KRITIKA - Ana Kuzmanović Jovanović: "Jezik i rod: diskurzivna konstrukcija rodne ideologije", Beograd: Čigoja štampa
RODNA IDEOLOGIJA IZMEĐU REDAKA
Septembar 2017
Knjiga Jezik i rod: diskurzivna konstrukcija rodne ideologije usmjerena je na nekoliko središnjih pitanja: Kako promjena društvenog uređenja utječe na promjenu rodne ideologije?; Kako se mijenjaju dominantne predodžbe žene u javnom diskursu u odnosu na promjene rodne ideologije?; Kako jezik doprinosi stvaranju rodne ideologije?; Kako jezik može doprinijeti borbi protiv rodne ideologije?
Knjiga Jezik i rod: diskurzivna konstrukcija rodne ideologije Ane Kuzmanović Jovanović, vanredne profesorice hispanistike na beogradskom Filološkom fakultetu, posvećena je intrigantnoj temi odnosa između jezika, roda i ideologije. Riječ je studiji koja se bavi utvrđivanjem i analizom načina na koje određeni oblici javnog diskursa pozicioniraju rodne identitete (kreirajući time rodne ideologije), kao i otkrivanjem povezanosti između rodne ideologije i promjena dominantnog društvenog modela.
Rodna ideologija vs. kritička analiza diskursa
Istraživanje je provedeno u teorijskom i metodološkom okviru kritičke analize diskursa − suvremene analitičke discipline koja se fokusira na načine ostvarivanja funkcija diskursa, detaljno analizirajući konkretne primjere, obraćajući pritom pažnju ne samo na sadržaj nego i na njegove druge aspekte. Istraživanja u okviru ove discipline tragaju za ideološkim značenjem jezičnih izbora govornika, kao i za određenim obrascima u distribuciji tih izbora. Prema riječima autorice ove knjige, ključni predmet istraživanja kritičke analize diskursa način je na koji se društvene moći, dominacija i nejednakost u društvu pojavljuju i reproduciraju kroz pisani i usmeni diskurs u određenom društvenom i političkom kontekstu. Osim toga, ona ispituje i načine na koji im se to isto društvo suprotstavlja. Utoliko je riječ o društveno angažiranoj disciplini koja promiče ideju socijalne pravde i jednakosti, ne skrivajući svoju poziciju borbe protiv (u ovom konkretnom slučaju rodnih) stereotipa. Autorica na jednom mjestu u knjizi ovu disciplinu naziva analizom teksture teksta, koja istovremeno uzima u obzir i sadržaj, i formu, i strukturu, i organizaciju teksta − jednako kao i ono što je iz njega izostavljeno. Dakle, riječ je o disciplini koja se ne zadržava samo na analizi eksplicitno iznesenog sadržaja, već i sadržaja (svjesno ili nesvjesno) upisanog između redaka. A to upisano između redaka u najmanju je ruku jednako važno i moćno koliko i ono „upisano u redcima“: „Diskurzivne, to jest jezičke prakse pozicioniraju i predstavljaju ljude i događaje u društvu, što uzrokuje značajne ideološke posledice. Jezičke prakse mogu doprineti održavanju ili čak promeni određenih društvenih poredaka − otuda značaj njihovog analiziranja i promišljanja“ (str. 8).
Knjiga Jezik i rod: diskurzivna konstrukcija rodne ideologije usmjerena je na nekoliko središnjih pitanja: Kako promjena društvenog uređenja utječe na promjenu rodne ideologije?; Kako se mijenjaju dominantne predodžbe žene u javnom diskursu u odnosu na promjene rodne ideologije?; Kako jezik doprinosi stvaranju rodne ideologije?; Kako jezik može doprinijeti borbi protiv rodne ideologije? U potrazi za odgovorima na navedena pitanja autorica je analizirala iznimno zanimljivu građu − obradila je korpus knjiga savjeta za trudnice objavljenih u Španjolskoj poslije Francove smrti, s ciljem identifikacije elemenata rodne ideologije španjolskog društva u posljednjih nekoliko desetljeća. Iako je u navedenom razdoblju uslijedila tranzicija te su nastupile dubinske društvene promjene, istraživanje prikazano u ovoj knjizi otkriva da se tradicionalni patrijarhalni model i dalje može prepoznati u dominantnom rodnom diskursu Španjolske. U uvodniku autorica ističe da je za predmet svojeg istraživanja izabrala španjolsko društvo jer ono predstavlja zanimljiv primjer tranzicije od patrijarhalnog i konzervativnog ka modernom, liberalnom društvu, koje na prvi pogled usvaja sasvim drugačiju rodnu ideologiju. Ovdašnjem čitatelju ova će studija zasigurno biti zanimljiva i korisna budući da je „zbog uniformišuće snage globalnog neoliberalnog ekonomskog i društvenog modela proširenog u poslednjim decenijma 20. veka, moguće govoriti o jedinstvenom zapadnom kulturnom i društvenom prostoru“ (str. 9), a to omogućava da se zaključci ovog istraživanja generaliziraju i da studija može poslužiti kao primjer za proučavanje drugih suvremenih zapadnih društava i njihovu usporedbu.
Zašto baš priručnici za trudnice? Autorica navodi nekoliko ključnih razloga: jer su napisani u okvirima društvenih normi; jer promoviraju standardne rodne uloge u društvu; jer je medicinski diskurs jedan od najprestižnijih i najautoritativnijih diskursa u svakom društvu (on oblikuje stavove o tome što je „prirodno“ i „normalno“); jer su sredstvo za daljnje prenošenje tradicionalnih stavova s mladih majki na njihovu djecu.
Teorijska podloga
Knjiga Jezik i rod: diskurzivna konstrukcija rodne ideologije sastoji se od devet poglavlja. U prvom poglavlju pod naslovom Rodni odnosi i rodna ideologija: hegemoni patrijarhat, otpor, transformacija autorica uvodi čitatelja u temu kratkim prikazom rodnih odnosa kroz europsku povijest, ukazujući na to da se naša znanja o položaju žena u davnim povijesnim epohama često zasnivaju na pogrešnim pretpostavkama te da rodni odnosi kroz povijest Europe nisu bili ni jednostavni ni linearni u razvojnom smislu. Posebna pažnja u ovome poglavlju posvećena je prikazu uspona patrijarhalne rodne ideologije u doba prosvjetiteljstva, industrijske revolucije i modernizacije, a potom slijedi kratak pregled razvoja pokreta emancipacije žena te razvoja feminizma kroz tri ključne faze.
U drugom poglavlju pod naslovom Feminizam i jezička istraživanja autorica prikazuje početke bavljenja odnosima „muškog“ i „ženskog“ jezika te zasnivanje studija roda, koji bivaju prepoznati kao relevantne akademske discipline sedamdesetih godina 20. stoljeća, iako je i ranije postojao interes za tu problematiku. Razvoj i učvršćivanje studija jezika i roda u drugoj polovici prošlog stoljeća poklapa se s porastom interesa za pitanja jezika i jezične upotrebe u okviru različitih društvenih i humanističkih znanosti: „Odnos jezika i roda deo je šire istraživačke oblasti odnosa jezika i društva, kojim se danas bavi spektar priznatih akademskih oblasti, kao što su analiza diskursa, sociolingvistika, pragmatika, konverzacijska analiza i lingvistička antropologija“ (str. 21). U nastavku poglavlja prikazan je razvoj feminističkih istraživanja jezika s počecima u klasičnom djelu lingvistice Robin Lakoff iz 70-ih godina, na temelju kojeg nastaje velik broj značajnih studija inspiriranih njenim zaključcima. Na koncu slijedi cjelina posvećena suvremenim konceptualizacijama kategorija roda i spola, prema kojima je rod „društvena kategorija koju čine odnosi kroz koje se definišu pojmovi „muško“ i „žensko“, „muževnost“ i „ženstvenost“ − a jezik je jedno od sredstava kojima se te kategorije stvaraju i održavaju“ (str. 24).
U trećem poglavlju pod naslovom Kritička istraživanja jezika: kritička analiza diskursa i feministička lingvistika autorica prikazuje teorijsko-metodološki okvir svojega istraživanja. Nakon prikaza predmeta istraživanja i središnjih ciljeva kritičke analize diskursa slijedi cjelina posvećena diskurzivnoj konstrukciji roda, s posebnim naglaskom na pojavama medikalizacije i konverzacionalizacije diskursa o trudnoći i porodu. Završna cjelina poglavlja posvećena je feminističkoj perspektivi i interpretaciji u teorijskom okviru kritičke analize diskursa, a predstavlja uvod u konkretno istraživanje − interpretaciju diskurzivnih praksi koje kreiraju rodnu ideologiju u knjigama savjeta za trudnice.
Ideologija „zapakirana“ kao savjet
Četvrto poglavlje knjige pod naslovom Rodna ideologija u Španiji za vreme frankizma posvećeno je društveno-povijesnom kontekstu u kojemu je nastala građa obuhvaćena ovim istraživanjem. U nastavku slijedi prikaz djela španjolskog sociologa Jesusa de Miguela Mit o bezgrešnom začeću, znanstvene studije o predodžbi žene u španjolskim ginekološkim tekstovima iz prve polovice 20. stoljeća, koja je autorici ove knjige poslužila kao polazište za njeno istraživanje.
U petom poglavlju knjige prikazano je devet priručnika za trudnice analiziranih u okviru ove studije − njihov sadržaj, kompozicija i glavna obilježja. U narednom, središnjem poglavlju knjige slijedi detaljna kritička analiza pojedinih priručnika. Tekstovi iz korpusa analizirani su na temelju u njima iskazanih stavova o sljedećim pitanjima: fizički izgled i aktivnosti trudnice; prehrana i povećanje tjelesne mase; psihofizički aspekti trudnoće; postporođajna depresija; upotreba lijekova u trudnoći i na porođaju; seksualni odnosi tijekom trudnoće; uloga oca u trudnoći i na porođaju; priprema za majčinstvo; ideal dobre majke. Na temelju analize svake od navedenih tema autorica iznosi svoje zaključke te na koncu utvrđuje: „Očigledno je da se rodna ideologija savremenog španskog društva nakon pada Frankovog desničarskog režima menjala i prilagođavala novim društveno-istorijskim uslovima. Međutim, budući da je diskurs ne samo jezička praksa koja u sebi sadrži ideološke pretpostavke na kojima počiva moć u određenom društvu, već i mesto produkcije moći, društvene elite mogu pribeći određenim manipulacijama kako bi moć zadržale i održale postojeće stanje u društvu. Tipično obeležje manipulacije jeste implicitno prenošenje vrednovanja i stavova, čime se smanjuju šanse da oni budu dovedeni u pitanje. Na taj način, kako je pokazala ova analiza, uprkos očiglednim promenama u predstavi i ulozi žene u savremenom rodnom diskursu u Španiji, tradicionalni kulturni modeli patrijarhata uspeli su da zadrže određenu snagu u oblikovanju rodnih odnosa u tom društvu“ (str. 192). Autorica nadalje ističe da se u suvremenom španjolskom društvu ženi ne odriče pravo da bude obrazovana, da radi izvan kuće, da odluči hoće li i kada će rađati, da kontrolira vlastito tijelo. Međutim, diskursna analiza provedena u ovoj studiji pokazuje da joj se sustavno, između ostalog, implicitno poručuje da je majčinstvo njezina najvažnija uloga, da liječnik najbolje poznaje njezino tijelo te joj se nameću zahtjevi i očekivanja: da bude vitka, njegovana, da uskladi svoje kućne poslove sa poslom izvan kuće i sl. − sve to „upakirano“ u obliku „dobronamjernih“ priručničkih savjeta. Iz toga proizlazi zaključak da u posljednjih nekoliko desetljeća rodna ideologija nije nestala iz javnoga diskursa, već je poprimila nove oblike, koje prije svega valja utvrditi, a potom istražiti njihova obilježja i mehanizme; uzroke i posljedice.
U završnim, poglavljima knjige ponuđeni su rezime, zaključci te preporuke za daljnja istraživanja, koji nude vrlo korisnu sintezu cjelokupne studije.
Jezik kao oružje, jezik kao štit
Prema autoričinim riječima, „jezik kao sistem razmišljanja i oblikovanja znanja služi kao sredstvo za konstruisanje značenja i kulturnih praksi“ (str. 11). U tom smislu jezična praksa može imati značajne ideološke posljedice zahvaljujući načinima na koje predstavlja događaje i stvari te pozicionira ljude u društvu. Ova knjiga ukazuje na važnost provođenja analize dominantnog javnog diskursa, koji često prikriva stvarno stanje u društvu, društvene vrijednosti i odnose. Moć koju jezik posjeduje iznimno je važno osvijestiti, a ovladavanje strategijama razumijevanja mehanizama jezične manipulacije te prijenosa ideologija putem jezičnih praksi predstavlja najučinkovitiji oblik njihova „razoružavanja“. Knjiga Ane Kuzmanović Jovanović važna je iz više razloga. Osim što nudi iznimno zanimljive podatke i njihove interpretacije, ona osvještava prisutnost (rodne) ideologije u javnome diskursu te ukazuje na važnost njezina prepoznavanja. Pored toga, ova knjiga predstavlja sjajan primjer uspješno provedene kritičke analize diskursa te ukazuje na značaj ove relativno mlade discipline, kojoj u domaćoj znanosti još uvijek nije pridano odgovarajuće mjesto.
Na koncu se nameće ključno pitanje: Kako se društvo može oduprijeti dominaciji i nejednakosti u društvu koje se reproduciraju kroz pisani i usmeni diskurs? Ova studija pokazuje kako se strategije ideologiziranih diskursnih praksi mogu prepoznati i osvijestiti, dok na čovjeku ostaje odluka kako će (zlo)upotrijebiti moć jezika.