Katalonija između autonomije i nezavisnosti
VELIKE IDEJE I MALI NARODI
Septembar 2017
Tri su moguća scenarija rješenja problema. Prvi, da centralna vlast zaustavi osamostaljivanje Katalonije; drugi, da Katalonija nakon referenduma krene prema samostalnosti, bez obzira na rizike; treći, da se pokrene dijalog kojim bi se prenio dio ovlasti na autonomiju
Rijetko koji dan u godini privlači toliku pažnju svjetske javnosti, kao što je to 11. septembar, prvenstveno zbog prisjećanja na terorističke napade na SAD koji su se dogodili na taj dan 2001. godine. Ove, 2017. godine komemoriranje žrtava ovog napada, ostalo je u sjeni udara uragana Irme na Floridu. Evropska javnost pored praćenja prirodne katastrofe u Americi, bila je zaokupljena i Katalonijom. Ova španjolska pokrajina 11. septembra proslavljala je nacionalni praznik, najavljujući raspisivanje novog referenduma o nezavisnosti i odvajanju od Španjolske. Simbolično na ovaj dan u Zagrebu i još petnaest gradova u Evropi, Katalonija je otvorila svoja predstavništva. Time je jasno pokazala, da svoj položaj u Španjolskoj i formalno onemogućavanje referenduma od strane Madrida želi internacionalizirati.
Proslavljajući nacionalni praznik na ulicama Barcelone i drugih katalonskih gradova okupile su se stotine hiljada građana dajući nedvosmislenu podršku nezavisnosti. Zanimljivo da se tome pridružila i ogromna većina regionalnih i lokalnih funkcionera, koji podržavajući referendum o nezavisnosti Katalonije, rizikuju pokretanje ne samo političke, nego i kaznene odgovornosti od strane centralnih vlasti u Madridu.
Nacionalna svijest
Katalonci kao autohtoni manjinski narod živi u sjeveroistočnom dijelu Španjolske i broji oko 7,5 milijuna stanovnika. Polazeći od činjenice da su u Evropi nastale i održale se male države kao što su Andora, Monako, San Marino i Luksemburg, teško je objasniti nedržavotvornost Katalonaca, Baska i Galicijaca kao autohtonih naroda koji žive u Španjolskoj.
Zato se u literaturi mogu pronaći tri objašnjenja. Prvo, radi se o relativno malobrojnim narodima koji su se uslijed složenih istorijskih i društveno-ekonomskih uvjeta našli “utopljeni” u većinskom kastiljanskom narodu. Drugo, njihova nacionalna energija u ključnim istorijskim periodima istrošila se na osvajanje viših oblika društvene organizacije i načina proizvodnje, što ih je objektivno, ali i subjektivno, udaljilo od političkih zadaća vezanih za konstituiranje države. Treće, takvim pasivnim stavom prema subjektivnim pretpostavkama za formiranje nacionalne države, a pogotovo jače ili slabije izraženom kolaboracijom njihove političke elite za vrijeme strane ili kolonijalne vladavine, ti su narodi propustili istorijsku priliku da formiraju nacionalnu državu. (Tatalović, 2010:90-91)
Politička istorija područja koja nastanjuju Katalonci počinje u 9. vijeku, da bi nakon toga u idućem vijeku “Kneževina Katalonija” postala samostalna država. Iskoristivši razvoj privrede zapadnog Sredozemlja, u 12. vijeku postaje velika regionalna sila i gospodar trgovine zapadnog Sredozemlja. To je omogućilo razvoj imperija, koji do sredine 14. vijeka obuhvaća Siciliju, Menorku i veći dio Sardinije. Ova država nikada nije bila čvrsto povezana, ali su njezini ratovi stvorili katalonsku nacionalnu svijest. (Fernandez-Amesto F., 1997:163-164)
Kraj srednjovjekovne Katalonije počeo je rekonkvistom, što je značilo progon Maura iz Španjolske. U prilog tome išlo je i otkriće Amerike, što je značilo i porast moći Kastilje. Od 16. vijeka vlast u Madridu provodi centralističku politiku, potpomognutu Crkvom. Takvoj politici se suprotstavljaju Katalonci koji uz pomoć Francuske dižu ustanak protiv španjolskog kralja Filipa IV. U tom sukobu Katalonci doživljavaju poraz i gube sjeverne dijelove svog etničkog prostora, a kasnije i Barcelone. Posljedice su bile drastične, katalonski jezik je bio zabranjen kao službeni jezik, a sve nacionalne institucije su bile podčinjene Madridu.
Gubeći političku samostalnost i utjecaj, Katalonci se okreću ekonomiji i u 19. vijeku postaju važna industrijska regija Španjolske. To je utjecalo na obnovu nacionalne svijesti i jačanje nacionalnog pokreta za samostalnošću ili barem autonomijom. Do jačanja položaj i utjecaja Katalonaca dolazi 1932. godine, kada je proglašena Druga Republika, a Katalonija dobila status autonomije kao nagradu za podršku republikancima. Međutim, to nije dugo trajalo, jer su snage fašističkog režima Francisca Franca 1939. godine osvojile Barcelonu i ukinule autonomiju. Na represiju fašističkog režima katalonski narod, koji je bio stavljen izvan zakona, odgovorio je na dva načina: jačanjem vlastite ekonomske moći i političkim organiziranjem. Zbog toga, kada se Francov režio stabilizirao i počeo otvarati prema Zapadu, smanjen je pritisak na Katalonce te im se dozvoljava javna upotreba njihovog jezika, posebno u lokalnim medijima. Jačanje ekonomske moći i utjecaja Katalonije 70-tih godina prošlog stoljeća utjecalo je i na širenje političke autonomije koju je omogućavao španjolski demokratski Ustav. Danas Katalonija zauzima važno mjesto u španjolskoj privredi, zbog čega bi njeno izdvajanje iz sastava Španjolske za ovu regiju imalo ozbiljne ekonomske posljedice.
Ispunjeni kriteriji
Prvi rezultat borbe katalonskih političkih stranaka bilo je dobivanje prava na nacionalnu zastavu 1977. godine, a zatim i autonomije 1978. godine kada su autonomiju osim Katalonije, dobile Baskija, Galicija, Aragonija, Valencija i Kanarska ostrva. Ustav iz 1978. godine1 bio je, s obzirom na trenutak i uvjete donošenja, izraz kompromisa. On je baza koja je trebala omogućiti razvijanje demokracije, dominaciju španjolskog naroda i kastiljanskog jezika te zaštitu manjinskih naroda (Tatalović, 2010:95).
Osim dijelova Ustava koji reguliraju pitanja demokracije, zaštite ljudskih prava i sloboda, službene uporabe jezika manjinskih naroda (član 3.), korištenje zastavama i amblemima manjinskih naroda (član 4.) i školsku autonomiju, detaljno je regulirana teritorijalna autonomija manjinskih naroda (član 137. do 158.). Prema ovom Ustavu, autonomna zajednica je oblik teritorijalne autonomije koju može ostvariti manjinski narod, ako ispunjava predviđene kriterije. Autonomna zajednica se formira od dviju ili više susjednih pokrajina u kojima u većini živi manjinski narod i koje imaju zajedničke istorijske, kulturne i ekonomske karakteristike i čine zaokruženu cjelinu. Inicijativa za stvaranje autonomne zajednice pripada svim zainteresiranim subjektima, kao i dvjema trećinama općina čije stanovništvo čini najmanje većinu biračkog tijela svake pokrajine. Na temelju ovakvog zahtjeva, odluku o formiranju autonomne zajednice donosi parlament. Federalizacija autonomnih zajednica nije dopuštena ni u kojem slučaju, što se osigurava odobravanjem njihovih statuta koji su temeljna institucionalna norma svake autonomne zajednice, a država ih priznaje i štiti kao integralni dio svoga pravnog poretka. Statuti autonomne zajednice moraju obuhvatiti: 1) naziv zajednice koji najbolje odgovara njezinu povijesnom identitetu; 2) granice njezina područja, 3) naziv, organizaciju i sjedište autonomnih institucija (parlamenta, vlade i suda pravde) i 4) nadležnosti koje provode tijela autonomne zajednice sukladno Ustavu. Upravo ova odredba Ustava je temelj na koji se poziva centralna vlast u pokušaju da onemogući katalonski referendum ili da ga učini nelegalnim.
Nadležnost autonomne zajednice je, kao i nadležnost centralne vlasti, široko i precizno regulirana u Ustavu. Za autonomne zajednice određena su 22 područja nadležnosti (član 148.), među kojima se ističu: organizacija vlastitih institucija samouprave, izmjena granica općina na području autonomije, uređivanje prostora, urbanizam i stanovanje, javni radovi na području autonomije, željeznice i ceste, poljoprivreda i stočarstvo, šume i eksploatacije šume, muzeji, knjižnice i muzički konzervatoriji, kulturno blago od interesa za autonomnu zajednicu, školska autonomija, poticanje kulture, naučnih istraživanja, unapređenje i organizacija turizma i drugo. Nadležnosti središnje državne vlasti na području autonomne zajednice su određene u čak 32 područja, među kojima su svakako najvažnija: državljanstvo, imigracija, emigracija, stranci i pravo utočišta; međunarodni odnosi; obrana i oružane snage; pravosuđe, policija; carina; javne financije i druga.
Postoji ustavna mogućnost da država organskim zakonom autonomnim zajednicama može prenijeti ili delegirati nadležnosti kojima je ona titular. U ovome se možda može pronaći i ključ rješenja sadašnjih problema u odnosima Barcelone i Madrida. Tri su moguća scenarija rješenja problema. Prvi, da centralna vlast pozivajući se na Ustav i koristeći represivni i sudski aparat zaustavi sve daljnje aktivnosti usmjerene prema osamostaljivanju Katalonije. Drugi, da Katalonija nakon provedenog referenduma pokrene proces osamostaljivanja sa svim rizicima na unutrašnjem i međunarodnom planu. Treće, da se pokrene unutrašnji dijalog koji bi imao za cilj prenošenje određenih nadležnosti centralne vlasti na autonomiju, a za što postoji ustavna mogućost. S obzirom da autonomne zajednice uživaju i financijsku autonomiju zbog razvijanja i ispunjavanja svojih nadležnosti to bi ih i financijski ojačalo. Da katalonski manjinski narod nije bio zadovoljan postojećom autonomijom zna se već desetljećima što je utjecalo na jačanje nezadovoljstva Katalonaca. Njihovo nezadovoljstvo se ogledalo u kulturnoj, ekonomskoj i političkoj sferi. Uvijek je kulminiralo zahtjevima za nezavisnošću i pokušajima raspisivanja referendum. Beskompromisni odgovori Madrida na ove zahtjeve samo su bili dolijevanje ulja na vatru. Nezadovoljstvo Katalonaca i njihove političke elite danas je toliko naraslo da se centralna vlast suočava sa ozbiljnim problemom koji zadire u same temelje države. Linija obrane je Ustav koji zabranjuje takve referendume i ne predviđa otcjepljenje pojedinih regija.
Međutim pitanje je da li će to u budućnosti biti dovoljno da onemogući osamostaljivanje Katalonije. Iskustva iz prošlosti pokazuju da ustavi ne mogu biti prepreka za osamostaljivanjem pojedinih naroda, posebno ako se to događa u povoljnim istorijskim okolnostima. Da bi omogućio provođenje referenduma, Katalonski parlament je usvojio zakon prema kojem će Katalonija proglasiti nezavisnost u roku od 48 sati pod uvjetom da birači na referendumu izglasaju odvajanje od Španjolske, što centralna Vlada smatra nelegalnim. Vlada u Madridu to će sigurno pokušati zaustaviti svim legalnim sredstvima, samo je pitanje da li će se na tome i zaustaviti, ako Katalonci pruže otpor tim mjerama.
Političke implikacije
Referendum od 01. oktobra 2017. godine vjerovatno neće dovesti do samostalnosti Katalonije, ali će imati ozbiljne političke implikacije. Vjerovatno će pokrenuti proces jačanja katalonske autonomije, što bi trebalo smanjiti nezadovoljstvo tamošnjeg stanovništva. On će utjecati i na druga dva manjinska naroda, Baske i Galicijce, koji prate što se događa u Kataloniji i koji će prema tome vući svoje poteze.
U svakom slučaju Španjolska se nalazi pred burnim periodom i političkom neizvjesnošću u kojem će trebati odgovoriti na izazove svog unutrašnjeg uređenja. Kompromisno i nenasilno rješenje bilo bi pokretanje širokog dijaloga o ustavnoj reformi koja bi omogućila opstanak Španjolske te zadovoljila sve manjinske narode, što bi podržali i partneri u EU. Iako se, za sada, ne vidi spremnost da se krene ovim putem on je možda najvjerovatniji. Narastanje sukoba između centralne vlasti i autonomija, posebno one u Barceloni, moglo bi dovesti do destabilizacije ne samo Španjolske, nego i puno šireg područja što je za EU i NATO neprihvatljivo i sigurno će pažljivo pratiti što će se događati u skoroj budućnosti. Pitanje Katalonije i njezinog budućeg statusa već duže vrijeme prelazi španjolske granice i postaje međunarodno relevantno. O razrješenju ovog problema, ovisit će rješavanje i nekih drugih sličnih problema u evropskim državama.
Korišteni izvori:
Fernández-Armesto F., Narodi Europe, Naklada Zadro, Zagreb, 1997.
Klemens, L., Leksikon etničkih manjina u Europi, Panliber, Osijek – Zagreb – Split, 2001.
Tatalović, S., Globalna sigurnost i etnički sukobi, Politička kultura, Zagreb, 2010.
Ustav Kraljevine Španjolske: www.congreso.es/portal/page/…/const_espa_texto_ingles_0.pdf (Pristupljeno: 15.09.2017.)