Kronika 134 / Novembar 2016
NE PRISTAJEM
Novembar 2016
Mirjana Karanović, proslavljena beogradska glumica i od nedavno redateljica, mirotvorka i aktivistkinja, međunarodno priznata, držala je dvosatnu budnost svih onih koji su je došli poslušati u Hrvatskom novinarskom domu 2. novembra. Uz moderatora Bojana Munjina prošla je sito i rešeto jugoslavenskog filma i pozorišta i, sada nedostižne, razbibrige. Prisjetila se svojih početaka i paradigmatskog “Petrijinog […]
Mirjana Karanović, proslavljena beogradska glumica i od nedavno redateljica, mirotvorka i aktivistkinja, međunarodno priznata, držala je dvosatnu budnost svih onih koji su je došli poslušati u Hrvatskom novinarskom domu 2. novembra. Uz moderatora Bojana Munjina prošla je sito i rešeto jugoslavenskog filma i pozorišta i, sada nedostižne, razbibrige. Prisjetila se svojih početaka i paradigmatskog “Petrijinog venca”, svoje neviđene radosti da igra sa tada već afirmiranim Mikijem Manojlovićem u “Ocu na službenom putu”, te svih ličnih momenata slave, ali i kolektivnog unakažavanja kulture.
Mirjana Karanović postala je više od vrsne glumice. Svojim neustrašivim odnosom spram ratnog naslijeđa u Srbiji, svojim profesionalnim i ličnim interesom za ljudsku traumu i sve druge posljedice društvene nepravde, Karanović je postala vidljivo opće mjesto bijesa pripadnika desno orijentiranih organizacija u Srbiji.
Svojim posljednjim filmom “Dobra žena”, redateljskim prvijencem, postavila je snažnu metaforu Srbije koju predstavlja glavnim likom Milenom. Milena, nakon svih drugih ženskih i nesentimentalnih likova, dobra je i vrijedna žena, ali uplašena i nezainteresirana za svijet izvan dvorišnog voćnjaka. Egzaktno suočavanje sa ratnim zločinima svoga muža u konačnici je dovodi u situaciju moralne i jedine moguće odluke.
Kao i u boljim vremenima, dolazak Mirjane Karanović u Zagreb značio je mogućnost ljepše i odvažnije perspektive gledanja na postjugoslavensko, srpsko društvo.