POEZIJA

ŠAVOVI I KONFEDERACIJE

Mart 2017

Predstavljamo poeziju Mladena Blaževića.

 

 

stare žene govore:

 

– ne sadi bor kraj kuće, umrijet će muško!

 

nisam praznovjeran

ne vjerujem babama

 

ali kuće su ovdje zaista puste

samo  starice pričaju stare izreke

 

kad razmislim

i sam ću reći:

 

– ne sadite ovdje borove!

 

debela je zemlja

nema kamenja

nemaju se za što uhvatiti

 

a oluja

čupa iz korijena

 

 

reci mi iskreno

da li bi se uselio u kuću

da znaš da je u njoj nedavno ubijen čovjek

ili se ubio

ili samo nesretno živio

 

ako bi pločicama na podu

vratio sjaj

još je riječ nesretnika ostala zarobljena u fugama

i uokviruje se

zvučnim R

i završnim T

ili križem

postavljenim da održava razmak

 

uostalom

na sjeveru Njemačke traže majstore keramičare

 

 

sjekira u panju odbacila držalo

i ne dimi uokolo.

starica teško otključava, pregledava prostorije

sprema zaostale fotografije

neugodno joj zbog paučine.

 

– nego bako, koliko vi to cijenite?

– teško mi je cijenit… ja sam se u njoj rodila.

 

drhtav križić umjesto potpisa

ovjeren

deblokiran račun

zet će tamo kupit noviji auto

da se manje kvari

kad vodi unuke u školu

 

 

Mara Hajdina je nestala prije tri godine

Hajdinu su rekli

zadnji što su je vidjeli

da je odšetala

 

išao zaliti vrt

kad joj je zagrabio kosti u bunaru

 

rekao je snahi da ide prošetati

 

– Mara mi tri godine bistrila vodu

 

sad Hajdin kaže da došetava

kaže:

 

– i zaklana svinja ponekad po dvorištu došetava

 

 

legure željeza

 

 

hladili smo cijevi snijegom

da se ne objese

 

potegneš zatvarač

ubaciš granatu

i čučiš

otvorenih usta

da sačuvaš bubnjiće

 

buka s odmorom za ručak

ali barem ne čujemo šištanje

kao oni preko brda

 

okidaču skoro puklo uže od potezanja

nišandžija ne nišani

čuči s nama

rekli mu oficiri :

“Nije važno, samo rokaj”

 

rekli su da se naši momci bore

i da im treba naša podrška

 

a mi znali

da u ljevaonici otkupljuju

velike mesingane čahure

 

60 maraka komad

 

 

Akomodacije, refrakcije, kabrioleti

 

kad sjedim pred staklom pogled mi odluta u zelenilo

što se nalazi u lijevom kutu

zbog nakošenog vrata

i nošenja torbe u desnoj ruci

 

ali nekad se slova što vise

i suše se

razlete u roju oko mene

i zabiju u kičmu

kao čavli

 

tad stavim naočale da ih povežem u riječi

 

i dogodi se nešto na subatomskoj razini

što ne razumijem

izgubi se u naprezanju očnog živca

ili trzaju širenja zjenica

 

možda da je više svjetlosti

da živim u kući bez krova

više je svjetlosti u kući bez krova

 

kad se prozorima odnesu škure

i ne trebaju sklopke

i osigurači

danju je dan

noću je noć

 

samo stvari

razbacane po kući

nekad su bile žive

 

ne mogu ih pokopati pod zajedničkim imenom

 

 

prekriženi kvadratići

 

igrali smo potapanje brodova

ali nije bilo brodova

samo kuće i crkve

lakše je pogoditi kad su tri lađe

 

nedavno sam prolazio tim krajem

označena polja

su prekrižena

urušenim gredama

zabilježena i ostavljena

da se vidi pobjednik

 

samo hramovi bliješte

u novim fasadama

 

pogodak

nije potop

 

 

Preferans u zemunici

Da se naviknemo biti pod zemljom

Posut pepelom na papiru

Sam ispod nule

Kao zrak pred ulazom

Što čeka smjenu

 

Čist sanac iz ruke

Pod refom

Podigne samo pijan čovjek

 

Mjere moje sumnje

Crvenilo očiju

Zbrajaju sitnež po džepovima

Misle da se bojim podići talon

 

A ja licitiram

Kome će se od nas složiti karte

Kad izađemo napolje

 

 

vododerine

 

u redovima

lako prepoznajem

tko je tek došao među nas

premješta se s noge

na nogu

mršti lice na sitne kapljice kiše

 

stojimo kao da nas je netko ostavio

 

poslagano kamenje u suhozidu

izvađeno iz zemlje

odavno obrisano dlanom

lijehe praznine

dolci izrovani veprovim njuškama

 

slijep za bljeskove

svjetlo vatre što ljubi krovove

gluh za visoke tonove šištanja

duboke lagume u trbuhu

čujem sitne decibele curenja smole

i prebiranje zrnja u situ

 

zato ne nosim kišobran

lice je prilagođeno slijevanju vode

 

 

tara je loza omotala kuću

pridržava crijep

 

bila je tu trgovina

i gostionica

zbog nje su septičku spojili na bunar

tako je lakše

već ozidano

 

čekam stolara

da začavli prozore

i pripaše vrata

u autu bez kotača

kraj kokošinjca

iza napuštene pseće kućice

 

bile dvije štale, sjenik, suša

krave, konji, ovce, patke

 

zaplakat će loza

ako je orežem

već je propupala

 

 

gnjilača

 

kad ju je vidio

profesor s agronomskog fakulteta

rekao je da će ta kruška tepka dobiti svoju pločicu

i biti zaštićena kao spomenik prirode

 

gore na vrhu brda

dvije kuće

štala

urušeni sjenik

i kruška tepka, gnjilača

da joj preostali krovovi ne dotiču grane

niti joj možeš obuhvatiti deblo

 

uža pri dijelu koji izviruje iz zemlje

pomislio sam da ju je netko prije ukrasio

automobilskom gumom

pa se sama oslobodila

profesor to pokazuje prstom

 

– vidi se cijepno mjesto, mogla bi imat dvjesto godina

vjerojatno ju je donio netko odavde tko je ratovao za Napoleona

uvijek rodi

seljaci od nje pekli kruh za loših godina

a i rakija joj je kao med

 

trebale su nam njene plemke

nama četvorici koji smo zajedno sadili veliki voćnjak

Zrile se penjao gore u najviše grane

malen, mršav

njihalo ga lijevo desno

jedva vrhove orezao

pa onda opet rezao u kolovozu

kad je na reznim mjestima bacila nove izboje

tanke kao olovke

 

napravili smo od tog četiri stotine cijepova

sadili srasle sadnice na proljeće

u plantažu

 

a onda prošla godina

od nas voćara prjatelja

jednoga uzela leukemija u dva mjeseca

samo otišao

jedva se stigli pozdraviti

Zrile se rastao

ja se oženio i otišao u Istru

daleko mi dolaziti

četvrtom još dalje

ekonomska kriza

nismo dobili novac od države

nismo pokosili jednom

drugi put preskočili

stara tepka sa svoje visine ne vidi svoju djecu od trave

 

kupio blizu kuću neki iz grada

nešto je on u politici

za vikendicu

da ima gdje dovesti tajnicu

asfaltirali mu iz općine i cesticu na brdo

prolazi pokraj kruške

 

ovu zimu pao pravi snijeg

prošli gore s ralicom

istovarili radnici hrpu soli

bilo im zgodno pod kruškom

 

na proljeće obilazio

kruškina djeca se pogušila od trave

ili im zec izglodao koru

a tepka

svibanj a ona ni pupa

 

idućeg dana me zove profesor

– ona kruška je dobila broj i zaštitu

treba joj samo prikačiti pločicu

 

 

djed je znao reći:

–  zemlji treba ostaviti dio

i vikao ako se grabljama skupljalo sijeno

–  samo vilama!

 

dvadesetak godina od djedove smrti

livada je prerasla u bagrenjak

a zemlja progutala

više nego treba

 

nekoliko livada dalje

kad su se svi zasitili

kopaju joj po utrobi

broje zalogaje u trbuhu

 

kušaju u epruvetama provareno meso

 

zaboravio djed

zemlja sama sebi vrati

 

 

Šavovi i konfederacije

 

da Švicarsku zatrpaju lavine

padnu velike kiše

pa se naglo otopi snijeg

i potopi doline

 

ili neka bakterija

preradi zlato u bakar

 

Švicarci bi kao mi

postali slijepi za boje

kantoni bi se kantonali po brdima

prebrojavalo mušicama jezike

prste stisnute u ctranju križa

zapisivalo tko kleči

a tko se samo saginje

 

Zemlja je ravna

nekad joj se dijelovi uzdignu

zbog šavova na plaštu

i nasumičnih nabora tkanine