ITD BAND – 30. godina od izdavanja prvog LP-a "XX Vijek"
ROĐENI U VRGINMOSTU
Novembar 2016
U vojsci na krevetu do mog leži Babić Branislav “Kebra”, pjevač i frontmen novosadske grupe “Obojeni program”. Komentira svirku, kaže: „Ma znam ih. Dobri su, zagrebačka grupa.“ „??!“ Odmahnem rukom, samo se nasmijem. Nije on jedini. I onako mi ne vjeruju…
Križam još jedan dan na malom vojničkom kalendaru. Nekako mi sporo prolaze gušterski dani kasnog proljeća 1984. godine. Osjeti se miris lipe koja najavljuje skori dolazak ljeta. Lepršaju ljetne haljine sa obaveznim cvjetnim dezenima na lijepim Banjalučankama. Svaki vojnik živi za posjetu i ono malo vremena provedenog izvan ograde kasarne. Još kad je posjeta iznenadna, bez najave, e to je već nešto posebno. Na prijavnici me čeka Bobo, Olga, Vesna i Goga. Smiju se, mašu mi izdaleka. Uz ostale poklone dobijam u ruke i prvijenac ITD BANDA, nedavno izašli, potpisani album od svih članova, pod nazivom “XX Vijek”. Lijep je osjećaj slušati u vojnička povečerja svirku momaka koje znaš. Na krevetu do mog leži Babić Branislav “Kebra”, pjevač i frontmen novosadske grupe “Obojeni program”. (Ako se ne varam, oni su prva grupa sa naših prostora kojima se spot vrtio na MTV-u). Komentira svirku, kaže:
– Ma znam ih. Dobri su, zagrebačka grupa.
– ??!
Odmahnem rukom, samo se nasmijem. Nije on jedini. I onako mi ne vjeruju…
Ranih osamdesetih godina oformljeni su pod imenom “Grupa ITD”. Ko je kumovao imenu grupe i što to pouzdano znači teško je utvrditi. Možda “internacionalna tamburaška družina”, možda samo jednostavno ono ”i tako dalje”, možda …
Najčešće će nastupati u Omladinskom klubu “Kaktus”, oronuloj zgradi stare kuglane iza hotela “Abez”. Tih godina je omladina u Vrginmostu bila prilično jaka i dobro organizirana. Od zapuštenog i ruševnog zdanja uredili su prijatan i lijep kutak za okupljanje mladih sa cijelog našeg područja. Klub će dobiti ime “Kaktus” po istoimenom omladinskom listu. Iz te rane faze ostat će mi u sjećanju jedno veče kad je pregorilo pojačalo. Svirali su na nekakvom nabudženom pojačalu ručne izrade. Ko je bio majstor teško je utvrditi. Možda Mihajlo Novaković “Tozo”, tonac na radio-stanici “Glas Petrove gore”, ili neko drugi? Kućište je je bilo od iverice, ofarbano bijelom bojom, na njemu natpis plavim slovima i to ćirilicom “марсхал”!? Negdje iza ponoći, kad je atmosfera bila na vrhuncu, “rikne” pojačalo. Stade svirka uz komentar:
– Crče nam maršal !?!
U to vrijeme su još bila friška sjećanja na Titovu smrt, tako da se sa tim nije bilo baš zdravo zajebavati. Tu istu foru čut ćemo iz usta dr Neleta Karajlića, frontmena “Zabranjenog pušenja” kasnih osamdesetih godina, skoro pred sam rat. Sastav se u toj početnoj fazi povremeno mijenjao, tako da mi je u sjećanju ostalo da je umjesto “Virana”, koji je tada studirao u Novom Sadu, bubnjeve udarao Dragiša “Gišo” Poštić. Tih godina klavijaturista Rastislav Topolski se sa majkom, profesoricom muzike, radi njenog posla preselio iz Vrginmosta u Vojnić, i odatle u grupu doveo vrsnog gitaristu Jadranka Mileusnića. Kasnije brigu oko grupe preuzima Miroslav Drljača, poznatiji pod nadimkom “Rus”.
Grupa u prvoj originalnoj postavi nastupa u sastavu:
Branislav Bekić – vokal, Milan Bekić “Franc” – bas, vokal, Rastislav Topolski “Rašo” – klavijature, vokal, Jadranko Mileusnić “Jadran” – solo gitara i Nebojša Tepšić “Viran” – bubnjevi.
Grupa mijenja ime u ITD BAND i kreće sa ozbiljnijim svirkama. Slijede nastupi po zagrebačkim klubovima: kultnom “Kulušiću”, “Jabuci”, “Lapidariju”, Klubu studenata elektrotehnike “KSET”-u, na “Savi” … Na tim svirkama je obično nastupalo četiri-pet mlađih neafirmiranih grupa. Sve svirke ITD BANDA uvijek su bile praćene vjernom publikom kordunaških studenata i srednjoškolaca, kojih je tih godina bilo zaista mnogo u Zagrebu. “Rus” je odrastao čini mi se na Folnegovićevom naselju i znao se dobro sa Džonijem Štulićem, uz kojeg je ispekao zanat, odnosno kako grupu izdvojiti od ostalih i skrenuti pažnju na sebe. Uglavnom je publika znala tekstove pjesama i zajedeno pjevala sa ITD BANDOM, što je ostavljalo poseban utisak na sve. Da bi konačno došli u priliku da snime ploču, predstavljeni su kao zagrebačka grupa, jer u to vrijeme ko nije dolazio iz Zagreba, eventualno Splita, Rijeke ili Pule gotovo da nije imao šansu snimiti ploču.
Januara 1984. godine, u izdanju “Jugotona”, u studiju Janka Mlinarića – “Trulog” snima se prvi album pod nazivom “Dvadeseti vijek” na kojem su se nalazile nama već poznate pjesme: XX vijek, Nemoj da se sakrivaš, Promjeni nešto u sebi, Ja se budim, Žena ptica, Treba izazivati neprilike, Mala soba, Slovenska minijatura, Ponoćne vijesti, Priča sa zapadne strane…. Na omotu ploče iz gore navedenih razloga ne stoje napisana prezimena članova ITD BANDA, već samo njihova imena. Ta prva ploča doživljava uspjeh i rado je slušana. Još i danas na mnogim radio-stanicama rado vrte te iste pjesme. Nama Kordunašima album će uvijek biti posebno drag, jer ga izvodi “domaća”, prva postava. Grupa će u istom sastavu nastupati sve do jeseni 1985. godine. Zadnji nastup će imati na “Mesamu” u Beogradu. Prvi će grupu napustiti klavijaturista Rastislav Topolski “Rašo”. Kasnije će polako početi osipanje.
Godinu dana kasnije ITD BAND u krnjem sastavu snima drugi album kod izdavačke kuće “Suzy”, pod nazivom “Plavi vojnik” sa pjesmama: Veza 202, Gradske cure, Samo je tvoje lice, Život život, Duša iste šizilište, Rođen u Zagrebu, Vojnička, Elena, Petak – 13 , Sonja, Ad Fines… Od prve postave ITD BANDA učestvovat će Nenad Tepšić “Viran”. Mićo Bekić “Franc” se u to vrijeme nalazio na odsluženju vojnog roka. Branislav Bekić će i dalje ostati pjevač grupe. Kako na omotu albuma stoji, ITD BAND u tom vremenu čine: Miroslav Drljača “Rus”, Branislav Bekić i Mladen Graberski “Graba”. Na ovom albumu će se naći pjesma Brucea Springsteena “Born in the U.S.A.“. Na muziku te pjesme “Rus” će napisati riječi “Rođen u Zagrebu”. Bit će dobro prihvaćena, i postat će nešto kao himna Zagrepčana. Brane će ju uvjerljivo pjevati, vjerovat će mu. Tih godina kad ga je mati rodila, bila je učiteljica u okolici Vrginmosta, čini mi se baš u Pješćanici.
Treći album “Lagano umirem” snimaju 1988. godine. (“Suzy”- CBS). Od prve postave ITD BANDA, ostao je pjevati samo Branislav Bekić. Na albumu se nalazile pjesme: Dražesna Meri, Gledam kroz prozor, Gradske cure, Lagano umirem, Majko zemljo, Ponovo te volim, Sara, Skidam te pogledom, Stalno misliš na sex, Tekila-šila …
Mijenjat će se postave i kroz bend će prodefilirati mnogo muzičara, među ostalima: Branko Bogunović, Damir Lipošek, Fedor Boić i mnogi drugi. Kod iste izdavačke kuće 1989. godine izdaju i četvrti album “S ove strane ljubavi”. Zadnji album, pod nazivom “Sve najbolje” izdan je pred kraj 2006. godine.
Početkom januara sljedeće godine evo me nakon dugo vremena ponovo u Zagrebu. Lunjam gradom, “Zagreb moj…kaj se kriješ v megli toj…”. Proveo sam ja tu lijepih godina, lijepih zima pod Sljemenom. Najprije četiri godine na Novom Zagrebu u građevinskom centru , onda jedna godina na “Cvjetnom naselju” kod “Vjesnika”, godinu privatno na Šalati i ostatak na “Savi”. Teško se snalazim, puno se toga promijenilo. S Trga u “majmunjak” ili službeno caffe “MOKA” na jedan espresso s nogu, pa kroz “Oktogon” na Cvjetni. Poslije pronjušim po “Prosvjetinoj” knjižari, pa onda nazad Bogovićevom. U bivšem “Jugotonu” (jebi ga, što je god valjalo to je bivše), prevrćem po albumima. Tražim taj zadnji od ITD BANDA, pod nazivom “Sve najbolje”. Nalazim ga lako. Ne može se reći, stvarno je omot urađen sa puno ukusa. Odlična grafika, suhi pečat grupe. Baš luksuzno izdanje, sa malom knjižicom unutra na kojima su sve riječi pjesama. Kupujem par komada. Jedan meni, a ostali mojim dobrim prijateljima rasutim po svijetu, za sjećanje. Par koraka dalje na ćošku s Gajevom je caffe “Charlie”. Uželio sam se Stocka ‘84 . To je nekako bilo moje najdraže piće, godinama. Kad je došao rat zamijenio sam ga za “Rubinov” vinjak. Otvaram polako najlonski omot na zadnjem CD-u ITD BANDA. Siguran sam da je “Rusova” slika sigurno na unutarnjoj strani, a tako i bi. Među fotografijama raznih postava ITD BENDA u desnom donjem ćošku nalazi se i jedna prilično malena slika prve, izvorne postave. Čini mi da su ti momci zaslužili ipak više.
U vezi sa ITD BENDOM sve se vrti oko imena Miroslava Drljače “Rusa”. Izveo je grupu iz anonimnosti, omogućio snimanje ploče. Pozna dobro prilike u muzičkim vodama. Glavninu tekstova i muzike je on napisao. Kad čitate riječi pjesama, kao da čitate zbirku poezije.
Kod pjevača Branislava Bekića mi se uvijek sviđalo to što se bitno razlikovao od ostalih pjevača po tome što je potpuno jasno izgovarao svaku riječ. Kod mnogih drugih to nije bio slučaj. Danas živi u Švedskoj. Njegov stariji brat Milan, Mićo zvani “Franc” je bio uvijek poduzetan i pokretačka snaga ITD BANDA. Obojica braće Bekić su u Zagrebu pohađali građevinsku školu zajedno sa mnom. Ja na smjeru visokogradnje, oni na niskogradnji. Također je interesantan podatak da svi članovi ITD banda, izuzev “Virana” potječu iz prosvjetarskih, učiteljskih porodica.
Za Rastislava Topolskog zvanog “Rašo” ili po domaći “Rašćo” može se reći da je bio muzički najpotkovaniji, odnosno najobrazovaniji u grupi. Na to sve je vjerovatno uticalo i to što mu je majka Vjera profesorica muzike. Bavio se i komponiranjem. Živi sa porodicom u Bratislavi (Slovačka).
Ritam sekcija benda je uz “Franca” bila jaka zahvaljujući vrsnom bubnjaru Nebojši Tepšiću “Viranu”. Baš prilikom snimanja jedne emisije, mislim da se radilo o tada vrlo popularnoj “Nedjeljno popodne” koju su vodili Saša Zalepugin i Dunja Lango, nekako smo se tu zatekli pokojni Duško Tepšić “Kurčo” i ja. Na vratima se pojaviše i dvojica dugokosih. Jednog od njih ću lako prepoznati. Radilo se o Ivanu Stančiću “Piki”, jednom interesantnom liku, odličnom bubnjaru, slikaru, kako se kasnije pokazalo i uspješnom producentu, koji je pomogao mnogima, a pogotovo mladim muzičarima… Kao dječarac rano će početi svirati sa Dragom Mlinarecom, Huseinom Hasanefendić “Husom”, Juricom Pađenom i drugima u “Grupi 220” , iz koje će se kasnije izroditi važne grupe: “Parni valjak”, “Aerodrom” i druge. Kaže on tom svom kolegi:
– Jel’ ti čuješ kako dobro udara bubanj ovaj momak. Malo neobično, na neki svoj način, al’ udara vraški dobro. Ima odličan kontra-ritam.
U zavičaju se Nešo bavio ugostiteljstvom. Svoj caffe bar u Vrginmostu, u koji smo rado svraćali nazvao je “ITD”. Nakon izbjeglištva u Sremskoj Mitrovici, skrasio se sa familijom u dalekom Vancouveru, na onoj drugoj obali Canade.
Jadranko Mileusunić svirao je na svoj prepoznatljiv način gitaru u ITD BANDU. Često “Rus” koji je inače velik profesionalac, perfekcionista, nije vjerovao u njegove mogućnosti. Iz toga vremena ostaće sjećanje. Na snimanju prvoga albuma angažiran je kao gost i Branko Bogunović – “Pif”, čuven gitarist, član više poznatih grupa. Trebat će odsvirati neke solo dionice iz tri dijela, koje nisu zvučale baš onako kako je “Rus” zamislio. Jadranko će neko vrijeme posmatrati sa stolice sa strane. Prikopčat će svoju gitaru, karakterističnim potezom kažiprsta podići svoje naočale i počet će “vožnja”. Odsvirat će “od komada” što je trebalo, pa će se i “Rus” naći pomalo zatečen. Nakon toga će opet ‘ladno sjesti. Živio je sa familijom u Kovinu. Početkom aprila ove godine izgubio je skoro šestogodišnju bitku sa rakom pluća i napustio nas prerano.
*Ovo kratko sjećanje na jednu grupu izniklu u našem kraju, na jedan sretan i nepovratan period naše mladosti, posvećujem sjećanju na JADRANKA (Holandija, 2014.)