Naša prezimena (16)

SAŽETO O PREZIMENIMA BUKOVICE

Novembar 2016

Nastanak prezimena u Bukovici podudaran je s mletačkim osvajanjem prostora sjeverne Dalmacije tokom XVII vijeka, podudaran je, zapravo, s dolaskom novog stanovništva u kraj oslobođen od Turaka nastojanjem mletačkih vlasti da naseli zauzetu teritoriju i da je tako zadrži u svom posjedu

  1. Dvije uvodne napomene

Prva je da će u ovom napisu biti ponešto kazano samo o odlikama koje su bitne za razumijevanje prezimena kao posebne vrste antroponima, o odlikama spomenutima tu i tamo u već objavljenim člancima kad je to zahtijevao odgovarajući kontekst. Druga je da će prezimena Bukovice biti ovdje prikazana kao cjelina, kao poseban sistem, za razliku od načina na koji sam ih opisao u dosadašnjim napisima bilo da sam ih objašnjavao sa stajališta razlika u njihovu izrazu bilo sa stajališta pojedinačnih izvora za njihovu motivaciju.

 

  1. Vrijeme nastanka

Nastanak prezimena u Bukovici podudaran je s mletačkim osvajanjem prostora sjeverne Dalmacije tokom XVII vijeka, podudaran je, zapravo, s dolaskom novog stanovništva u kraj oslobođen od Turaka nastojanjem mletačkih vlasti da naseli zauzetu teritoriju i da je tako zadrži u svom posjedu. Kako je to stanovništvo dolazilo pretežno iz kulturne sfere u kojoj se identifikovanje ostvarivalo imenskom formulom u kojoj nije bilo prezimena, doseljenike je talijanska administracija popisivala kojekako, najčešće znakom kojim su se pojedini članovi u nekadašnjoj društvenoj zajednici razlikovali od drugih i taj znak smatrala prezimenom. Otud u ukupnom fondu prezimena ima mnogo onih forme ličnog nadimka. Bez obzira na to što su poneka prezimena Bukovice oblikovana po modelu antroponima iz dalmatinskih gradova, čak i onih srednjovjekovnih, i što su neka od njih ostvarena ili talijanskim ili turskim jezičnim signalima, glavnina prezimena ove subregije ima obilježja idioglotskog (srpskog i hrvatskog) porijekla, prije svega završetkom -ić.

 

  1. Nasljeđivanje

Prezimena Bukovice, kao prezimena uopće, odlikuju se uz stabilnost i nepromjenjivost još i time što su nasljedna. Po ovoj će osobini i tek rođeno dijete u jednoj porodici u Radučiću biti prezvano Bjelobrkom. Posljedica je to činjenice da se cijelo potomstvo nekog davnog rodonačelnika preziva onako kako je nekad on bio prezvan po kakvom karakterističnom mu svojstvu. Iako osim prezimena sljednici ne nasljeđuju od svog pretka osobinu po kojoj je on bio označen u svojoj sredini, posebno ne onu s negativnim predznakom (npr. Trabonjača), prezimena čuvaju spomen na nekadašnje vrijeme, na iščezlu nejezičnu zbilju (kao što npr. prezime Malbaša čuva spomen na tursku administrativno-teritorijalnu podjelu ovog prostora).

 

  1. Načini tvorbe

Sufiksacija je najčešći način tvorbe prezimena u Bukovici jer u cijelom korpusu ima najviše prezimena tvorenih ili nesloženim sufiksom -ić ili jednim od sufiksa -ović/-ević. Po ovom su tvorbenom načinu prezimena kao što su Berić, Ćosić, Janković itd. prepoznatljiva i kao naša prezimena, prezimena iz srpskog i hrvatskog jezičnog areala. Brojna su i prezimena tipa Ćuk, Glušac, Jelača itd. koja su prijelazom iz vrste ličnog nadimka ili vrste ličnog imena prešla u vrstu prezimena bez promjene izvornog oblika, dakle konverzijom, kako takav tvorbeni način naziva literatura. Pored ova dva načina postoji i treći način tvorbe prezimena u Bukovici. Mogli bismo ga nazvati desufiksacijom. Po njemu je, možda, tvoreno prezime Sladak i to pokraćivanjem za sufiksalni segment prezimena Sladaković. Od ova tri tvorbena načina treba prezimenskom sufiksacijom smatrati samo tvorbu po kojoj se prezimena tvore sufiksima karakterističnim za ovu vrstu antroponima, tj. sufiksima na -ić.

 

  1. Motivi

Motivi po kojima su oblikovana prezimena Bukovice nalaze se u osnovnom dijelu njihove strukture i najčešće su to ili lična imena ovakvog ili onakvog tvorbenog načina (npr. Jolić, Jovičić, Katuša, Milanko) ili lični nadimci u najširem smislu riječi (npr. Bezbradica, Ćurčija, Mlinar, Žmirić). Rijetka su prezimena kojima se u osnovi nalazi naziv mjesta kao motiv za izricanje porijekla po mjesnoj indikaciji onoga koji je. označen prezimenom (npr. Graovac, Jajčanin) i još rjeđa prezimena motivirana nekim drugim prezimenima za izricanje različitih sadržaja (npr. Bačkuljić).1

 

  1. Značenjski sadržaji

Danas svako prezime u Bukovici znači samo “prezime” i po tome svako ima samo funkciju da u imenskoj formuli označi uz lično ime onoga koji je tom formulom identifikovan. Na samom početku upotrebe svako je od njih imalo bogat sadržaj čak i onda kad je bilo oblikovano prema ličnom imenu davnog pretka. Prvotno se značenje prezimena izgubilo u vremenskoj magli, magli zaborava, pa potragu za njim upoređujem s potragom za crnom kutijom koja zbog toga što je davno izgubljena ne odaje više jasne signale nego neprimjetno tavori u dubinama morskog prostranstva.2 Koliko god naša analiza značenjske razine prezimena bila temeljita, nikad ne možemo doprijeti do posljednje karike u lancu uzročno-posljedičnih veza između prezimena i životne zbilje u kojoj se ono pojavilo, čak ni onda kad se u postavi prezimena nalazi kakva riječ potpune jasnoće (npr. u prezimena Mačak). Uporedimo li prezimena Bukovice s tvrdnjom jezične teorije da je prezimenu to efikasnija funkcija što mu je leksičko značenje prigušenije, onda možemo reći da su prezimena u bukovičkom dijelu sjevernodalmatinskog prostora funkcionalna, pogotovo ona kratke forme s prepoznatljivim završetkom (npr. Ćosić, Đurić).

 

  1. Nedoumice

Pod nedoumicama podrazumijevam prepreke koje se javljaju u pokušaju da se prezimena pouzdano svrstaju u odgovarajuću kategoriju po formalnom, motivacionom ili značenjskom predznaku. Treba ipak reći da se pod zajedničkim nazivnikom “prepreke” javljaju prezimena različitih skupina. U prvoj od njih jesu prezimena kojima forma ni jednim signalom ne odaje jasnoću ove ili one naravi (tip Dupor). U drugoj su prezimena “deformirana” dijalektalnim osobinama novoštokavskih govora u sjevernoj Dalmaciji (tip Rstić). U trećoj su skupini prezimena sa signalima koje je zbog neutralizacije umjesto jednoznačnog opisa moguće protumačiti ili na dva načina (tip Bokun) ili vrlo raznoliko (tip Kalinić). U posljednjoj bi skupini bila prezimena koja se zbog nekadašnje neadekvatno predočene grafije javljaju danas i u pismu i u govoru i u ovoj i u onoj formi (tip Zorić i Žorić).3

 

  1. Brojčane vrednote

Brojčane ću vrednote prezimena prikazati u dva dijela. U prvom će se planu naći podaci o ovoj vrsti antroponima iz vremena kad je obavljeno moje terensko istraživanje, tj. prema stanju osamdesetih godina prošloga vijeka. U drugom ću dijelu, usporedbom dvaju popisa progovoriti o razlikama koje su se pojavile između popisa iz 1948. i onog iz 2001. godine. Što se tiče brojčanih odnosa iz vremena mojega istraživanja, reći ću ponajprije da je u Bukovici bilo oko šest stotina prezimena4 na nešto više od četrdeset hiljada i stotinu stanovnika jedne i druge nacionalnosti, da je onih tvorenih sufiksom -ić (zajedno s onima tipa Janković i tipa Knežević) bilo najviše, preko 50%, da iza prezimena s karakterističkim završetkom brojnošću slijede prezimena forme ličnog nadimka (jer njih oko dvije stotine predstavlja skoro 34% cijelog korpusa), da su brojna i prezimena forme ličnog imena (ima ih sedamdesetak) te da u svim ostalim kategorijama ima tek tridesetak prezimena. Reći ću zatim da je Srba (mjereno prema prezimenima koja su im pripadala) u ukupnom broju stanovnika bilo negdje oko 76% te da je u domaćinstvima populacije ove nacionalne pripadnosti živjelo nešto više od šest članova. Reći ću i to da su pripadnici i jedne i druge vjere (i jedne i druge nacije) živjeli u Bukovici tih godina u jednakim uvjetima, s podjednakim brojem članova u obiteljima, da su im prezimena bila jednako oblikovana i po formi i po motivima te da je zbog toga povelik broj prezimena bio oznaka i za jedne. i za druge (npr. Knežević, Lončar, Ljubičić, Maričić, Mišković, Nadoveza, Olujić, Rončević, Sakić, Šarić itd.). O drugom dijelu, tj. o brojčanim vrednotama iz usporedbe dvaju popisa stanovništva i o prezimenima koja su na osnovu tih popisa objavljena u dvije publikacije,5 kazat ću tek ponešto, i to suzdržano, jer bi fenomene trebali protumačiti oni koji se profesionalnije bave demografskom problematikom. Prvo što pada u oči jest činjenica da je prema zadnjem popisu bilo u Bukovici samo 23% nekadašnjih stanovnika te da je za razliku od 57 % Hrvata ostalo na svojim ognjištima nakon ratnih godina i egzodusa srpskog stanovništva tek 11 % Srba, pretpostavljam u staračkim domaćinstvima, kad u svakom od njih nisu bila u prosjeku ni dva člana (3.616:1.861).

 

  1. Dvije zaključne napomene

Prva je da su prezimena u Bukovici nastajala postepeno u XVII vijeku, tempom kojim su Mlečani u sukobu s Turcima osvajali sjevernodalmatinski prostor i dovodili u nj stanovnike iz Bosne, Crne Gore i iz Hercegovine. Pobjednici su ih na svoj način popisivali pretvarajući nekadašnji znak za njihov identitet u prezime kao posebnu vrstu antroponima (tip Macura).

Druga je napomena da su prezimena u Bukovici pretežnim dijelom cjelokupnog fonda tvorbeno prozirna i po tome očite pripadnosti srpskom i hrvatskom jezičnom korpusu, da je takvima najčešće u osnovi ili lično ime ili lični nadimak te da se funkcionalnošću posebno odlikuju prezimena kratke forme i prepoznatljive pripadnosti prezimenskom leksiku (tip Đurić, Popić).

 

1  Pretpostavljam da osnova Bačkulja znači “žena kojoj je Bačko djevojačko prezime”.

2  Od mnogih primjera izdvajam pokušaj znatiželjnika da prezimenu Macura otkriju prvotnu značenjsku vrednotu iako je ona potpuno zamagljena. Začet davno u karpatsko-balkanskim pašnjačkim vrletima, oblikovan jezičnim osobinama kakvog lokalnog govora iz romanskog supstrata, znak Macura (Macure) označavao je, među ostalim, i jedno pleme čije su pripadnike, nakon ugovora o podaništvu, Mlečani doveli iz crnogorskih brda u sjevernu Dalmaciju tek što su Turcima preoteli dobar dio sjevernodalmatinske teritorije. Nekadašnjim znakom za plemensku pripadnost Mlečani su određivali tim stanovnicima identitet po zapadnoevropskom uzusu i spominjali ih u dokumentima kao da im je Macura prezime, v. Vujanić-Jerković-Krtinić-Marinković, Knjiga o Macurama, izd. Društvo srpskih rodoslovaca “Poreklo”, Beograd, 2014, str. 24-33.

3  V. Živko Bjelanović, Onomastičke teme, izd. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2007, bilj. 27, str. 163.

4  V. Živko Bjelanović, Antroponimija Bukovice, izd. SKD »Prosvjeta«, Zagreb, 2012. str. 36.

5  Leksik prezimena SR Hrvatske, ur. V. Putanec i P. Šimunović, izd. Institut za jezik JAZU, Zagreb, 1976; Hrvatski prezimenik, ur. F. Maletić i P. Šimunović, izd. Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2008.