Srbi iz Hrvatske pri put na Eurospkom prvenstvu manjina u nogometu
DA NAM JE FINALE S HRVATIMA…
Juni 2016
Momčad je formirana, autobusom HNS-a zajedno s Hrvatima iz Srbije uputit će se u Italiju gdje će biti smješteni u istom hotelu. Troškove smještaja za 50-ak ljudi, po 20 igrača iz svake ekipe plus stručni stožer, obećao je podmiriti Milan Popović, u poslovnim krugovima poznat kao kralj bakra, a u estradnim kao bivši Severinin muž i otac njenog djeteta
Negdje na dubokim marginama glamuroznog Evropskog prvenstva u nogometu, u trenutku pisanja ovog teksta počinje još jedno Evropsko prvenstvo. Doduše, jedino što ga povezuje s onim u Francuskoj činjenica je da se igra isti sport. Momci također trče za loptom s nadom da je nekako šutnu, puknu, udare, ubace, uvaljaju u gol. Ima i ofsajda, ima i kornera, auta, žutih i crvenih kartona, ali sve ostalo je drugačije. Gledaoce nije problem prebrojati, umjesto reklama Energy of Azerabajan i McDonald’sa negdje u kutu igrališta eventualno stoji odbačena ona lokalnog automehaničara koji je odavno u penziji. Slično je i s igračima. Igraju oni s manjkom sreće ili talenta ili oboje u odnosu na svoje razvikane kolege.
Prvenstvo je to autohtonih nacionalnih manjina. Treća po redu Europeada. Prvu su organizirali Retroromani 2008. godine u Švicarskoj, a drugu četiri godine kasnije Lužički Srbi u Njemačkoj. Ovogodišnja se održava u Južnom Tirolu, u Italiji, otkud dolaze Nijemci koji su trijumfirali na dosadašnja dva natjecanja. Ove godine prvi put će na tom natjecanju nastupiti i reprezentacija srpske nacionalne manjine iz Hrvatske. Skupili su se u kratkom vremenu, pomalo navrat-nanos, pa ne treba očekivati velike rezultate. Veći je uspjeh da su tamo, jer prije mjesec-dva, kada se krenulo s realizacijom ove ideje, Tirol se činio jednako dalek kao onomad Sremska Rača.
Ipak, zahvaljujući trudu entuzijasta, u prvom redu Nemanje Eremića iz vojnićkog NK Petrova Gora, a onda i zalaganju samih igrača i Srpskog narodnog vijeća koje je stalo iza ekipe, momčad se okupila i konačno upoznala. „Ideja postoji duže od godinu dana, ali je do sada nismo uspjeli realizirati. Najviše smo vukli mi iz NK Petrova Gora, a od velike pomoći bio je i nogometni menadžer Milan Martinović. Na kraju smo se ipak formirali i prvi put idemo na prvenstvo“, objašnjava Eremić naglašavajući da je upravo to podvig, dok je rezultat ove godine u drugom planu.
Dodaje da je puno pomogao i SNV, posebno Predrag Krupljan iz Centra za razvoj SNV-a koji kaže da je „SNV početkom ove godine aktivno pristupio organiziranju i osnivanju reprezentacije Srba iz Hrvatske koja će nastupiti ove godine na Europeadi.“ „SNV, kao nositelj ove sportske aktivnosti, odabrao je nogometnog trenera Zorana Čugalja koji je iz klubova iz raznih krajeve Hrvatske odabrao 20 igrača. SNV uz pomoć donatora i HNS-a osigurao je smještaj, opremu i prijevoz. Reprezentacija će i dalje sudjelovati na sličnim natjecanjima te je namjera da se momčadi osiguraju sredstva za daljnji kontinuirani rad“, ističe Krupljan.
Već je sama najava okupljanja srpske ekipe izazvala žestoke reakcije. Desničarski nastrojeni mediji – a takvih nam u zadnje vrijeme ne nedostaje – željeli su opstruirati formiranje reprezentacije pokušavajući napraviti skandal od činjenice da će pred utakmice biti intonirana srpska himna „Bože pravde“, da će dresovi biti u kombinaciji boje srpske zastave (kao da su drukčije boje na hrvatskom barjaku) i da sve to „srpsko okupljanje“ uz SNV organizira Hrvatski nogometni savez, a veće sramote od te valjda s ove strane Dunava biti ne može, jer čim se skupi više od troje Srba na jednom mjestu evo ti nevolje, odnosno još „jedne provokacije u režiji Milorada Pupovca“, kako je to neka budala napisala.
HNS se odmah osjetio prozvan pa nogometnim rječnikom rečeno – najprije prizemljio loptu, pa je nabio daleko preko tribina, jasno se ogradivši od srpske momčadi, jer da oni ni financijski, ni materijalno niti organizacijski ne sudjeluju u stvaranju nogometne reprezentacije srpske zajednice u Hrvatskoj. Plasiranjem takvih neistina, naglasili su u hitno izdanom saopćenju, otvaraju se nepotrebni sukobi, uz konstataciju da HNS redovito organizira okupljanja hrvatskih nacionalnih manjina, kao i hrvatskih klubova iz dijaspore, po čemu je uzor mnogima u Europi, ali i da se „pridržava Uefinih smjernica o društvenoj odgovornosti pa tako podržava i aktivnosti nacionalnih manjina“. Posebno to vrijedi za onu romsku, po čemu je jedinstven u svijetu.
Premda nije zvučalo obećavajuće – štoviše, ispalo je kao da su oprali ruke od ovog pokušaja – momčad je formirana, opremu je nabavio SNV, autobusom HNS-a zajedno s Hrvatima iz Srbije trebala bi se uputiti u Italiju gdje će biti smješteni u istom hotelu. Troškove smještaja za 50-ak ljudi, po 20 igrača iz svake ekipe plus stručni stožer, obećao je podmiriti Milan Popović, u poslovnim krugovima poznat kao kralj bakra, a u estradnim kao bivši Severinin muž i otac njenog djeteta.
Odigrana je i prva prijateljska utakmica. Ona s timom hrvatske nacionalne manjine iz Srbije, okarakterizirana u šaljivom tonu kao „historijsko-povijesna“. Igralo se na stadionu Vuteks Sloge u Vukovaru, gdje su Srbi bili domaćini, a Hrvati gosti. „Srpski Hrvati“ bili su bolji i pobijedili „hrvatske Srbe“ s 4-0, ali nemojte da vas zavara ova činjenica. Hrvatska ekipa, u čijem štabu je i Ivan Budinčević, bivši golman Hajduka, jedan je od favorita ovog natjecanja s velikim iskustvom i dugogodišnjim radom iza sebe.
Suradnja između dva tima nastavit će se i dalje, gostovanjem Srba u Subotici, a da je prijateljstvo puno više od one formalne kurtoazije, svjedoči i izjava trenera reprezentacije Hrvata iz Srbije Marinka Poljakovića koji je otvoreno kazao da bi najviše volio kad bi igrali u finalu sa Srbima iz Hrvatske, a i Krupljan kaže da je iskustvo reprezentacije Hrvata iz Srbije dobro došlo srpskoj ekipi te da je prijateljska utakmica odigrana kao „simbol zajedništva i prijateljstva“.
Da se manemo politike. Nada Hrvata da će igrati finale nije nerealna. Ta je reprezentacija osnovana prije deset godina i na dosadašnja dva Evropska prvenstva osvojila je drugo i treće mjesto. Najvećim dijelom čine je igrači iz Subotice i Sombora, a cilj im je okupiti igrače iz cijele Srbije, odnosno, gdje god sve Hrvati žive. „Najvažnije nam je da dečki žele igrati za nas“, rekao je Poljaković.
Selektor srpske ekipe Zoran Čugalj, inače bivši nogometaš smederevskog Sartida i instruktor HNS-a u Vukovaru, ispričao nam je da je za mjesto prvog okupljanja izabran Zagreb, s obzirom da nije bio cilj da igraju najbolji, nego da budu zastupljeni igrači iz cijele Hrvatske. Održan je i turnir igrača i ekipa iz zapadnog dijela Hrvatske u Vojniću nakon kojeg je dogovoreno da jedanaest igrača bude iz Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, a preostalih jedanaest iz zapadnog dijela Hrvatske: Korduna, Banije, Like, Gorskog Kotara, Dalmacije i Istre. U Vojniću su nastupile ekipa Petrove Gore, Gomirja, i PPG Rujevca, kao jedine „srpske“ ekipe koje igraju u ligama.
„Da sam se vodio isključivo kvalitetom, vjerojatno bi velika većina odabranih bili iz istočnog dijela Hrvatske. Problem je i što se nisu mogli svi odazvati. Neke ne puštaju poslodavci, a nekolicina se boji političkih problema“, rekao je Čugalj, koji usprkos problemima, od svoje ekipe traži maksimum. Barem onaj koji je s obzirom na uvjete moguće postići, budući da po logistici znatno zaostaju za drugim reprezentacijama. Primjerice, ruska vlada je svojim Nijemcima financirala 40 dana priprema u Sočiju. Za tako nešto, ovdje ćemo morati još čekati, a upravo su oni, zajedno s Nijemcima iz Mađarske i Cimbrima iz Italije, u grupi sa Srbima iz Hrvatske.
PRIJAVLJENI IGRAČI
Marko Vujčić (1994 – PPG Rujevac), Miloš Mrkić ( 1989 – Petrova Gora), Ljubomir Maderčić (1996 – Petrova Gora), Miloš Musulin (1993 -Petrova Gora), Božidar Trbović (1994 – Gomirje), Mihail Stipanović (1996 -Gomirje), Milan Rakas (1990 – PPG Rujevac), Davor Majkić (1997 – PPG Rujevac), Danijel Lukić (1999 – Petrova Gora), Radomir Palić (1986 – Sinđelić), Srđan Đukić (1986 – Vidor Srijemske Laze), Aleksandar Glamočak (1982 – Borac Bobota), Nikola Ilinčić (1994 – BSK Bijelo Brdo), Nenad Erić (1989 – HNK Vukovar 91), Ognjen Knežević (1993 – Bobota Agrar), Nemanja Dorić (1992 – BSK Bijelo Brdo), Nikola Vida – (1991 – Vuteks Vukovar), Sanjin Đurašević (1998 – Gošk), Vukašin Ocić (1999 – Vuteks Sloga), Strahinja Božić (1999 – Cibalija Vinkovci)
Zoran Čugalj (trener), Nemanja Eremić (fizioterapeut)