Kako je Hrvatska radiotelevizija program obogatila ratnim filmovima
NIŠTA BEZ RATA
Juni 2017
Od 11,8 milijuna kuna predviđenih za igrani program u vanjskoj produkciji, jedva da se koja kuna našla na natječaju. Razlog za to je odluka bivšeg vodstva HRT-a, predvođenog Sinišom Kovačićem, da izravnim pozivom dodijeli 9,6 milijuna kuna Antunu Vrdoljaku
Još od preimenovanja iz Radiotelevizije Zagreb u Hrvatsku radioteleviziju 1990. godine, kada na njeno čelo umjesto Veljka Kneževića dolazi Hrvoje Hitrec, najvažniji nacionalni javni medij pokazuje manjak zanimanja za srpski dio stanovništva. Naravno, osim u negativnom smislu. Svedena, zajedno s ostalim nacionalnim manjinama, u geto jedne male televizijske emisije „Prizma“ koja više pažnje obraća narodnim nošnjama (što se nikako ne smije shvatiti da je etnografija nepotrebna, štoviše!), nego stvarnim životnim problemima, srpska nacionalna manjina doživljava se kao čir posred lica koji se pokušava što bolje skriti.
Nećemo ovdje govoriti o onim sramnim devedesetim godinama kada su se preko malih ekrana objavljivale javne potjernice za ljudima koji s ratom nisu imali nikakve veze, niti ćemo spominjati zabranu ulaska za one „krive“ nacionalnosti u tu katedralu duha kada ju je zaposjeo Antun Vrdoljak.
Ideje naše, benzin vaš
Zanima nas stanje danas. Zanima nas s obzirom da pristojbu, kako se to točno kaže, plaćaju svi koji imaju televizor. Jednako građani hrvatske nacionalnosti, kao i oni srpske nacionalnosti. Što ovi drugi dobiju zauzvrat, osim „Prizme“?
Nedavno je u javnost dospjelo HRT-ovo „Izvješće o provedbi članka 11. Zakona o HRT-u u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. godine“. Predug naziv dokumenta iza sebe „skriva“ podatke o vanjskim produkcijama koje je HRT dogovorio prošle godine, a koje će većinom biti emitirane u 2017. Zakonska obaveza kuće na Prisavlju je da minimalno 15 posto proračuna, koji troši na realizaciju vlastitih emisija, prepusti vanjskim produkcijskim kućama. Tako je lani u tu svrhu namijenjeno 33,6 milijuna kuna, što je 1,6 posto iznad zakonskog minimuma, iz čega bi se pogrešno moglo zaključiti da HRT poštuje svoje obaveze. Vanjski producenti, međutim, ne misle tako i tvrde da HRT vješto skriva stvarne troškove nastale prilikom snimanja emisija ili filmova, budući da u njih uračunava samo „vanjske“ troškove. Da pojasnimo, kao trošak u realiziranju nekog projekta uzima scenaristu koji nije zaposlen na HRT-u, ali ne i snimatelja, tonskog tehničara, kostimografa, scenografa koji su u radnom odnosu, što ima za posljedicu da je ukupan iznos znatno niži od stvarnog.
Usprkos tome, kao što smo naveli, nešto se novca ipak skupi. Od tih 33,6 milijuna kuna najviše je dobio najskuplji igrani program, nešto više od trećine. Slijede dokumentarni sadržaji sa 27 posto, obrazovno-znanstveni sa 18 posto, zabavni sa 16 posto…
E sad, od tih 11,8 milijuna kuna predviđenih za igrani program jedva da se koja kuna našla na natječaju. Razlog za to je odluka bivšeg vodstva HRT-a, predvođenog Sinišom Kovačićem, da izravnim pozivom dodijeli 9,6 milijuna kuna Antunu Vrdoljaku, odnosno produkcijskoj kući „Kiklop“ koju vodi njegova obitelj. Taj iznos ide za osam 47-minutnih epizoda serije „General“. Jednostavnom matematičkom operacijom dijeljenja doći ćemo do podatka da će svaka epizoda ove sage o životnom i ratnom putu bivšeg legionara Ante Gotovine HRT koštati 1,2 milijuna kuna.
Kovačić je ovu odluku potpisao niti mjesec dana prije kraja mandata. Dao bi on za realizaciju Vrdoljakova spektakla i više, ali ga je u tome stopirala odredba po kojoj se za iznose veće od 10 milijuna kuna mora pitati Nadzorni odbor HRT-a, a on za to više nije imao vremena. Da Vrdoljak ne brine oko financija pobrinuo se s desnice toliko napadani HAVC koji mu je dodijelio 4,2 milijuna kuna. To je bio najviši iznos koji je za svoj novi film dobio još jedan veteran ratnog filma, Veljko Bulajić, za ekranizaciju priče o njemačkom vojniku kojeg ratni vihor dovede do naših krajeva. Ali ni to nije sve, budući da je za snimanje filma o životnim putešestvijama oslobođenog haaškog optuženika, suđenog zbog ratnih zločina u vrijeme Oluje, dobio svu potrebnu pomoć. ne samo od Hrvatske vojske koja mu je je prepustila slobodno korištenje svoje mehanizacije, nego i od oružanih snaga u Bosni i Hercegovini.
Sve skupa, nije ispod 15 milijuna kuna, za djelo koje će po svemu sudeći biti vrlo nalik prethodnom Vrdoljakovom filmu/seriji „Duga mračna noć“ u kojem je u najgoroj maniri povijesnog revizionizma ustaše pokušao prikazati kao pozitivce koji su na pravdi Boga stradali 1945. godine, a partizane kao hordu koja je sve hrvatsko željela zbrisati s lica zemlje.
Ratna produkcija
Što se tiče snimanja igranog programa HRT-a u vanjskoj produkciji – to je to! Nema više! Dodijeljeno je još 1,7 milijuna kuna za razvoj scenarija za tri projekta, a i od toga je za treću sezonu „Crno bijelog svijeta“ izravnim pozivom ugovoreno 350 tisuća kuna za 12 epizoda.
Preko natječaja novac za razvoj scenarija dobile su dvije serije. Zanimljivo, a i znakovito, opet ratne tematike. Prva je „Šesti autobus“ u produkciji „Missarta“ Eduarda i Dominika Galića. Ovaj dvojac otac-sin već se verzirao za ratne teme, s naglaskom na Vukovar. Snimili su dokumentarni serijal „Heroji Vukovara“ i „Bitku za Vukovar“. U ambiciozno zamišljenom “Šestom autobusu”, koji bi trebao biti „najveći filmski projekt vezan za rat u Vukovaru, a možda i za cjelokupni Domovinski rat“, bavit će se pričom o jednom od šest autobusa kojima su zarobljeni Hrvati prevoženi na Ovčaru i o kojem se, za razliku od ostalih pet, ne zna gdje je završio. Premda je, kako su naveli, baziran na istinitim događajima, Galići će u filmu ponuditi svoju verziju događaja s naglaskom na sudbinu francuskog HOS-ovca Jean-Michela Nicoliera.
Druga serija je „Rat prije rata“ u produkciji „Intermedia grupe“ bivšeg „motrištarca“ Miljenka Manjkasa. Za razvoj scenarija deset epizoda u kojima će se obrađivati obavještajno-politički rat koji je prethodio raspadu Jugoslavije, dobit će 400 tisuća kuna. Takav iznos, koji je tek nešto niži od godišnjeg prihoda njegove tvrtke, Manjkasa nije zadovoljio, jer su ga – kako je rekao – tretirali kao početnika. Ova HDZ-ova medijska uzdanica očekivala je, naime, ugovor o izradi kompletnog projekta, a ne samo za razvoj scenarija.
Zaobiđeni Factum
Nije igrani program iznimka. Ratovi i događanja oko njih, tema su i više završenih dokumentarnih filmova koje je HRT otkupio bez natječaja. Dva dolaze opet iz produkcije Miljenka Manjkasa, ovaj put uz asistenciju „Večernjeg lista“. Prvi, „Lex Perković – tajna udbaškog ubojstva“, o suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaću u Njemačkoj za ubojstvo Josipa Đurekovića, otkupljen je za 40 tisuća kuna. Drugi, „Križni put – zločin bez kazne“, opet o događanjima u Bleiburgu i nakon njega plaćen je 36 tisuća kuna.
Tu nije kraj. Otkupljen je i dokumentarac „Neprijatelj naroda“ „Avid medije“ koji je napravila Višnja Starešina, a koji ima istu temu – tragedija na Bleiburgu. Popis dopunjuju i sportski dokumentarac „Gnothi Seauton“ novog urednika Prvog programa HTV-a Brune Kovačevića i Real grupe o obitelji Kostelić (75 tisuća kuna) i „Prvi put“ Mirjane Hrge o rukometnoj reprezentaciji (35 tisuća kuna)…
Dok se jedne favorizira, druge se uporno zaobilazi. Tako na popisu opet nema Factuma Nenada Puhovskog, produkcijske kuće koja slavi 20 godina postojanja, koja je snimila više od 70 filmova, i dobila gomilu nagrada. Factum se na natječaj javio s filmovima „Generacija ‘68“, „Dum Spiro Spero“ i „Iza lica zrcala“. Nijedan nije prošao, baš kao ni prethodnih godina. Kako je rekao Nenad Puhovski iz Factuma, najdalje što su došli u ovih dvadeset godina je da im HRT otkupi filmove, a zauzvrat ustupi arhivu. Dugo su pregovarali o najnagrađivanijem filmu „Goli“ o Golom otoku, još duže o „Mediteranskom brevijaru“ po knjizi Predraga Matvejevića, ali bez rezultata. Bez rata – i to samo ako na njega gledate s jedne strane – očito ne ide.