Časopis Prosvjeta

Predstavljamo prozu i poeziju Mladena Blaževića.

– Oćel vjetar okrenut ovamo? A Medo?
Starica i Medo gledali su niz obronak kako se vatra širi gutajući suhu travu i paprat isprepletene kupinom.
– Oće kako bog oće…
Starica se okrenula naslonila štap ispod prozora i ušla u kuću. Navukla je zavjese, obrisala plastični, karirani stolnjak, zavezala najlon vrećicu sa smećem, odložila kraj oronulog sudopera i sjela na krevet kraj stare zidane peći. Sjetila se da je juha već podgrijana.
– Nek kuha.
Složila je papuče kraj nogu i ispružila tijelo na krevet. Sklopila je oči polako, puštajući borama da se razliju po licu.
 

Pozivi za intervenciju stigli su skoro istovremeno. Prvo je dežurni vatrogasac na centrali zaprimio poziv od Dragomira Sučevića, koji je rekao da mu je šurjak od brata palio korov, pa mu se malo otelo i sad se širi prema Kutinja Vrelu. Odmah zatim nazvao je Dragan Vivoda, rekavši da gori Kneževića Strana, koja se nalazi ni kilometar od prvog požara. Potom je opet nazvao Sučević i potvrdio da gori sad i Kneževića Strana.
Nakon nekoliko minuta vožnje asfaltom vatrogasno vozilo je skrenulo na bijeli put.
– Dobro di idemo?
Marko je virio kroz prozor vatrogasnog vozila tražeći na obzoru oblake dima.
– Kneževića Strana… valjda… stigla su dva poziva. Još negdje gori.
Vatrogasac koji mu je odgovorio jedini je već imao kacigu i zaštitne naočale na licu. Ostali su kacigu držali u krilu poskakujući u ritmu istrošenih amortizera.
– Di?
– Ne znam, Kutinja… mislim
– Idemo u Kneževiće jer neki Nizozemci tamo oće kupit cijelo brdo, staro selo… ruševine, kurac selo…
– Kolko novaca?
– Cijelo selo za pedest iljada.
– Čega?
– Eura, čega… di živiš?
– Mogli su onda kupit i onu straćaru od moje punice. Dao bi im i punicu pride.
– Reko je načelnik da su za Kneževića Stranu zainteresirani strani ulagači iz Nizozemske. Neka njihova udruga bavi se promicanjem zdravog života i… života u skladu s prirodom… oće dovest strenđere da tu žive u vukojebini… eko viliđ, šta ja znam.
U razgovor se uključio i ćelavac koji se vozio kao suvozač i bezuspješno pokušavao zapaliti cigaretu s upaljačem kojem je kremen jedva bacao iskru.
Sad se već kroz desni prozor kamiona jasno vidio dim. Vozaču je zazvonio mobitel.
– Tu smo šefe… još pet minuta… evo gori… desno je od sela… je pazićemo… znam pazićemo… ja ću ga ako bude pizdio šefe… rećumu… dobro… i dečkima i dečkima.
Vozač je sklopio mobitel u džep i okrenuo se suvozaču.
– Kaže šef da pazimo da ne izgori ono napušteno selo. Nek ide gore u šumu, vlažno je… bjelogorica, samo će ofrljit… al da pazimo da ne uvati makiju i selo.
– Ofrljit ću ja onu njegovu.
Vatrogasno vozilo okrenuli su postrance u dvorištu imanja koje je gledalo prema istoku. Vjetar je mijenjao smjer i požar se širio u dvije velike fronte. Jedna se kretala prema gornjoj strani sela, a jedna prema visokoj bukovoj šumi, kako je šef i priželjkivao.
– Reko je da ima bunar jebemu…
– Šta ovi dole ne zaljevaju iz cisterne?
– Dok se Marko spremi izgore pola sela.
– Evo bunara… dobro nisam upo unjega. Daj pumpu!
Kad je vjetar pojačao činilo se kako vatrogasci neće uspjeti spriječiti požar da proguta jednu od ruševina. No, ubrzo je popustio. Počeo je dimiti i vatrogasci su morali staviti maske s kisikom. Vozilo su preselili na drugo mjesto braneći požaru da zahvati suhu kupinu isprepletenu prošlogodišnjom paprati. Nakon sat vremena požar je gutao suho lišće u bukovoj šumi, a obronak pod njom se crnio i pušio.
– Huu… jebem ti, u… već sam mislio da ode selo u kurac.
– Ma jebeš takvo selo! Nit ko tu živi ni… da je bar koja vikendica. Sve su bez krova, samo kamenje.
– Šef bi nas ubio. Načelnik ga je zvao.
– Znam Holanđani oće kupit…
Visoki ćelavac je objavio svoj dolazak u društvo zvučnim bacanjem kacige na zemlju i bezuspješno pokušavao zapaliti cigaretu.
– A šta je s onim drugim požarom?
 

Medo je sada cvilio i kevtao. Starica je iznijela zavezanu vrećicu smeća i stavila ju pred ulaz s lijeve strane praga. Odmah pokraj štapa. Vani je bilo vruće i svijetlo, iako je sumrak progutao susjedna brda. Požar je zatvorio krug oko brda. Starica se vratila u kuću. Izvadila je mobitel iz šarene kutije. Stiskala neko vrijeme nasumce po tipkama. Nije ga probudila. Zatim je iz kutije izvadila punjač. Pogledala je u utikač.
– A biće i tebi treba struja. Nema toga na mom brdu već dugo. Je li Medo?… Ne cvili Medo!
U kutiji je još stajala kartica u prozirnoj vrećici s manjom kutijom i papirima.
– Ne znam ti ja s tom tehnikom derane moj… džabe ti to šalješ.
Pogledala je prema slikama umetnutim s unutrašnje strane stakla na staroj kredenci. Zatim je pojela juhu, oprala lonac i tanjur, složila papuče i legla razlivši bore po licu.

RATNI PROFITER

Kažeš mogao si i ti bit ratni profiter?
Žao ti što nisi?
Sramota je to!
Moj djed je bio ratni profiter

41. Odmah nakon kapitulacije Jugoslavije
Kroz Vojnić su prošle Wehrmachtove jedinice za Grčku
Stajali pred gostionicom mog djeda Gnjace
Kolona do Tušilovića
Vojnici kupovali kruh i šunku
Izrezala baka na tanke lizbre
Sve što je bilo obješeno na tavanu

Gnjaco trpao novac u vreću
Njemačke marke
Visoki oficir sa strane gledao
Da vojska plati

“Vreća novca, nije dobro Anka. Prodali smo tavan i pušnicu”
“Ako, ako… kupit ćemo meso”
“Nije dobro Anka, ovoliko ne možeš dobit ni na kartama”

Gnjaco i Anka zatvorili, a stigla druga vojska
U crnom
Razbježali se ljudi rođacima
Po šumama
Ono što je ostalo
Što “neće mene”
I Gnjacu
Zabravili u crkvi na Kolariću
Njih stošesdesetero
Petsto ih gubili na hladno u Božića jarku
Anka se u grmu iznad kamenoloma skrivala s djecom
Javila po ujaku
Znao nekog tamo
Ima dati vreću novca
Ako puste Gnjacu
Vreća maraka na kolima i dukati od ženidbe
Na drugima Gnjaco
Prebijen kundakom
Leži ko vreća
Mimoišle se vreće prije mosta

Ujak ukrcao i Anku i dječurliju
Mog oca najmlađeg
Imao dvije godine
I potjerao u šumu kobile
Dobro uzobljene vuku uzbrdo
Već su drugi došli opet
Razvaljuju vrata
Da počiste
Razmeću kuću

Plamen s druge strane doline
Obasjava lica što zaviruju unazad
Cvrči

Gnjaci u plavilu sramota razlivena kundakom
Utjerali da mu smeta svjetlo vatre
A Anku prevarili
Za vreću maraka i dukate
Dali nešto mesa
I kostiju
Nepečenih

RATNI PROFITER 2.

Izgaraju vriskovi u zabravljenoj crkvi
Djed na drugoj strani doline
Obasjani su mu pečati na licu
Mjesec nakon kundačenja
Usred rata
Razvodnjavao je plavilo u Varaždinskim toplicama
Prepisao mu doktor iz Karlovca
Stric se ne sjeća imena
Kaže da mu izbio otisak kundaka na čelu
Dok je umirao dvadeset godina kasnije
Oznaka proizvođača
Još trideset kasnije
U 9. Gardijskoj
Skoro sam poginuo
Dok smo na vrhu Velebita krali salonitke
za pokriti natporučnikovu štalu
Onaj Rabljan htio vidjeti otok pa zapeo za žicu s kukuruzima
Danas
U potocima odmašćujem kaput od drnča
Ispirem
Crni kamen u situ
Igramo se zuje
Na mjestu je odmor
Anka se u grmu iznad kamenoloma skrivala s djecom
Javila po ujaku
Znao nekog tamo
Ima dati vreću novca
Ako puste Gnjacu
Vreća maraka na kolima i dukati od ženidbe