastući broj stanovnika. Pored toga, kriminal i sve češći sukobi, prisiljavaju stanovništvo da odlazi iz takvih gradova i zemalja. Zbog toga, sve veći broj migranata koji ulazi u razvijene države, u velikoj mjeri je nadišao postojeće integracijske kapacitete za useljavanje, što dovodi do sve češćih sukoba između migranata i domicilnog stanovništva. Veliki broj useljenika, posebno onih ilegalnih, ostaje izvan socijalnog i prosvjetnog sistema te legalnog tržišta rada. Nemogućnost integracije u novu sredinu, mnoge useljenike frustrira, a neke od njih i radikalizira. Na žalost, svjedočimo i sve češćoj radikalizaciji koja vodi i pribjegavanju terorizmu. Ovo utječe i na stanovništvo useljeničkih država koje sve više iskazuje otpor prema migrantima i vrši pritisak na vlade da, ako ne mogu zaustaviti, bitno ograniče dolazak migranata. U značajnom broju useljeničkih država, migracije su utjecale i na promjenu u odnosu političkih snaga. Na izborima koji su održani protekle i ove godine, može se uočiti slabljenje lijevo-liberalnih, a jačanje konzervativnih i desnih političkih snaga. Danas je u mnogim zapadnim državama široko prihvaćeno mišljenje da politika mora biti usmjerena ne samo na ograničavanje broja migranata koji ulaze u državu, nego i na provođenje sigurnosnih mjera koje trebaju zaustaviti migracije. Žičane ograde na granicama država nisu više izuzetak, jer im pribjegava sve veći broj država.
Prema dokumentima Ujedinjenih naroda, broj migranata širom svijeta posljednjih godina vrlo brzo raste, dosegnuvši 258 milijuna u 2017. godini, s 220 milijuna u 2010. godini. Više od 60% svih međunarodnih migranata živi u Aziji (80 milijuna) ili Evropi (78 milijuna). Sjeverna Amerika imala je treći najveći broj međunarodnih migranata (58 milijuna), a slijede ih Afrika (25 milijuna), Latinska Amerika i Karibi (10 milijuna) te Oceanija (8 milijuna). Stopa rasta migrantske populacije u periodu 2000.-2017. iznosila je 2,9% godišnje i bila je usmjerena uglavnom prema državama s visokim dohotkom i stopom ekonomskog rasta. Od ukupnog broja migranata u 2017., njih 145.983.830 su bili u razvijenim državama i 111.731.595 u manje razvijenim državama. U državama koje će biti analizirane te Evropskoj uniji, živi 126.917.294 migranata ili gotovo polovica ukupnog broja migranata u svijetu. Od ukupnog broja, 7.035.560 migranata je u Australiji, 55.570.204 u Evropskoj uniji, 2.883.051 u Kini s Hong Kongom, 11.651.509 u Rusiji i 49.776.970 u Sjedinjenim Američkim Državama.
Sjedinjene Američke Države tradicionalno su najčešće odredište imigranata. Prema američkim podacima, udio imigranata u 2016. godini, bio je 13,5% ukupne populacije SAD-a od 323,1 milijuna. Imigranti i njihova djeca u SAD-u sada broje oko 86,4 milijuna stanovnika, odnosno 27% ukupne američke populacije. Samo 2016. godine, 1,49 milijuna lica uselilo je u SAD, što je 7% više od 1,38 milijuna dolazaka u 2015. godini. Sjedinjene Američke Države su zbog sve intenzivnijih migracija, na granici s Meksikom izgradile zid koji treba zaustaviti migrante. Pored toga, u zadnje vrijeme SAD poduzima i niz drugih mjera usmjerenih protiv migranata, koji dolaze sa područja Srednje i Južne Amerike.
Ekonomski prosperitet i politička stabilnost Evropske unije, snažni su faktori u privlačenju migranata, što je ovu zajednicu država pretvorilo u najveću imigrantsku zonu u svijetu. Imajući u vidu procese starenja u evropskim državama, izvanevropske migracije predstavljaju sredstvo za upravljanje deficitima na evropskom tržištu rada. Prema Eurostatu je 4,7 milijuna ljudi doselilo u jednu od 28 članica Evropske unije samo tokom 2015. godine, kada se dogodio veliki migracijski val koji se kretao preko Italije i Balkana prema razvijenim evropskim državama. Najveći broj je te godine doselio u Njemačku (1.543.800), a slijedile su Velika Britanija (631.500), Francuska (363.900), Španjolska (342.100) i Italija (280.100). Tome treba dodati i još veći broj migranata unutar EU koje se odvijaju iz manje razvijenih država članice, prema onim razvijenim.
Ruska Federacija se također suočava sa migracijama, posebno onima koje su nastale za vrijeme SSSR-a kada su na područje današnje Ruske Federacije doseljavali milioni ljudi iz drugih sovjetskih republika. Nakon raspada SSSR-a pokrenute su migracije na čitavom ovom prostoru, zbog želje mnogih da žive u granicama država svojih matičnih naroda. Danas su ekonomski razlozi prevladavajući kada se promatraju migracije u Ruskoj Federaciji. Tako, zbog ekonomske razvijenosti i tržišta rada, gotovo 10 milijuna građana drugih zemalja boravi u Ruskoj Federaciji, s različitim trajanjima boravka i statusom.
Australija se smatra jednom od najznačajnijih svjetskih imigracijskih država, zbog čega veliku pažnju poklanja imigracijskoj politici. Jedan od sadržaja te politike je i povremena sekuritizacija migracija u cilju da se nepoželjnim migrantima onemogući ulazak u državu. Do nedavno, Velika Britanija i neke evropske države su bile primarne zemlje izvora za trajnu migraciju u Australiju. Međutim, po prvi puta u historiji Australije, Kina i Indija su nadmašile Veliku Britaniju, kao glavni izvor trajnih migranata u Australiju.
Kina je tradicionalno bila zemlja slanja migranta, jer su vjekovima kineski građani, prvenstveno radnici, putovali u SAD, Evropu i jugoistočnu Aziju u potrazi za poslom i novim, boljim životima. Međutim, situacija se mijenja i Kina sve više nalikuje na “svjetsku tvornicu” i jedna je od najvećih privreda na svijetu. Zbog toga je počela privlačiti veliki broj međunarodnih imigranata čak i iz razvijenih zemalja u potrazi za poslom i novim životima. U usporedbi s drugim useljeničkim državama, specifičnost Kine je u tome da ukupan broj migranata u odnosu na kinesko stanovništvo ima zanemarivi udio.
Korišteni izvori:
Chudinovskikh, O., Denisenk, M., (2017) Russia: A Migration System with Soviet Roots, Profile, May 18, 2017, Migration Policy Institute
Phillips, J., Simon-Davies, J., (2017) Migration to Australia: a quick guide to the statistics, 18 January 2017, Parliament of Australia
Tatalović, S., Malnar, D., (2016) Migracijska i izbjeglička kriza u Europi: države balkanskog migracijskog pravca između sekuritizacije i humanitarizma, Međunarodni problemi, Vol. LXVIII, No. 4/2016, Beograd
Tatalović, S., Malnar, D., Migration and the National Security Strategic Documents, INTERNATIONAL CONFERENCE, MIGRATIONS AND REFUGEES IN A GLOBALIZED WORLD: RESPONSIBILITIES AND RESPONSES, 5-7 September 2018., Hotel Inex Gorica, Ohrid, Macedonia,
United Nations, Population Division, (2017b), International migrants stock at mid-year by seks and by major area, region, country or area, 1990-2017., Available at http://www.un.org/en/development/desa/population/migration/data/estimates2/estimates17.shtml
Vilijams, P.D., (2012) Uvod u studije bezbednosti, Službeni glasnik i Fakultet bezbednosti, Beograd.
Zong, J., Batalova, J., Hallock, J., (2018) Frequently Requested Statistics on Immigrants and Immigration in the United States, Migration Policy Institute, Available at https://www.migrationpolicy.org/article/frequently-requested-statistics-immigrants-and-immigration-united-states#Numbers