Intervju, Uroš Desnica, Društvo za obnovu Kule Stojana Jankovića
KULA KAO MOST
/ FOTO: Jadran Boban
Novembar 2017
Zajedničke kulturne vrijednosti približavaju kulturne ljude, a za one druge mogu biti povod za prijepore. Nadamo se da donekle djeluju tako da se u svakom čovjeku, pa i umjetniku, počne gledati njegovu ličnu vrijednost i doprinos onoj zajednici koja ga smatra svojim. Međutim to je dug proces, koji, nadajmo se, polako ide u dobrom smjeru
Uroša Desnicu teško je predstaviti, jer kojim god redom da krenete činit će se da ste pogriješili. Pokušat ćemo ovako: uspješan znanstvenik s Instituta Ruđer Bošković, predsjednik Upravnog odbora Društva za obnovu i revitalizaciju Kule Stojana Jankovića – Mostovi koje već godinama uspješno vodi brigu o obnovi Kule u Islamu Grčkom i na kraju, sin poznatog književnika Vladana Desnice. Razgovarali smo s Desnicom o stanju u kojem se nalazi Kula, o brojnim manifestacijama koje se održavaju u njoj, o ostavštini velikog pisca…
Nakon što je u prošlom ratu teško stradala, obnova Kule Jankovića u Islamu Grčkom traje već deceniju i pol. U kojoj je sada fazi?
Uroš Desnica: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske kontinuirano od 2002. godine financira građevinsku obnovu objekta, tako da je historijska jezgra uglavnom, oko 90 posto, obnovljena. Međutim, kako je u projektu obnove predviđeno saniranje i stavljanje u funkciju cjelokupnog kompleksa (oko 4.500 m², od čega oko 1 500 m² pod krovovima), sad bi postepeno trebao dolaziti na red niz gospodarskih zgrada, koje bi bile prenamijenjene za razne kulturne, društvene i druge sadržaje. Na primjer, „kukuružnjak“, ili u lokalnom govoru „kotarina“, vrijedni primjerak tradicijske gradnje, koristio bi se, zahvaljujući krovu i rešetkastoj građi, kao ljetna dvorana za predavanja, radionice, radne skupove, ljetne škole, itd. Ili, drugi primjer, mala stražarnica uz glavnu kapiju, mogla bi se koristiti za prijem i informiranje posjetitelja, prodaju brošura, fotografija i knjiga o samoj Kuli Jankovića, njezinoj prošlosti i ličnostima s njom povezanim, ali i o širem kraju, Ravnim kotarima i Bukovici, te o uskočkim junacima opjevanim u brojnim narodnim pjesmama.
Koliko novca je država izdvojila za obnovu, a koliko je obitelj prikupila?
Uroš Desnica: Kroz proteklih 15 godina u građevinsku obnovu Ministarstvo kulture RH uložilo je oko 4,7 milijuna kn. Obitelj uglavnom djeluje kroz neprofitnu udrugu Društvo za obnovu i revitalizaciju Kule Stojana Jankovića – Mostovi, odnosno kraće „Kula Jankovića“. Pribavili smo za obnovu dodatna sredstva i iz drugih izvora, putem samostalnih projekata, partnera u većim projektima te vlastitim sredstvima u iznosu od 367.300 kuna u razdoblju od 2012. do 2017. godine. Uz to uložili smo i više hiljada sati dobrovoljnog rada.
Zanimljivo je, međutim, da je za razne kulturne programe i projekte u i oko Kule od 2009. do 2017. godine u Hrvatsku ušlo oko 780.000 eura, što premašuje ukupna sredstva potrošena za građevinsku obnovu Kule, od 2003. do danas! To pokazuje koliko je Kula, sa svojim i kulturno-historijskim, umjetničkim, ambijentalnim i prirodnim vrijednostima, atraktivan spomenik kulture, s izuzetnim kulturnim pa i turističkim potencijalom.
Zapravo se može slobodno reći da je centar kulturnih zbivanja tog dijela Ravnih kotara, pa i šire. Koje se manifestacije u njoj održavaju?
Uroš Desnica: Porodica i udruga „Kula Jankovića“ prišla je obnovi s idejom ne samo fizičke obnove objekta, nego i paralelnog rada na oživljavanju Kule kao žarišta kulturnog i društvenog života ovoga kraja. Za aktivnosti i manifestacije u Kuli dobiven je veći broj projekata, među kojima i dva velika i dva manja europska te jedan američki. U svima je Udruga bila partner, nerijetko i inicijator. Kroz ove, te brojne druge, manje, projekte organizirano je u Kuli dosad oko 50 raznih kulturnih događanja i manifestacija – stručni i znanstveni skupovi, simpoziji, predavanja, književni susreti, muzički i filmski programi, kazališne predstave i performansi, izložbe, ljetne škole, radionice, volonterski kampovi…
U organiziranju i izvođenju tih programa važnu su ulogu imali naši partneri, posebno, još od početka, Sveučilište u Zagrebu, naročito multidisciplinarna grupa koju je prof. Drago Roksandić okupio velikim zalaganjem i entuzijazmom. On je, s kolegicama i kolegama, pokrenuo i niz projekata i programa akademske razine, počevši od 2005. godine, kada je u još praktički srušenoj Kuli obilježena stota godišnjica rođenja Vladana Desnice, te promoviran program „Mostovi“. Od tada su isti organizatori u Kuli inicirali i proveli – uvijek uz logističku i drugu pomoć naše Udruge – niz drugih aktivnosti: Od 2006 godine organizirani su Međunarodni volonterski kampovi s obično dvadesetak sudionika iz Belgije i Francuske koji su u pet godina očistili sve ruševine iz prostora Kule. Od 2007. godine krenule su u Kuli i Ljetne škole. Od 2006. godine jedan se dan tradicionalnog međunarodnog znanstvenog skupa Desničini susreti, održava u Kuli. Vrlo su aktivni i produktivni bili još i Centar za mirovne studije (CMS) s projektima „Umjetnici u egzilu“, filmskim festivalom „Zimsko ljetovanje“, Festival kulture i snova, mirovne radionice, volonterski kampovi… te još neki partneri.
Udruga „Kula Jankovića“ već osam godina redovno organizira „Dane Kule Jankovića“, s nizom aktivnosti. Ove godine to su bile tri izložbe prezentacija muzike Vladana Desnice i jedna predstava. Tu je zatim i dvogodišnji projekt „Duga iznad Kule“, s tri radionice tradicijskog pjevanja – ojkanja, te više drugih radionica.
Kazališne predstave u Kuli izvodio je Teatar Verrdi (Juraj Aras) iz Zadra, Centar za kulturnu dekontaminaciju (Zlatko Paković) iz Beograda, dramska grupa SKD „Prosvjete“ (Svetlana Patafta), te 2016. g. grupa mladih renomiranih glumaca (Dado Ćosić, Sara Stanić i Romano Nikolić) koju je okupilo Srpsko narodno vijeće, i inače česti partner i suorganizator još nekih kulturnih manifestacija u Kuli. Neke od navedenih programa udruge „Kula Jankovića“ financijski su pomogli Ministarstvo kulture RH, Zadarska županija, Grad Benkovac te VSNM Zagreb, VSNM Zadarske županije i VSNM Zadra. Aktivnosti u Kuli imaju najčešće vrlo široki odjek u medijima. Dio medijskih odjeka – TV priloga, video-zapisa, te izbor napisa u štampanim medijima – prenesen je u cijelosti na stranicama Kulajankovića.hr, posebno u rubrikama Aktivnosti i Novosti.
Što je s ukradenim predmetima iz bogatog fundusa Kule? Jeste li ih uspjeli vratiti?
Uroš Desnica: Srećom, velika većina i to najvrjednijeg dijela fundusa bila je pravovremeno sklonjena iz Kule, tako da nije dijelila tragičnu sudbinu građevina. Jedinstvene zasluge u spašavanju velikog dijela tih zbirki te arhiva i biblioteke ima mr sc. Milorad Savić, kustos Benkovačkog muzeja do 1995. godine. U dramatičnim ratnim vremenima od 1992. do 1995. godine, on je samoinicijativno donio dvije odluke, obje rizične, i za inventar i za njega osobno, te donesene bez mogućnosti konzultacija s vlasnicima, koje su se kasnije pokazale ispravnima i odlučnima za očuvanje inventara: Prva, 1992. godine, bila je preseljenje sveg vrjednijeg inventara, osim namještaja, iz Kule Jankovića u Benkovački muzej, a druga 1995. godine, izmještanje većeg dijela tog inventara iz Benkovca u Beograd te smještaj u depo Muzeja Srpske pravoslavne crkve. Razvoj događaja kasnije je pokazao da su obje odluke bile spasonosne za inventar: sve što je ostalo u Kuli izgorjelo je skupa s krovovima.
S druge strane, dio inventara koji je ostao u Benkovačkom muzeju, osim etnografske zbirke koju je prihvatio na čuvanje Muzej u Biogradu, bio je pokraden iza rata, u desetak uzastopnih provala u Muzej koji je, smješten u Kaštelu na osami iznad Benkovca godinama bez čuvara i kustosa ili alarmnog uređaja. Povrat kulturnog blaga iz Kule Jankovića dogovoren je i ostvaren 2015. godine – oko 4 000 stavki – u okviru Međudržavnog ugovora Hrvatska – Srbija. Zasad je fundus opet spremljen u depo, čekajući završetak obnove Kule.
Za ostatak inventara, ukradenog ili za vrijeme rata iz Kule ili nakon rata iz Zavičajnog muzeja u Benkovcu, mala je šansa da će ikad biti pronađen i vraćen.
Najveći dio događaja je u ljetnom periodu. Kako Islam Grčki izgleda zimi?
Uroš Desnica: Da, kulturne manifestacije održavaju se u ljetnim mjesecima, kad je selo puno mlađih povratnika koji dolaze sa svih kontinenata jer su silno emotivno vezani za svoj kraj i gledaju kakve su mogućnosti povratka; međutim, rijetki vide perspektivu življenja od svog rada. Poneki sade nasade, uglavnom maslina, i jedva čekaju da zarade penziju u tuđini i vrate se kući.
Zimi selo opusti, a ono malo stalnih stanovnika okuplja se u Društvenom domu koji su počeli sami obnavljati, a prošlog ljeta im je SNV materijalno pomoglo da naprave krov, tako da im više ne prokišnjava. To je ipak jedan korak naprijed u oživljavanju sela.
Kakvi su međunacionalni odnosi u tom kraju? Koliko se ljudi vratilo? Poznato je da dugo vremena u Islam Grčki nije išao lokalni autobus, javna rasvjeta se rano gasi, a po starosti asfalta se i bez table s imenom mjesta točno moglo odrediti gdje završava Islam Latinski, a započinje Islam Grčki…
Uroš Desnica: Mislim da su međunacionalni odnosi lošiji nego u drugim krajevima Hrvatske; to je tim žalosnije, što su prije rata ti odnosi bili odlični. Poznato je kako su za vrijeme Drugog svjetskog rata jedni druge štitili i skrivali kad su bili u opasnosti.
Sada kao da nekome ne odgovara da se ljudski odnosi normaliziraju: nema komunikacije među susjedima, a nisu zadovoljene ni osnovne potrebe kao što je vodovodna mreža. Možda još gore je što niti jedna autobusna linija ne vozi kroz selo. Nepostojanje javnog saobraćaja čini teško dostupnim osnovnu medicinsku zaštitu i urede lokalne vlasti.
Da li je Grad Zadar vratio spomen-ploču koja je bila postavljena u čast Vladana Desnice da bi bila nedugo potom zbog „formalnih“ razloga skinuta?
Uroš Desnica: Nakon uklanjanja privremene ploče sa rodne kuće Vladana Desnice bilo je mnogo polemike u medijima. Prema napisima sa gradske skupštine Zadra iz petog mjeseca 2016. godine, tadašnji gradonačelnik je izjavio: „Nema dvojbe oko Vladana Desnice i njegovog djela – postavit ćemo ploču na njegovu rodnu kuću“. Pa – valjda će se to jednom i dogoditi! Svakako nije na porodici da pokreće konkretnu inicijativu oko toga.
Kula se u prvom redu veže uz ime velikog pisca. Redovito se održavaju Desničini susreti i druge manifestacije vezane uz njegovo ime. Imate li potporu lokalne zajednice i države?
Uroš Desnica: Da. I Grad Benkovac i Zadarska županija redovito participiraju u troškovima nekih od aktivnosti u Kuli, za koje se javljamo na njihove natječaje. Također, samo selo daje vrijedni doprinos kroz dobrovoljni rad – u organizaciji Mjesnog odbora i njegovog predsjednika Dojčila Matića – prvenstveno kroz košnju i uređenje okoliša oko Kule i crkve Sv. Đurđa. Kula Jankovića je okružena parkom od oko 3 hektara s arboretumom, ribnjakom, izvorima vode… Taj park je i sam spomenik parkovne arhitekture, neovisno o činjenici da su Kula Jankovića i crkva Sv. Đurđa zaštićeni spomenik kulture kao kulturno dobro.
Ovogodišnja događanja u Kuli bila su sva vezana uz Vladana Desnicu, u sklopu brojnih manifestacija obilježavanja 50 godina od smrti velikog pisca. Ali Kula je „imala sreću“ da je, pored Vladana, s njom najuže povezan još i niz drugih značajnih ličnosti, kao što su Simo Matavulj, grof Ilija-Dede Janković, Vladimir, Uroš i Boško Desnica, te, naravno serdar Stojan Janković iz 17. stoljeća, opjevani narodni junak, po kojem je Kula i dobila ime.
Koliko Vladan Desnica, kojeg i Hrvati i Srbi doživljavaju kao „svog pisca“ može pomoći u poboljšavanju odnosa između ta dva naroda?
Uroš Desnica: Zajedničke kulturne vrijednosti svakako približavaju kulturne ljude, za one druge i one su povod za prijepore. Ali nadati se da donekle djeluju tako da se u svakom čovjeku, pa i umjetniku, počne gledati njegovu ličnu vrijednost i doprinos onoj zajednici koja ga smatra svojim. Međutim to je dug proces, koji, nadajmo se, polako ide u dobrom smjeru.
Koliko je danas Desnica čitan? Možemo li očekivati da se objave njegova sabrana djela?
Uroš Desnica: Desnica je i danas čitan, prisutan, i živi pisac. Vjerujem zato što mnogi od Desničinih tekstova, više od pola stoljeća nakon što su napisani, nisu ništa izgubili na svojoj aktualnosti – dapače. Nasuprot čestoj predrasudi da je Desnica ekskluzivan, pisac samo za najintelektualnije i najzahtjevnije, činjenice kažu drugo. Desnica je ne samo puno znanstveno obrađivan već i puno objavljivan, a i puno čitan: oba njegova romana te pripovijetke imali su više desetaka izdanja, a rekordne 2003. godine ukupna tiraža romana „Proljeća Ivana Galeba“ dosegla je 100 000 primjeraka! Očito je roman napisan tako slojevito da svatko u njemu može naći nešto vrijedno i sebi blisko, bez obzira na nivo obrazovanosti ili kulturni milje iz kojeg dolazi. Također, podaci koji od nedavno postaju dostupni o posuđivanju knjiga iz javnih knjižnica, potvrđuju znatnu čitanost Desnice – posudbe se broje u hiljadama.
Da je Desnica i danas aktualan dobro ilustriraju brojna događanja u 2017. g.: „Okrugli stol Vladan Desnica i Split“ iz marta ove godine u Splitu, međunarodni simpozij „Desničini susreti“ iz septembra u Zagrebu sa čak 51 sudionikom, te „7. Dani Kule Jankovića“, iz jula na kojima su, uz uobičajeni program Dana Kule, izvedene dvije dramske predstave te prezentirane tri izložbe o Desnici, a njegova muzička ostavština predstavljena je riječju i zvukom. Nadalje, Teatar Verrdi, Zadar, s predstavom “Desnica: igre proljeća i smrti”, napravio je turneju s 10 izvedbi u raznim gradovima; na Prvom programu Hrvatskog radija cijela 45-minutna „Multikultura“ bila je posvećena Kuli Jankovića i Desnici, a Vladanu je posvećena i jedna čitava emisija Klasične večeri zagrebačkih šišmiša na Trećem programu Hrvatskog radija u trajanju od četiri sata… Napokon, u pripremi za ponovno objavljivanje su oba glavna Desničina romana.
Desničina „Sabrana djela“ objavila je upravo „Prosvjeta“ 1974. godine u četiri knjige. a kasnije se pojavilo i više izabranih djela, posljednje ono u izdanju BIGZ-a, Beograd, 1993. godine, također u četiri knjige. Poznato mi je da se razmišlja i pregovara o „kritičkom izdanju“ Desničinog opusa, ali to je velik i opsežan posao i ne znam dokle se stiglo.
Fragmentarno se u različitim publikacijama objavljuju dijelovi Desničinih prepiski. Postoji li inicijativa i mogućnost da prikupe i objedine u jednu knjigu?
Uroš Desnica: Da. U završnoj fazi pripreme za tisak je knjiga „Pisma Desnici do 1945. godine“, u kojoj je sakupljena sva korespondencija Vladana Desnice do 1945. Knjigu je pripremio profesor Drago Roksandić, a izdavač je Školska knjiga. Korespondencija obuhvaća prepisku mladog Vladana s brojnim umjetnicima i drugim zanimljivim ličnostima, uključivo i onima iz porodice, posebno sa stricem, Boškom Desnicom, te drugima.
U kojoj je fazi projekt Međunarodnog sveučilišnog centra koji bi trebao biti u Kuli. Kakva budućnost čeka Kulu u idućem razdoblju koje će, po svemu sudeći, biti obilježeno turizmom?
Uroš Desnica: Generalni plan obnove i revitalizacije Kule ima za cilj obnoviti Kulu Jankovića u cijelosti i staviti je u funkciju na način da ona bude centar kulturnih, razvojnih, turističkih, edukativnih, znanstvenih, muzeoloških te drugih projekata, na dobrobit čitave regije, a čime bi se ujedno osiguralo i samoodrživost Kule. Dosadašnja iskustva jasno su pokazala da ovo kulturno dobro ima takav potencijal. Nakon dovršenja obnove povijesne jezgre stvorit će se uvjeti da se bogati inventar Kule, nedavno vraćen iz Srbije, stručno prezentira za posjetitelje i turiste, đake, ljubitelje umjetnosti. U tu će svrhu biti potrebno formirati ustanovu tipa Muzejsko-informativno-prezentacijski centar Kule Jankovića u povijesnoj jezgri kompleksa.
Kao logični komplementaran i sinergijski sadržaj u gospodarskom dijelu kompleksa – tzv. „Sjeverna fronta“, duljine gotovo 80 metara – više se godina pregovara o uspostavi Međunarodnog sveučilišnog centra u Kuli (MSC). Ti napori rezultirali su s nekoliko pripremih studija poput arhitektonskih, geodetskih, muzeoloških, hortikulturnih. Međutim, projekt je već par godina u zastoju – Sveučilište kao da se ne može odlučiti. Tako se od nedavna počinju razmatrati i drugi potencijalni sadržaji u „Sjevernoj fronti“, posebno turistički, npr. Konaci Stojana Jankovića. Ili nešto treće, kombinirano, gdje bi neki prostori Sjeverne fronte bili višenamjenski, te bi ih koristila i „muzejska“ institucija i – „turistički“ i/ili drugi „komercijalni“ sadržaji.