Naša prezimena (13)

ŽENSKA PREZIMENA U BUKOVICI

Mart 2016

Primjerima dokazujem davno uočenu istinu da “pravoslavni i katolici na sve ove krajeve jednako život imaju”, da “običaje jednake ćeraju”, da im je “življenje jednako i duša da im je jednaka”

  1. Što su ženska prezimena

Ženska bi bila ona prezimena kojima se u osnovi nalazi žensko lično ime. Takva su npr. prezimena Jelača i Katuša. U prvoga od njih u osnovi je žensko lično ime Jela (od Jelena), u drugoga je u osnovi žensko lično ime Kata (od Katarina). Jednim su identificirana lica srpske, drugim (Katuša) lica hrvatske nacionalne pripadnosti. U Bukovici, kao uostalom na našem vrlo širokom prostoru, postoje i prezimena kojima se u osnovi nalazi muško lično ime. Bila bi to muška prezimena. Takva su npr. u Bukovici prezimena Beneta i Dražeta. Jednim od njih (Beneta, Bene od Benedikt) identificirana su lica hrvatske, drugim (Dražeta, Drago od Dragoslav) lica srpske nacionalne pripadnosti. Ovakav izbor nije slučajan. Primjerima dokazujem, među ostalim, davno uočenu istinu da “pravoslavni i katolici na sve ove krajeve jednako život imaju”, da “običaje jednake ćeraju”, da im je “življenje jednako i duša da im je jednaka”.1

Muška su prezimena daleko brojnija u usporedbi sa ženskim prezimenima. Ova je istina posljedica etnografskog konteksta po kojem je uloga muškaraca u patrijarhalnim zadrugama u vrijeme nastanka prezimena bila tako izrazita da su žene vodile poslove samo u onim zajednicama u kojima ne bi bilo muške glave sposobne da upravlja obitelju. Potvrđuje to opis narodnog života i običaja u Bukovici u godinama koje nisu daleko od vremena kad su se na ovom prostoru oblikovala prezimena kao znakovi za identifikaciju.2

Relativno znatan broj porodičnih nadimaka sa ženskim imenom u osnovi kao što su Jurkušići, Karimanušići, Milakušići, odnosno Jagodići, Katići, Jekići, Jelikići, Stanojkići, Vajkerići itd. novija su pojava u antroponimiji Bukovice, nadimci nastali, vjerovatno, nakon raspada patrijarhalnih zadruga, približno u decenijima na prijelazu iz XIX u XX vijek. Brojni primjeri porodičnih nadimaka s muškim ličnim imenom u osnovi kao što su Aćići, Antići, Barišići, Đurendići, Durtovci, Glišići, Gnjajići, Ilkići, Ivčići, Joveljinci, Jovetići, Jovišići, Lazukići, Lazurdići, Nikići, Nikolići, Radekići, Simeunovci, Sirnići, Simurdići, Stevandići, Stojandići, Šimundije itd. dokazuju da je u Bukovici zadugo bila snažna tradicija po kojoj je muškarac imao takvo povlašteno mjesto u ljudskim zajednicama da su mu potomci bili u neposrednom susjedstvu prepoznatljivi po imenu mu, kao što navedeni primjeri pokazuju, i poslije njegova životnog vijeka.

 

  1. Skupine ženskih prezimena

Ženska bismo prezimena mogli prema načinu tvorbe svrstati u nekoliko skupina. Jednoj od njih pripadaju već spomenuta dva prezimena, tj. Jelača i Katuša. U drugoj, najbrojnijoj, jesu ženska prezimena na -ić: Aničić, Anić, Grozdanić, Ljubičić, Majdić, Mandić, Mandušić, Maričić, Marijačić, Martić, Miličić, Nakić, Trninić, Tršić itd. Vidljivo je već na prvi pogled da među njima ima razlike po načinu tvorbe ženskog imena iz osnovnog dijela njihove strukture, ali riječ o tome zahtijevala bi znatniji prostor i bila bi okrenuta onima kojima je tvorba ove vrste leksika uže područje zanimanja. U trećoj su skupini prezimena kojima nije moguće u izrazu pronaći jasan odgovor na pitanje jesu li tvorena od ženskog ili od muškog ličnog imena, jesu li npr. prezimena Perić i Perica izvedeni od muškog ili od ženskog imena, od Pero ili od Pera. Takva bi mogla biti još prezimena Jokić, Marić, Pavić, pa i Tomičić. U nedoumici smo ne bi li trebalo prezimena Baričević, Dragičević ili Šimičević protumačiti kao izvedenice od ženskih imena Barica, Dragica i Šimica ili bi suglasnik ispred završetka, tj. ispred sufiksa -ević, dakle suglasnik (č), trebalo shvatiti kao rezultat posebne jezične zakonitosti.3

 

  1. Raspored i brojčane vrijednosti

Ovdje će raspored i brojčane vrijednosti biti prikazane samo za ženska prezimena iz prvih dviju skupina i to prema knjigama u kojima su na temelju popisa stanovništva 1948. i 2001. godine navedena sva prezimena u Hrvatskoj. Usporedba kazuje da su se u nevelikom razmaku dogodile znatnije promjene ne samo u razmještaju po naseljenim mjestima Bukovice nego i u broju stanovnika kojima su ova prezimena bila oznaka identiteta. Navest ću samo dva podatka iz ove usporedbe. Prvi je da je u popisu 2001. godine bilo u Bukovici znatno manje stanovnika nego što ih je s ovim prezimenima bilo u tom prostoru pedesetak godina ranije: 994 stanovnika u popisu stanovništva 1948. godine, a samo 242 stanovnika u kasnijem popisu. Drugi je da se između prezimena kojima je označeno stanovništvo srpske nacionalne pripadnosti i prezimena kojima je označeno hrvatsko žiteljstvo pojavila u nevelikom razmaku vrlo velika razlika u broju stanovnika nestalih iz Bukovice. Tako npr. u drugom od spomenutih popisa nema prezimena Mandić (ni u Bukoviću ni u Kistanjama), prezimena Miličić (ni u Donjem Erveniku ni u Smrdeljima), prezimena Trninić (u Kuli Atlagić), nema ni prezimena Tršić (u Bukoviću), a prezime Jelača javlja se sa simboličkim brojem nosilaca (i u Đevrskama i u Varivodama). Razloge ovim promjenama mogla bi utvrditi temeljita demografska analiza.

 

  1. Završne napomene

U članku su ženska prezimena u Bukovici opisana kao rezultat životne zbilje u kojoj su nastajala. Zbog toga su spomenuti i porodični nadimci i to izdašnije primjeri u kojih se u osnovi nalazi muško lično ime. Ti primjeri dokazuju da su u patrijarhalnim zajednicama iz vremena u kojem su nastajala i prezimena i porodični nadimci posljednju riječ imali muškarci, a žene samo iznimno, kad u zajednici nije bilo muške glave sposobne da upravlja zadružnom imovinom.

Porodični su nadimci spomenuti u članku i kao dokaz raznolikosti u načinu na koji su u Bukovici, pored prezimena, i vlastitim imenima ove vrste identificirane skupine jedinki u društvenoj sredini. Raznolikost se očituje prije svega tvorbenom raznolikošću ličnih imena iz osnove porodičnih nadimaka.

Razumljivi su razlozi zbog kojih u analizi vlastitih imena, podjednako prezimena koliko i porodičnih nadimaka, nema produbljene jezične artikulacije ni na jednoj od jezičkih razina za koje bi bilo potrebno posebno poznavanje gramatičkih zakonitosti, npr. u tvorbi riječi ili u akcenatskoj problematici.

 

 

1   Vladimir Ardalić. Bukovica, narodni život i običaji, izd. Prosvjeta, Zagreb, 2010, str. 29, 31, 32.

2  “Ženska koja da je starješina povrh muškije’, to rijetko đe ima”, Ardalić, o. c, str. 45.

3   Ostao sam iznenađen spremnošću Dušana Pribičevića iz dvorskog kraja na Baniji da objasni razliku između dvaju oblika njegova prezimena. Učinio je to, očekivano, prostonarodnom jednostavnošću. “Mi smo ustvari Pribićevići”, odgovara na pitanje, “ali kako nam više paše (č) nego (ć), kažemo Pribičevići”.