Zaboravljena jugoslavenska organizacija "Jadranska straža" bila je aktivna i na kontinentu
ČUVARI JADRANA U GLINI
Juni 2018
Jadranska straža nastala je iz potrebe suprotstavljanja teritorijalnim pretenzijama Italije da nakon Istre, Rijeke, Zadra i brojnih otoka preuzme što veći dio istočnog Jadrana. Osim što je radila u duhu obrane zemlje i zaštite nacionalnih interesa na moru, Jadranska straža je također tražila da treba “osloboditi” Jugoslavene “zarobljene” pod talijanskom vlašću
Jadranska straža bila je važna jugoslavenska pomorska i patriotska organizacija. Osnovali su je jugoslavenski nacionalisti 19. februara 1922. na velikom narodnom zboru u Splitu.1 Ciljevi organizacije bili su stvaranje i jačanje svijesti o važnosti mora i obale, njihove obrane, kao i svih djelatnosti vezanih uz more. Nastala je iz potrebe suprotstavljanja teritorijalnim pretenzijama Kraljevine Italije da nakon Istre, Rijeke, Zadra i brojnih otoka preuzme što veći dio istočnog Jadrana. Osim što je radila u duhu obrane zemlje i zaštite nacionalnih interesa na moru, Jadranska straža je također tražila da treba “osloboditi” Jugoslavene “zarobljene” pod talijanskom vlašću. Po uzoru na britansku Naval League i njemačku Flottenverain, djelovala je kao grupa za pritisak, zahtijevajući od Vlade da izgradi jugoslavensku mornaricu i općenito ohrabri stanovništvo Кraljevine Jugoslavije – čak i u onim krajevima koji nisu imali izlaz na more, poput Makedonije, Šumadije i Slavonije – da zauzme aktivniji i patriotski odnos po svim pomorskim pitanjima.2
Organizacija je osnovana u Splitu, te je Glavni odbor Splita ujedno bio i vodeće tijelo organizacije. No, već do kraja prve godine djelovanja (1922.) osnovani su glavni odbori u Osijeku, Prištini i Skoplju, a sljedeće godine (1923.) u Ljubljani, Sarajevu, Novom Sadu, Dubrovniku, Beogradu, Zagrebu i Kragujevcu. Osnovani su i ogranci Jadranske straže izvan Jugoslavije; studenti osnivaju ogranak u Čehoslovačkoj, a iseljenici u Južnoj i Sjevernoj Americi. Međutim, premda se nastojala prikazati kao organizacija jugoslavenskog jedinstva, čak ni Jadranska straža nije mogla da prikrije rivalstvo između Srba i Hrvata. To se naročito vidjelo kada je došlo do trzavica između beogradskog i splitskog odbora oko sjedišta i vodeće uloge u organizaciji. Splitski je glavni odbor ipak ustrajao na stajalištu da se sjedište Jadranske straže mora nalaziti na moru, te je Split zadržao prvenstvo i kao sjedište Izvršnog odbora cijele organizacije, koji je od 1925. bio stalno tijelo. Organizacijska struktura konačno je utvrđena na Prvom kongresu Jadranske straže održanom u Splitu 1927. godine. Tada su glavni odbori preimenovani u oblasne odbore. Zadatak oblasnih odbora, čiji se broj ustalio na 20, bio je da organiziraju rad mjesnih odbora, kojih je tada bilo 146. Prvi predsjednik Jadranske straže bio je Juraj Biankini, a nakon njegove smrti 1928. predsjednikom je postao dr Ivo Tartaglia.3
S druge strane, kulturna djelatnost Jadranske straže ogledala se u osnivanju ustanova za istraživanje i propagandu mora, kao i u bogatoj izdavačkoj djelatnosti. U sklopu organizacije osnovan je Pomorski muzej u Splitu, a pristupilo se i formiranju Pomorske knjižnice u kojoj se prikupljala sva domaća i strana literatura s pomorskom problematikom. Osnovan je i Arhiv za propagandu Jadrana u kojem se prikupljao raznovrsni slikovni materijal vezan uz Jadran. Raznovrsnu izdavačku djelatnost predvodio je časopis Jadranska straža, koji je izlazio u mjesečnoj nakladi od 20.000 primjeraka. Časopis je donosio članke u integralnom duhu, i na latinici i ćirilici, a bio je rado čitan u svim dijelovima Jugoslavije. Uz istoimeni časopis, Jadranska straža je tiskala almanahe, kalendare i turističke vodiče.4 Naručila je snimanje posebnih filmova i radio-emisija posvećenih moru. Nabavila je školski brod “Jadran”, a poticala je i osnivanje ljetovališta i domova u kojima je boravio podmladak Jadranske straže, razvijajući svijest o važnosti mora i pomorstva. Uz sve to, redovito je organizirala razne kulturne i društvene manifestacije, kao što su koncerti, plesovi i zabave, koje su privlačile velik broj ljudi.
Jadranska straža je pozdravila Kraljevsku proklamaciju od 6. januara 1929. godine s oduševljenjem i kralju Aleksandru dala svoju punu i nedvosmislenu podršku. Činjenica je da se narednih godina članstvo rapidno širilo i da se u svim, pa i najzabačenijim dijelovima Jugoslavije, daleko od mora mogao pronaći poneki simpatizer ili član Jadranske straže. Tako 1931. straža ima 507 ogranaka i 90.000 članova. Na Petom kongresu 1939. organizacija je imala 180.000 članova i bila je po brojnosti prva organizacija u zemlji. U radu organizacije sudjelovali su poznati akademici i univerzitetski profesori, javni radnici, političari, građani i školska djeca. Svi su oni imali svog udjela u djelovanju i razvoju Jadranske straže koja je, kao i Sokolsko društvo, primala značajnu financijsku pomoć od države i s njom imala uske veze.
Djelovanje Jadranske straže privuklo je pažnju povjesničara, kao i drugih stručnjaka, ponajprije zbog njezinog rada na promociji pomorstva i turizma, istraživanju Jadrana, ukazivanju na važnost pomorske orijentacije i zaštite nacionalnih interesa na moru, preko njezine razgranatosti po cijelom teritoriju prve Jugoslavije do dobro razvijene tiskarske, prosvjetne, kulturne i turističke djelatnosti. Pa ipak, u literaturi koja se bavi društvenom historijom Gline u vrijeme Kraljevine Jugoslavije ne postoji ni jedan zapis, ni jedna bilješka o postojanju ili djelovanju Jadranske straže u ovom banijskom gradiću, premda povijesni izvori upućuju na izuzetnu aktivnost glinskog ogranka.5 Stoga je zadaća ovog članka da istraži najznačajnije događaje iz povijesti ovog patriotskog udruženja, koje je tokom 1930-ih godina razvilo široku društvenu i kulturnu djelatnost na okupljanju glinskih građana, ujedno dâ odgovor na pitanje tko su bili najistaknutiji članovi ovog društva i kakva je bila njegova daljnja sudbina.
* * *
U februaru 1933. godine časopis Jadranska straža donio je opširan članak o tome kako je 27. novembra 1932. obnovljen rad Jadranske straže u Glini, koja je u to vrijeme bila gradić s nepunih 3.000 stanovnika, ali i važno središte relativno velikog kotara s preko 40.000 žitelja.6 U članku se kaže da je u Glini “osnovana Jadranska straža još prije nekoliko godina, ali je sticajem prilika njezin rad prestao”. Međutim, kaže se da je “među nekim članovima ostala ljubav prema udruženju i prema našem moru” te su tražili načina kako bi se Jadranska straža obnovila. Upravo na njihov poziv toga dana u Glinu su stigli delegati g. Gruić iz Oblasnog odbora Karlovac, te gospoda Peroš i Dokmanović iz Oblasnog odbora Zagreb, da reorganiziraju Jadransku stražu i održe skupštinu, na koju je došlo 35 upisanih članova. Skupštinu je otvorio povjerenik Josip Krnić, koji je pozdravio i predstavio delegate te izvijestio da se upisalo 118 članova i to 90 redovnih i 28 pomagača. Zatim je vođenje skupštine preuzeo g. Gruić, delegat nadležnog Oblasnog odbora, i opširno govorio o ciljevima i zadatku Jadranske straže. Potom je Peroš govorio o njenoj važnosti i Jadransku stražu usporedio sa pomorskim udruženjima kod drugih naroda. Poslije toga prešlo se na izbor upravnog i nadzornog odbora. U upravni odbor po prijedlogu kandidacionog odbora izabrani su: za predsjednika dr Stevan Branković, advokat. Za odbornike: Luka Bačak, direktor gimnazije, Marko Opalić, trgovac, Josip Krnić, računovođa kotarskog suda, Marko Vujasinović, trgovac, Jakov Špilevoj, profesor, i Virgil Klobučar, upravitelj bolnice. U nadzorni odbor izabrani su: dr Nikola Suknaić, sudija, Franjo Leskovar, gostioničar i Jovo Katić, trgovac. Izbori su izvršeni aklamacijom, jednoglasno. Predsjedatelj je na to pozdravio novoizabranog predsjednika dr Stevana Brankovića i ostale funkcionare i toplo im preporučio Jadransku stražu, na što je novoizabrani predsjednik odgovorio i obećao dobru volju i energiju.7 Ujedno je zahvalio i direktoru Bačaku na gostoprimstvu, jer je dozvolio da se skupština održi u gimnaziji.8 Poslije skupštine održali su upravni i nadzorni odbor sjednicu i konstituirali se. U izvještaju sa skupštine još se kaže da je “protekla dostojanstveno, pa su se prisutni razišli potpuno zadovoljni”. Da je bila riječ o važnom događaju potvrđuje izvještaj kotarskog načelnika u Glini, koji javlja banskoj upravi Savske banovine u Zagrebu da je osnovan “Mjesni odbor Jadranske straže u Glini, kojemu je odmah pristupio lijep broj članova”.9
Već 12. februara 1933. Mjesni odbor Jadranske straže u Glini održao je Glavnu godišnju skupštinu.10 Skupštinu je otvorio predsjednik Mjesnog odbora dr Stevan Branković i pozdravio skupštinare uz konstataciju da je dovoljan broj skupštinara i da se može raspravljati, te zatim dao riječ sekretaru društva Josipu Krniću, koji je obrazložio rad društva za ovo kratko vrijeme. Prema izvještaju sekretara, u društvo je sada upisano 209 članova od toga 38 pomagača, i 171 redovnih članova. Zatim je rečeno da je društvo za ovo vrijeme održavalo redovne sjednice, te da je inicijativom Jadranske straže u Glini, uz sudjelovanje svih mjesnih društava, održana uoči rođendana Nj. Veličanstva Kralja svečana bakljada, i da je uz sudjelovanje društva Crveni krst za 18. februar dogovorena reduta – bal pod maskama. Iza toga prešlo se na izbor nove uprave za 1933. godinu, te je za predsjednika ponovno izabran dr Stevan Branković.
Podmladak JS u Glini na zabavi od 3. juna 1933. sa nastavnikom prof. Špilevoj Jakovom (lijevo), direktorom gimnazije prof. Bačak Lukom (u sredini) i predsjednikom društva dr. Branković Stevanom (desno)
Kako je bilo i dogovoreno, 18. februara 1933. Jadranska straža sa Crvenim krstom priredila je u dvorani hotela Kasina “vrlo veselu i u svakom pogledu potpuno uspjelu redutu sa šaljivim programom”.11 Priredba je počela u 9 sati uvečer sa povorkom maski, među kojima su se posebno istakli mladi mornari (bijeli i crni) veslanjem, pjevanjem i svirkom, a pod vodstvom njihovih kapetana gđe Zorke Pasek i gđice Nade Njegovan. Bijeli i crni mornari su nagrađeni burnim aplauzima i pozdravima, te ih je žiri proglasio najljepšom maskom i odlikovao prvom nagradom. Gđa Ljubica Vejin, koja se maskirala kao Gandhi, vodeći kozu po dvorani, pobudila je sveopću senzaciju i raspoloženje, te je nagrađena sa drugom nagradom, dok su braća Njegovan, kao klauni bili predmetom živahne zabave i smijeha kroz cijelu noć, jer su svojim neumornim šalama zabavljali i veselili prisutne, pa su nagrađeni trećom nagradom. Gđa Špilevoj i gđica Davidović izvele su poznati ples “Kozačok”, a gospoda Drakulić, Pekarž, Stovrag i Špilevoj šaljivi kvartet, pa su svi pozdravljeni i nagrađeni burnim pljeskanjem i odobravanjem, dok je daleko poznati glinski komičar Vilko Verić12 svojim šalama toliko razveselio publiku, da oduševljenju i smijehu nije bilo kraja, čemu je mnogo doprinio i Nikola Sunajko sa svojim humorom, ocrtavajući i prikazujući prilike mjesta Gline. Poslije programa se razvila živa i vesela igranka, koja je potrajala sve do jutarnjih sati. Ukusno i bogato dekorirana dvorana Kasine bila je dupke puna raznim narodnim ćilimima, lampionima, raznolikim cvijećem i trakama, što je bila zasluga Svetozara Davidovića i Vladimir Res-Koritića, dok je jazz-band iz Siska ovo slavlje uveličavao svojom ugodnom svirkom. Priređivački odbor uložio je mnogo truda da ova zabava što bolje uspije i po mišljenju mnogih to mu je i uspjelo, pa je ovo bila jedna od najbolje uspjelih zabava u Glini. Opširni izvještaj završava očekivanjem da će “Jadranska straža, kao najmlađe i danas najjače društvo u Glini još koji put sa Crvenim krstom razveseliti ovako lijepim zabavama, jer samo na taj način se dolazi do upoznavanja i zbliženja, a uklanjaju se razne nesuglasice i trzavice, pa im i ubuduće želimo dobar uspjeh”, stoji u prigodnom tekstu.
Nema sumnje da je Jadranska straža u Glini uhvatila veliki zamah među glinskim građanima, što je ponajprije bila zasluga agilne uprave Mjesnog odbora, a onda i brojnih građana koji su svojim pristupom u članstvo znatno pomogli brzom napretku i razvoju Jadranske straže u ovim krajevima. Međutim, važnu ulogu imao je i Podmladak Jadranske straže u Glini, koji je 3. juna 1933. u dvorani Kasine priredio svoju prvu zabavu sa vokalnim koncertom, raznim narodnim i mornarskim plesovima, deklamacijama i živim slikama posvećenim moru i njegovim ljepotama.13 “Podmladak je ovaj program izveo iznad svakog očekivanja, jer su njihovi umilni glasovi osvojili srca mnogobrojne publike, a duše ispunili velikim veseljem i zadovoljstvom, što je sve popraćeno silnim aplauzima”, piše u izvještaju sa priredbe. Također se kaže da su državna himna i himna Jadranske straže izvedene točno i precizno, te na sveopće divljenje, a da je naročitu pažnju i priznanje podmladak postigao u izvođenju mornarskih i baletskih plesova. Zabava podmlatka je uspjela u svakom pogledu, a priređivačkom je odboru uspjelo, da sa svojim mladim članovima pruži publici što prijatnije i bolje raspoloženje, čemu je mnogo pridonio upravitelj električne centrale g. Pekarž, sa svojim raznobojnim osvjetljenjima i dekoracijama.14 Naročito je mnogo truda uložio vođa podmlatka, profesor Jakov Špilevoj, inače istaknuti član malobrojne ruske zajednice u Glini, koja je nakon građanskog rata i revolucije u Rusiji našla dom i utočište u Kraljevini SHS/Jugoslaviji.15
Dana 6. septembra 1933. Mjesni odbor Jadranske staže u Glini priredio je svojim članovima i publici koncert povodom 10-godišnjice rođenja svoga Visokoga pokrovitelja, Nj. Kr. Vis. Prestolonasljednika Petra.16 Ovu slavu je uveličala Općinska uprava, koja je uz dobro uvježbanu muziku pitomaca Doma maloljetnika, u predvečerje tog dana dala bakljadu, ophodom kroz grad, gdje je građanstvo manifestiralo Nj. V. Kralju, Prestolonasljedniku Petru, dinastiji Karađorđevića, te pjevalo razne patriotske i nacionalne pjesme. U opširnom izvještaju navodi se kako su kuće svih patriota bile “iskićene državnim zastavama, cvijećem i ćilimima”, dok je “ulica kralja Aleksandra I. bila neobično svečana, te iskićena drž. trobojnicama, raznobojnim lampionima, cvijećem i sagovima, gdje je nakon bakljade održan promenadni koncert muzike Doma maloljetnika, koji je završen narodnim kolom, a sve uz gruvanje mužara”.17 U istom izvještaju ističu se zasluge općinskog načelnika Svetozara Davidovića, za kojeg se kaže da je ovoj slavi, redu i brojnim dekoracijama mnogo pridonio.18 Na sam dan 10-godišnjice rođenja građanstvo je u crkvama obavilo blagodarenje, “moleći se svevišnjem za dug život svoga Slavljenika”, a nakon toga je Mjesni odbor Jadranske straže održao svečanu sjednicu u općinskoj vijećnici, gdje je na prijedlog načelnika Davidovića brzojavno pozdravljen Nj. V. Kralj Aleksandar I, “najbudniji čuvar našega mora”, Nj. Kr. Vis. Prestolonasljednik Petar, pokrovitelj Jadranske straže, i komandant školskoga broda “Jadran” i predsjednik Jadranske straže, dr Ivo Tartalja u Splitu. Uvečer istoga dana, Jadranska straža održala je koncert u Kasini, gdje je predsjednik društva dr Stevan Branković održao predavanje o značaju Jadranskog dana i rođenju Visokog Pokrovitelja J. s., a nakon toga je muzika Doma maloljetnika intonirala državnu himnu, što je popraćeno silnim aplauzom.19 Zatim su muški zborovi otpjevali prigodne pjesme, posvećene moru, i druge nacionalne pjesme, a gđice Vučak i Davidović izvele svoje sopran-partije na potpuno zadovoljstvo publike, kao i njihove pratnje na glasoviru po gđicama Janković i Dujmović. Vrhunac koncerta bila je točka violine u pratnji glasovira, koji su izveli poznati glinski akademičari, gospoda Janković i Vanjković, te su isti morali na sveopći zahtjev publike svoju točku ponoviti, a publika ih je nagradila iskrenim priznanjem i dugotrajnim aplauzom. Nakon koncerta se razvila igranka, koja je potrajala gotovo cijelu noć.
Osim Mjesnog odbora u Glini, aktivan je i Podmladak Jadranske straže, koji je 20. oktobra 1933. donio novi program rada, koji se sastojao od triju točaka: 1) otvorenje vlastite čitaonice, 2) priredba zabava, 3) otvorenje đačke štedionice.20 Već 1. decembra 1933. Podmladak je otvorio svoju čitaonicu u jednoj gimnazijskoj sobi, koju je na raspolaganje društvu stavio direktor gimnazije, profesor Luka Bačak. Čitaonica je imala oko 100 raznih knjiga i više raznih časopisa, među kojima se posebno izdvajaju izdanja Jadranske straže. Soba u kojoj se nalazila čitaonica bila je dekorirana patriotskim slikama, kao i drugim prizorima iz morskog pejzaža. Nedugo zatim, 15. decembra 1933., otvorena je i đačka štedionica, u koju se odmah upisalo 50 članova.
Početkom januara 1934. petrinjski list Jugoslovenska sloga donio je vijest iz Gline da “podmladak Jadranske straže na ovdašnjoj realnoj gimnaziji priređuje dne 14. januara na pravoslavnu staru godinu – zabavu”.21 Na programu su pjevačke i instrumentalne koncertne točke, žive slike sa pjesmama, deklamacije i baletni plesovi. Poslije programa na red dolaze i umjetnički plesovi. Programom upravlja Jakov Špilevoj, nastavnik pjevanja na gimnaziji, dok baletne plesove aranžira gđa Špilevoj. Čist prihod namijenjen je za nabavu jednog projekcionog aparata.22 “U mjestu vlada interes za ovu zabavu, jer su sve dosadašnje priredbe te vrste bile na umjetničkoj visini. Zabava počinje u 4 i pol sati poslije podne u prostorijama hotela Kasino”, stoji u kratkoj vijesti.
Nakon uspjele zabave podmlatka, Mjesni odbor Jadranske straže u Glini organizirao je 10. februara 1934. sada već tradicionalnu redutu.23 Za ovu priredbu Jadranske straže, koja je održana u dvorani Kasine, ponovo je vladao veliki interes. Veliki broj odličnih maski, koje su se u grupama i pojedinačno kretale dvoranom, činile su šaroliku, živahnu i prijatnu sliku karnevalskog štimunga. Prvu nagradu, kao najuspjelija maska, dobio je Veljko Drakulić, učitelj Doma maloljetnika u Glini.24 Također se istaknuo zagorski tercet – Crnković, Kucel i Pekarž – koji je izazivao salve smijeha. “Na toj zabavi se je svako raspoložio – sve je bilo veselo i animirano, pa je ostala svima u ugodnoj uspomeni”, napisao je uz ostalo novinar Jugoslovenske sloge.
Dana 11. marta 1934. održana je Glavna skupština Jadranske straže u Glini, koja je ponovno potvrdila dr Stevana Brankovića za predsjednika društva.25 Narednih mjeseci društvo je veoma aktivno, o čemu svjedoči još jedna vijest objavljena u petrinjskom listu Jugoslavenska sloga, koja govori da će 12. maja 1934. Mjesni odbor Jadranske straže prirediti Sveslavenski ples u Glini uz sudjelovanje prvorazrednog orkestra iz Siska.26 U tekstu se kaže da je plesu “svrha manifestacija Sveslavenske uzajamnosti i propaganda velike ideje J. s., pa stoga vlada veliki interes za ovu priredbu među građanstvom i u okolici. Sveslavenski ples je prva priredba u ovim krajevima, pa se samo o tome diskutira i na sve strane se nabavljaju razni slavenski kostimi, da priredba što svečanije i dostojnije ispadne. Osnovan je i posebni zabavni odbor u koji su izabrane gospođe i gospoda, koji jamče za uspjeh ove priredbe u svakom pogledu. Odbor je odredio dvije nagrade, te će biti najljepši ženski kostim i najljepši muški kostim nagrađeni”, javlja Jugoslovenska sloga.
Sveslavenski ples u Glini uspio je u svakom pogledu, pisao je list Jadranska straža.27 Za ples se kaže da je proveden “u potpuno nacionalnom duhu”, čemu je doprinijela i bogato dekorirana dvorana Kasine, koja je bila “iskićena barjacima svih slavenskih država, ćilimima i nakitima iz svih krajeva naše velike otadžbine, te raznolikim amblemima J. s.”.28 Također se kaže da je dvorana primila “veliki broj gostiju, koji su se isticali narodnim nošnjama iz svih krajeva naše domovine i jednoga dijela stranih država”. Među narodnim nošnjama sveopću pozornost pobudila je nošnja Miloša Škarića, koji je kao alkarski momak naoružan noževima i kuburama došao u dvoranu, pa su ga prisutni pozdravili burnim aplauzom. Nakon Škarića došli su Jovan Mirković i Matija Zdunić, kao ukusno obučeni Slavonci. Jednaku pozornost privukle su i ženske nošnje gđa. Zdunić, Mirković, Pasek i Davidović, koje su se odlikovale kao ukusno i bogato obučene Slavonke, a među njima i mnoge druge. Igranka je otvorena sa Kraljevim kolom i potrajala sve do dana, u kojoj se je zabavljalo i igralo razne narodne igre. U zaključku opširnog izvještaja navodi se da je zabava uspjela u svakom pogledu, jer su se svi prisutni u zoru razišli svojim kućama veseli i raspoloženi, čemu su mnogo doprinijeli gospoda Špilevoj, Davidović i Tomić, koji su dvoranu dekorirali “u potpuno sveslavenskom duhu i na sveopće zadovoljstvo”.
Na daljnji rad Jadranske straže u Kraljevini Jugoslaviji veliki utjecaj imao je atentat na kralja Aleksandra u Marseju 9. oktobra 1934. godine, što je čin kojeg je izveo pripadnik makedonske VMRO, ali u organizaciji ustaša. Na komemorativnoj sjednici od 20. oktobra 1934. u Glini, posvećenoj uspomeni na jugoslavenskog kralja, odlučeno je da podmladak Jadranske straže organizira ekskurziju na Oplenac, koja je i ostvarena u aprilu 1935. godine.29 Ekskurzija od 35 članova pod vodstvom direktora gimnazije Luke Bačaka i vođe podmlatka Jakova Špilevoja te još petero nastavnika, stigla je na Oplenac 22. aprila 1935. gdje je na grobu kralja Aleksandra održan kratak pomen i zapaljeno srebrno kandilo. U opširnom izvještaju sa kaže da je na pomenu “činodejstvovao iz blagonaklonosti uvaženi prota g. Gužvić iz Topole a na jektenija odgovarao zbor članova podmlatka pod upravom g. Špilevoja Jakova, nastavnika muzike. Poslije pomena, g. direktor L. Bačak održao je pred grobom Kralja Mučenika dirljivi govor…”. Nije nevažno spomenuti da je srebrno kandilo nabavljeno novcem skupljenim od članova podmlatka Jadranske straže. Ovo je kandilo, koje je posvećeno uspomeni kralja Aleksandra, doneseno natrag i svečano predano 6. juna 1934. godine u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Glini, gdje je dan i noć gorilo “u čast i slavu” pokojnoga kralja Aleksandra. Na povratku iz Oplenca, ekskurzija se zadržala u Beogradu jedan dan i razgledala prijestolnicu Kraljevine Jugoslavije. Tokom boravka u Beogradu ekskurzija je imala konačište u Domu srednjoškolske matice ratne siročadi, koje je dobila zahvaljujući Oblasnom odboru Jadranske straže u Beogradu, koji je u svemu išao u susret ekskurziji iz Gline.
U jesen iste godine podmladak J. s. u Glini održao je svoju Glavnu skupštinu, na kojoj je izabrana nova uprava. Dana 20. septembra 1934. izabrani su: predsjednik Tomić Milenko, uč. IVb razr.; tajnik Grnović Radojka, uč. IVb razr.; blagajnik Vučak Gabrijela, uč. IVb razr.; knjižničar Babić Branko, uč. IIIb razr. Članovi odbora: Vekić Zorka i Mikulić Nenad, uč. IVb razr.; Macakanja Vasilija, Vein Natalija, Špicer Tibor i Vujičić Stojadin, uč. IIIa i IIIb. razr. Na glavnoj skupštini se raspravljalo i o Čitaonici podmlatka, koja je u toku školske godine nabavila 65 novih knjiga, 2 godišnjaka i 2 časopisa, 10 brošura te 32 slike iz života i sa pogreba kralja Aleksandra, koje su uokvirene u velike okvire. Također je nabavljena i slika Nj. Vel. Kralja Petra II. Društvena imovina procijenjena je na 3500 dinara. Članova je bilo 170.30
Upravni odbor JS-a na Državnoj realnoj gimnaziji u Glini sa vođom prof. Špilevoj Jakovom. Najmlađi član drži kandilo, posvećeno na grobu kralja Aleksandra, aprila 1935.
Početkom naredne godine, 24. februara 1935., održana je i Glavna skupština Mjesnog odbora J. s. u Glini, za koju se kaže da je bila vrlo dobro posjećena.31 Skupštinu je otvorio predsjednik dr Stevan Branković, koji je najprije komemorirao smrt pokojnog kralja Aleksandra I. Karađorđevića, istaknuvši njegove zasluge, kao “najbudnijega čuvara našega mora”, što su svi prisutni stojeći saslušali i popratili sa Slava Kralju Mučeniku. Nakon toga je skupština prihvatila prijedlog predsjednika, te brzojavno pozdravila Nj. Vel. Kralja Petra II, zaštitnika J. s., kličući: “Živio zaštitnik Jadranske straže Nj. Vel. Kralj Petar II! Živio Slavni Dom Karađorđevića!”. Iza toga je sekretar društva Šorš Đuro u kratkim crtama iznio poslovanje društva u prošloj godini, naglasivši da je rad društva bio odličan u svakom pogledu sve do dana “kada je junačkom smrću završio svoj veliki život Mučenik Kralj Aleksandar I. a tim danom je zapelo poslovanje u društvu, jer se je Jadranska straža smrću Velikoga kralja zavila u crno i žalosno ruho”. Nakon toga skupština je birala novo rukovodstvo te aklamacijom ponovno izabrala za predsjednika dr Stevana Brankovića, koji se u ime svoje i ostalih odbornika zahvalio na ukazanom povjerenju. Iza toga se je povela živahna diskusija o pohodu na Oplenac, te je zaključeno da se na proljeće uputi delegacija Jadranske straže iz Gline, koja će u društvu sa ostalim mjesnim nacionalnim korporacijama otići na Oplenac i pokloniti grobu kralja Aleksandra.
Tako je i bilo. Dana 17. maja 1935. Mjesni odbor Jadranske straže iz Gline pod vodstvom predsjednika dr Stevana Brankovića, stigao je na grob pokojnog kralja, gdje je zapalio svijeću voštanicu i osvetio veliko srebrno kandilo, ukrašeno trnovim vijencem i lovor lišćem, te održao pomen po svome članu Počuči Vojislavu, profesoru i kateheti iz Gline.32 Nakon pomena, predsjednik Jadranske straže dr Stevan Branković održao je nadgrobni govor u kojem je naglasio da su došli “na grob Velikoga Kralja i svoga Oca, da se isplaču i da mu iskažu hvalu na svemu, što je on za njih učinio”, dodavši da je smrt kralja “cio narod Jugoslavije u crno zavila”. Oprostivši se sa svojim Kraljem, članovi Jadranske straže potom su pregledali Oplenac, zadužbinu Karađorđevića.33 Nakon toga delegacija je stigla u Beograd, gdje je pregledala razne znamenitosti, a potom se vratila kući.
Upravni i nadzorni odbor Jadranske straže u Glini 24. februara 1935. U sredini, predsjednik dr Stevan Branković
Mjesni odbor Jadranske straže i dalje je razvijao široku društvenu i kulturnu djelatnost u Glini. Tako je 9. maja 1936. godine ponovo priredio Sveslavenski bal, koji je “donio Jadranskoj straži općenito veliki moralni uspjeh.”34 Bogato ukrašena dvorana Kasine bila je dupkom puna publike, dok je sama priredba počela sa živom slikom, koju je aranžirala članica gđa Tomić. Slika je predstavljala pučinu Jadranskog mora, na kojoj su sjedili, stajali i ležali kostimirani Stražari iz raznih krajeva zemlje. Sliku je uveličala himna “Hej Slaveni”, koju je izvodio orkestar Doma maloljetnika u Glini, te razne državne i slavenske trobojke sa natpisom “Čuvajmo naše more” a u sredini slike zagrljene sestre: Srpkinja, Hrvatica i Slovenka. Okolo njih bile su smještene narodne nošnje iz raznih slavenskih krajeva. Potom su kostimirani Stražari napravili defile oko dvorane, koji je pozdravljen dugotrajnim aplauzom od prisutne publike. Nakon toga je gđa Špilevoj sa gđicama Marković i Pengov izvela sliku iz ruskog života, da bi baletna umjetnica gđica Žerbekova, izvela više umjetničkih baletnih plesova. Prisutna publika bila je zadivljena umjetnošću mlade balerine, koju je na glasoviru pratio poznati umjetnik g. Bernadzikowski.
Za tadašnje glinske prilike, ova priredba pružila je sliku elitnog bala, na koji su došli mnogobrojni gosti iz Topuskog, Petrinje i Zagreba, a naročito je bila brojno zastupana vojska – oficiri iz Petrinje, te ugledni građani kupališta Topuskog, koji su većim dijelom bili svi kostimirani u biranim narodnim nošnjama. Među prvima su se istakle narodne nošnje iz Makedonije, Šumadije i skopske Crne Gore, koje su imale gđe Marković, Tomić, Pajić, Branković, Podunavac, te Davidović iz Zagreba, kao i gđa Srećković iz Bačuge, gđa Miljević iz Topuskog te g. Tomić Dušan, a među hrvatskim nošnjama su naročitu pozornost svratile gđe Šantić, Cvitovac, Vučak, Gregurić, Grgić, Bobeta, te gđa Res-Koritić, kao elegantno istaknuta Slovenka. Od stranih slavenskih nošnji su se naročito istakle gđa Tompić, kao ukusno i bogato obučena Poljakinja, gđa Peleš kao simpatična Čehinja, supruzi Kovačević kao elegantno obučeni Slovaci, gđa Špilevoj i gđa Pengov te gđa dr Vorkapića iz Petrinje, kao bogato istaknute Ruskinje. Također su zapaženi supruzi Zdunić i Meandžija, te gđa Vojnović i gđica Davidović, kao raskošno i bogato obučeni Slavonci, a gđa Kucel i gđica Kucel kao elegantno obučene Dalmatinke, gđa pukovnika Markovića iz Zagreba i gđa Tič iz Topuskog, kao seljakinje iz Banije, a gđa Petričić kao kršna Ličanka. Potom je obavljeno zajedničko slikanje35 ovih narodnih nošnja te je zabava nastavljena, čime je Sveslavenski bal Jadranske straže u Glini dospio na glas kao najuspjelija zabava u mjestu.
Jadranska straža iz Gline pred zadužbinom na Oplencu 17. maja 1935.
Do kraja 1936. održano je još nekoliko svečanosti Jadranske straže.36 Prvo je proslavljen Jadranski dan, zatim je podmladak Straže pod ravnanjem svoga vođe profesora Špilevoja priredio prilično zapaženi vokalni koncert, da bi 6. septembra 1936. u slavu rođendana Nj. Vel. Kralja Petra II. bila održana svečana sjednica sa Sokolskim društvom u Glini.37 Suradnja sa Sokolima nastavljena je 29. oktobra 1936. kada je održana komemorativna sjednica na kojoj je dr Branković održao žalobni govor i predavanje o kralju Aleksandru. Mjesni odbor nastavio je širiti ideju Jadranske straže i tokom naredne 1937. godine, kada se javljaju prvi glasovi koji smatraju da je društveni život Gline, posebno za mlade, “na niskom nivou”.38 Smatraju da uzrok leži u tome “što su glinski građani podijeljeni u više političkih tabora kojima je jedina želja da mogu napakostiti jedni drugima”.
Unatoč nepovoljnim okolnostima, Jadranska straža u Glini održala je 13. marta 1938. Glavnu godišnju skupštinu.39 Nakon što je skupština brzojavno pozdravila Nj. Vel. Kralja Petra II, predsjednik dr Stevan Branković dao je izvještaj o radu u prošloj godini, naglasivši da je Jadranska straža u Glini sa Sokolskim društvom dala nekoliko zajedničkih priredaba, te svečano proslavila Jadranski dan. Na skupštini je također referirano o stanju blagajne i broju članstva, nakon čega se prešlo na izbor predsjednika, upravnoga i nadzornog odbora, pa je aklamacijom ponovno izabran dr Stevan Branković, sada javni bilježnik, a u Upravni odbor su izabrani: Bačak Luka, direktor gimnazije, Davidović Svetozar, načelnik općine, Zdunić Matija, zadružni povjerenik, Tomić Dragomir, direktor banke, Šantić Stjepan, starješina kotarskog suda, Tojagić Dane, sudbeni kancelista u penziji, Šorš Đuro, apotekar, Ćorković Petar, trgovac, Podhorski Ivan, šef šumske uprave, Petrović Radovan, sudija, Kajnih Zdravko, kotarski pristav, Uzelac Petar, šef šumske direkcije, Vujasinović Marko, trgovac i Bešlić Savo, agronom, a u Nadzorni odbor su izabrani: Kostić Dragan, sudija, Cvitovac Franjo, sudija i Žutić Nikola, trgovac. Za delegate Oblasnog odbora u Karlovcu izabrani su dr Branković Stevan i Zdunić Matija. Svi članovi upravnog i nadzornog odbora su obećali svoju suradnju i nastojanje da unaprijede rad društva, dok je predsjednik dr Branković obećao da će glinski ogranak Jadranske straže doći na takvu visinu “da se može ubrajati među prve ogranke”.
Jadranska straža i dalje je aktivna u društvenom životu Gline. Tako dopisnik petrinjskog lista Banovac krajem marta 1939. javlja da “društvo Jadranska straža u Glini priređuje u subotu 1. aprila koncert. Program će ispuniti Akademski pjevački zbor Mladost-Balkana iz Zagreba. Ovaj zbor koji je podigao na zavidnu visinu naš maestro Jakov Gotovac poznat je i daleko van granica naše države”, stoji u najavi koncerta.40 Još se kaže kako su široj javnosti poznati uspjesi ovog pjevačkog zbora, koji je bio na brojnim turnejama po evropskim državama. “Jedan od najljepših uspjeha postigao je zbor maestra Gotovca nedavno u Londonu, gdje je nastupio i pred engleskim kraljem”. Dopisnik petrinjskog lista stoga zaključuje da se društvo Jadranska straža u Glini može “ponositi uspjehom da mu je uspjelo angažirati ovakav renomirani zbor, a na građanima je da ovu priredbu posjete u što većem broju”. Također naglašava da se iz Petrinje i okoline “sprema mnogo ljubitelja vokalne muzike na taj koncerat, koji počinje u 9 sati na večer”. Da je koncert imao pozitivan odjek potvrđuje opširna vijest u Banovcu od 9. aprila 1939. u kojoj se kaže da je u subotu 1. aprila uvečer Glina “imala rijedak umjetnički užitak. Odbor Jadranske straže priredio je koncert na kome su nastupili pjevači ‘Mladost-Balkana’ iz Zagreba. Obilan i lijep program, koji je sastavljen većinom od naših poznatih kompozitora Mokranjca, Lotke, Gotovca, Žganeca, itd. izveden je velikom umjetničkom spremom i preciznošću. Publika razdragana, u nekoliko mahova, izazvala je našega maestra g. Gotovca, velikim i burnim aplauzom, kome je jedva bilo kraja. Time je dala dokaza da Glina, kao i naši gosti iz okolice, znadu cijeniti vokalnu umjetnost”, pisao je dopisnik Banovca.41
Premda je Mjesni odbor Jadranske straže u Glini i dalje bio aktivan, politička situacija u zemlji više mu nije bila naklonjena. Naime, tih godina dolazi do slabljenja i urušavanja unitarizma i jugoslavenske ideje, i do promjene stajališta u vrhu, do tada, unitaristički usmjerene Jadranske straže. Ta promjena se vidjela naročito nakon sklapanja sporazuma Cvetković-Maček u avgustu 1939., kada je riješena unutrašnja državna kriza i formirana autonomna hrvatska jedinica unutar Kraljevine Jugoslavije – Banovina Hrvatska.42 Od tog trenutka vodstvo Jadranske straže približava se Hrvatskoj seljačkoj stranci, Hrvatskoj seljačkoj zaštiti i projektu samostalnosti Banovine Hrvatske.43 Već u oktobru 1939. pojavljuje se prijedlog Mjesnog odbora Jadranske straže u Zagrebu, koji predlaže stvaranje hrvatskog dijela Straže. Odbori u Srbiji i Crnoj Gori osudili su ovaj čin, na što je iz splitskog odbora izašao demanti da se zapravo radi o prilagođavanju “činjenicama novog stanja u Jugoslaviji (…), a cijepanje nitko neće i nitko ne želi”.44 Daljnjem zaoštravanju situacije svoj doprinos je dao i beogradski list Srpski borac od 18. aprila 1940. pozivom na separaciju i osnivanje srpske Bokeljske straže jer “što imaju Srbi i Slovenci da rade u ovakovoj Jadranskoj straži (…) koja traži isticanje hrvatskih nacionalnih amblema”.45
Bilo kako bilo, daljnji razvoj situacije dobro je poznat – u aprilu 1941. došlo je do napada nacističke Njemačke i sloma Kraljevine Jugoslavije nakon čega je stvorena ustaška Nezavisna Država Hrvatska. Tih dana prestale su sve aktivnosti Jadranske straže. Već 18. aprila 1941. Ante Pavelić i Benito Mussolini potpisali su u Rimu tzv. Rimske ugovore, kojima su regulirani odnosi između fašističke Italije i NDH. Njime su u sastav Italije ušli kotarevi Čabar, Kastav, Sušak i dio kotara Delnice, kao i otoci Krk i Rab. Iz Dalmacije su u sastav Italije ušli Split, Šibenik i Trogir, a u zaleđu i Benkovac. Talijani su dobili i sve dalmatinske otoke osim Brača i Hvara. Na kraju, Talijani su dobili i cijelu Boku kotorsku s dijelom južnih Konavala.46 Međutim, glavni cilj NDH bilo je stvaranje “etnički čistog hrvatskog prostora”, a prvi na udaru procesa uništenja bili su Srbi, koji su činili gotovo trećinu stanovništva.47 Ova ekstremna antisrpska i antijugoslavenska politika manifestirala se već 13. maja 1941. kada su u masovnom ustaškom zločinu ubijeni gotovo svi glinski Srbi, muškarci iznad 16 godina, njih oko 400. Među njima se našlo i mnogo doskorašnjih članova Jadranske straže, uključujući predsjednika i članove upravnog i nadzornog odbora. U ljeto 1941. Glina je postala poprište i drugog masovnog zločina, onog u glinskoj pravoslavnoj crkvi, kada su ubijeni Srbi s područja susjednog kotara Vrginmost, prethodno obmanuti pozivom da prijeđu na katoličanstvo. Međutim, izazov genocida na Baniji i Kordunu u proljeće i ljeto 1941. potaknuo je otpor, a onda i oružani ustanak, koji je s vremenom prerastao u narodnooslobodilački rat iz kojeg su 1945. partizani i komunisti izašli kao pobjednici.
Nakon konačnog oslobođenja zemlje, Istra, dijelovi Primorja i Gorskog kotara, Dalmacija i otoci vraćeni su Jugoslaviji. Međutim, druga Jugoslavija nije bila zainteresirana za obnovu Jadranske straže, unatoč njenim jugoslavenskim obilježjima.49 Moguće da je jedna od prepreka bila i povezanost jugoslavenske ideje s kultom dinastije Karađorđevića. Pa ipak, na savjetovanju ekonomista u Rijeci 1954. donesen je zaključak da se osnuje organizacija za propagandu mora pod istim ili drugim imenom; bila je izabrana i prva uprava, ali je cijela zamisao ubrzo ugašena, a razlozi za takvu odluku nisu poznati.50 Međutim, ono što je poznato je činjenica da je jugoslavenska ideja u Glini nastavila živjeti, ali sada u novom, socijalističkom ruhu, pod geslom “bratstva i jedinstva”.
No to je već jedna druga – iako povezana – tema. *
1 Norka Machiedo Mladinić, Jadranska straža 1922.-1941., Zagreb 2005., str. 23–114; za ideološki profil JS i njen odnos sa jugoslavenskim nacionalistima, odnosno Orjunom, koja je tada bila najjača u Primorju i Splitu, također vidjeti: Branislav Gligorijević, “Organizacija jugoslovenskih nacionalista (Orjuna)”, Istorija XX veka, Beograd, br. 5/1963., str. 315–393; Stevo Đurašković, “Ideologija Organizacije jugoslovenskih nacionalista (Orjuna)”, Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, God. 43, br. 1/2011, str. 225–247
2 Christian Axboe Nielsen, Making Yugoslavs: Identity in King Aleksandar’s Yugoslavia, Toronto 2014., str. 145–147
3 Otokar Lahman, “Jadranska straža”, u: Pomorska enciklopedija, 3. svezak, Zagreb 1976., str. 133
4 Mirja Lovrić, “Prilog poznavanju izdavačke djelatnosti Jadranske straže iz fonda knjižnice Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu”, Kulturna baština, Split, broj 35, 2009., str. 355–380
5 Zdenka Šimončić-Bobetko, “Ekonomsko-socijalni razvoj glinskog kraja od 1918. do 1941. godine”, u: Glina. Glinski kraj kroz stoljeća, Glina-Zagreb 1988., str. 133–141; Dragan Štefančić i Stevo Klobučar, “Društveno-političke prilike u Glini u godinama prije rata”, u: Sisak i Banija u revolucionarnom radničkom pokretu i ustanku 1941, Sisak 1974., str. 416–455
6 “Glina. Obnavljanje Jadranske straže”, Jadranska straža, Split, God. XI, broj 2, februar 1933., str. 7
7 Prema podacima Matičnog ureda Glina, dr Stevan Branković rodio se 12. maja 1891. u mjestu Slatinik kraj Slavonskog Broda, kao sin Mihajla i Milice Branković, rođ. Krleuša. Doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1922. godine. Pravni fakultet u Zagrebu 1776-1996, svezak I, Zagreb 1996., str. 594
8 Za biografiju profesora Luke Bačaka (Veliko Trojstvo kraj Bjelovara, 1885. – Vranovina kraj Topuskog, 1944.), vidjeti: Igor Mrkalj, “Ukradeno ime glinske škole”, Novosti. Samostalni srpski tjednik, Zagreb, broj 781, 5. prosinca 2014., prilog Kronika, str. 4–5
9 HR-HDA-1363 Politička situacija, inv. br. 3051, Mjesečni izvještaj o političkim prilikama za decembar 1932. Sresko načelstvo u Glini Kraljevskoj banskoj upravi Savske banovine u Zagrebu od 4. januara 1933.
10 “Glina. Glavna godišnja skupština”, Jadranska straža, Split, God. XI, broj 5, maj 1933., str. 191
11 “Glina. Zabava Jadranske straže i Crvenog krsta”, Jadranska straža, Split, God. XI, broj 5, maj 1933., str. 191
12 Branko Vujasinović, “Vice Verić: iluzionist, hipnotizer, mađioničar, trbuhozborac (1888.-1971.)”, Matica glinska, Glina, God. IX, broj 16, lipanj 2006., str. 13–15
13 “Glina. Zabava podmlatka”, Jadranska straža, Split, God. XI, broj 9, septembar 1933., str. 74
14 Glina je još 1923. izgradila elektranu i mjesnu mrežu novcem od prodaje šuma. Josip Moser, Pregled razvoja elektroprivredne djelatnosti u Hrvatskoj 1875.-2000., Zagreb 2003., str. 34
15 “Rusi bjegunci u Glini”, Jedinstvo, Petrinja, God. III, broj 2, 11. januara 1921., str. 2. Nakon Drugog svjetskog rata, Jakov Špilevoj (1890. – Sremska Mitrovica, 1978.) bio je profesor muzike na gimnaziji u Sremskoj Mitrovici. Vidjeti članak u beogradskoj Politici od 14. januara 2018. pod naslovom “Ruska emigracija i njihovi potomci u Sremu”.
16 “Glina. Proslava rođendana Nj. Vis. Prestolonasljednika Petra – Jadranski dan”, Jadranska straža, Split, God. XI, broj 11, novembar 1933., str. 464
17 Ulica Kralja Aleksandra bila je glavna gradska ulica. Za imena glinskih ulica tog vremena, vidjeti: HR-HDA-1421 Arhiv mapa za Hrvatsku i Slavoniju, k.o. Glina-ZG-136, Katastarska mapa porezne općine Glina oblasti Primorsko-krajiške, 1924., na kojoj je primjetna hrvatsko-srpska uravnoteženost uličnog nazivlja.
18 Prema podacima Matičnog ureda Glina, Svetozar Davidović rodio se 27. januara 1878. u Glini, kao sin Dimitrija i Marije Davidović, rođ. Simonović. U ljeto 1933. izabran je za načelnika općine Glina. Vidjeti: “Vijesti iz Gline”, Jugoslovenska sloga, Petrinja, God. I, broj 2, 23. jula 1933., str. 3
19 Muziku Doma maloljetnika organizirao je njegov upravitelj, prof. Đorđe Gavrilović (Dabrina kraj Gline, 1874. – Prekopa kraj Gline, 1941.), također član Jadranske straže u Glini. Opširnije, vidjeti: Igor Mrkalj, “Reformator glinskog uzgajališta”, Novosti. Samostalni srpski tjednik, Zagreb, broj 963, 1. lipnja 2018., prilog Kronika, str. 4–5
20 “Glina. Priredba”, Jadranska straža, Split, God. XII, broj 3, mart 1934., str. 464
21 “Zabava Jadranske straže”, Jugoslovenska sloga, Petrinja, God. II, broj 2, 14. januara 1934., str. 3
22 Za povijest kinematografije u Glini, vidjeti: Igor Mrkalj, “Stoljeće kina u Glini. Časna prošlost i neizvjesna budućnost”, Prosvjeta. Novine za kulturu, Zagreb, oktobar 2015., broj 127, str. 51–55
23 “Reduta Jadranske straže”, Jugoslovenska sloga, Petrinja, God. II, broj 7, 18. februara 1934., str. 3; “Glina. Reduta”, Jadranska straža, Split, God. XII, broj 5, maj 1934., str. 206
24 Veljko Drakulić (Karlovac, 1908. – Zagreb, 1986.), osnivač Pučkog kazališta sa sjedištem u Glini 1938. godine, bio je predratni komunista i poslijeratni visoki funkcionar OZN-e i UDB-e, a kasnije član CK SKH i potpredsjednik Sabora SRH.
25 “Glina. Glavna skupština”, Jadranska straža, Split, God. XII, broj 5, maj 1934., str. 206
26 “Sveslavenski ples Jadranske straže u Glini”, Jugoslovenska sloga, Petrinja, God. II, broj 16, 22. aprila 1934., str. 3
27 “Glina. Sveslavenski ples”, Jadranska straža, Split, God. XII, broj 7, juli 1934., str. 295
28 Jadranska straža je imala svoje prepoznatljive simbole, kao što su amblem, himna, uniforme i zastava. Znak Jadranske straže predstavlja buzdovan Kraljevića Marka napola izvučen iz mora i inicijali “JS”.
29 “Glina. Rad podmlatka”, Jadranska straža, Split, Jadranska straža, God. XIII, broj 8, avgust 1935., str. 340
30 “Podmladak Jadranske straže”, u: Izvještaj za školsku godinu 1934/35, Državna realna gimnazija u Glini, Tiskara V. Jakšića, Glina 1935., str. 22–23
31 “Glina. Glavna skupština”, Jadranska straža, Split, God. XIII, broj 7, maj 1935, str. 205
32 “Glina. M. o. Jadranske straže na Oplencu”, Jadranska straža, Split, God. XIII, broj 9, septembar 1935., str. 382
33 Vidjeti objavljenu fotografiju “Jadranska straža iz Gline pred zadužbinom na Oplencu”, Jadranska straža, Split, God. XIII, broj 10, oktobar 1935., str. 428
34 “Glina. Sveslavenski ples Jadranske straže”, Jadranska straža, Split, God. XIV, broj 9, septembar 1936., str. 384
35 Čini se da je fotografije Jadranske straže snimao Gjuro Štula. Vidjeti: Igor Mrkalj, “Uspomene koje ne blijede. Gjuro Štula – jedan od prvih glinskih fotografa i knjižara”, Prosvjeta. Novine za kulturu, Zagreb, mart 2018, broj 142, str. 44–45
36 “Proslava Jadranskog dana – Glina”, Jadranska straža, Split, God. XV, broj 1, januar 1937., str. 28
37 O Sokolskom društvu u Glini, vidjeti: Milivoj Vojnović, “Razvoj tjelesnog vježbanja i sporta u Glini do 1945. godine”, u: Glina. Glinski kraj kroz stoljeća, Glina-Zagreb 1988., str. 566–574
38 “Društveni život Gline”, Banovac, Petrinja, God. II, broj 15, 11. travnja 1937., str. 4
39 “Glina. Glavna godišnja skupština”, Jadranska straža, Split, God. XVI, broj 6, juni 1938., str. 257
40 “Glina. Koncerat Mladost-Balkana iz Zagreba”, Banovac, Petrinja, God. IV, broj 13, 26. ožujka 1939., str. 3
41 “Glinske vijesti. Vokalni koncerat Mladost-Balkan”, Banovac, God. IV, broj 15, 9. travnja 1939., str. 3; također vidjeti: “Gotovac, Jakov, skladatelj i dirigent (Split, 1895. – Zagreb, 1982.)” u: Hrvatski biografski leksikon, 5. svezak, Zagreb 2002., str. 81–86
42 Dejan Đokić, Nedostižni kompromis. Srpsko-hrvatsko pitanje u međuratnoj Jugoslaviji, Beograd 2010.
43 Vidjeti poglavlje “Hrvatska seljačka zaštita i Jadranska straža”, u: Željko Karaula, Mačekova vojska. Hrvatska seljačka zaštita u Kraljevini Jugoslaviji, Zagreb 2015., str. 376–377. Međutim, na JS svakako nisu dobro gledale, osim HSS, ni ustaše.
44 “Reorganizacija Jadranske straže”, Hrvatski glasnik, Split, God. III, broj 246, 20. listopada 1939., str. 6; “Protiv federacije u Jadranskoj straži”, Srpska riječ, Zagreb, God. I, broj 6, 7. mart 1940., str. 5; “Glavni odbor demantuje vesti o cepanju Jadranske straže”, Vreme, Beograd, God. XX, broj 6602, 12. jun 1940., str. 5
45 “Zašto ne osnivamo Bokeljsku stražu”, Srpski borac, Beograd, God. I, broj 5, 18. aprila 1940., str. 1
46 Nikica Barić, Ustaše na Jadranu, Zagreb 2012., str. 37
47 Ivo Goldstein, “Nezavisna Država Hrvatska 1941. godine: put u katastrofu”, u: Nezavisna Država Hrvatska 1941.-1945., Zagreb 2009., str. 29–41; Мilan Koljanin, “Ideologija i politika uništenja Srba u NDH”, Vojnoistorijski glasnik, Beograd, broj 1/2011, str. 66–91
48 Vidjeti: “Popis Srba Gline i okoline ubijenih u proljeće 1941. godine”, u: Čedomir Višnjić, Branko Vujasinović, Đuro Roksandić, Glina 13. maja 1941. U povodu 70. godišnjice ustaškog zločina, Zagreb 2011., str. 69–86
49 Jadranskoj straži je 1941. postavljen povjerenik za područje NDH, a njen je rad prekinut. I u ostalim područjima nekadašnje države društvo prestaje djelovati. Od 1942. društvo je bilo u pravnom statusu likvidacije, ali ona tijekom rata nije provedena. Službeno je ukinuta tek 1945. pod novom vlašću.
50 Norka Machiedo Mladinić, Jadranska straža 1922.-1941., Zagreb 2005., str. 227–228; Vicko Krstulović, Jadranska orijentacija socijalističke Jugoslavije, Zagreb 1967.