Žudnja za gospodarom
TURSKA – BALKAN KAO STRATEŠKI INTERES
Davutoglu je vrlo oštar prema položaju i pravima Srba u Bosni i Hercegovini, posebno prema formiranju Republike Srpske, s obzirom da muslimane u Makedoniji, Kosovu, Sandžaku i BiH vidi kao turski strategijski interes
U izdanju Službenog glasnika iz Beograda, 2014. godine je objavljena vrlo značajna knjiga: Strategijska dubina: Međunarodni položaj Turske. Riječ je o knjizi Ahmeta Davutoglua, sveučilišnog profesora i značajnog turskog po-litičara i diplomate. Ahmet Davutoglu, aktualni predsjednik Vlade Republike Turske, u periodu 2009. – 2014. bio je ministar vanjskih poslova, a prije toga glavni savjetnik tadašnjeg predsjednika Vlade Recepa Tayyipa Erdoğana. Predsjednik je i Partije pravde i razvoja (AKP). Zanimljivo, rođen je u Taš-kentu, glavnom gradu Uzbekistana 1959. godine. Diplomirao je ekonomske i političke nauke, a doktorirao političke nauke i međunarodne odnose na Univerzitet Bogaziči u Istambulu. Već i ovi biografski podaci privlače pažnju i postavljaju visoka očekivanja od ove knjige, koja je prvi put objavljena još 2001. godine. Zanimljiv i sadržajan predgovor srpskom izdanju knjige napi-sao je Bojan Bugarčić.
Ahmet Davutoglu, kao kreator doktrine strategijske dubine, nije samo neutralni analitičar, nego i izuzetno angažirani političar. Zbog toga je ova knjiga još privlačnija i važnija za sve one koji se bave međunarodnim odno-sima, ali i politikom u najširem smislu riječi. Ona je posebno važna za razu-mijevanje turske vanjske politike u odnosu na njezino šire okruženje. U tome Balkan ima posebno važno mjesto. Stoga ne treba čuditi što je ova knjiga najprije prevedena na srpski jezik i objavljena u Beogradu. Koliko je knjiga utjecajna u turskoj akademskoj i stručnoj javnosti pokazuje podatak da je do sada imala sedamdeset izdanja.
“Povijesna dubina”
Knjiga je podijeljena u tri dijela. U prvom dijelu razmatraju se pojmovi i historijski okvir. Drugi dio bavi se teorijskim okvirom, postupnom strategijom i politikama sfera. U trećem i najopsežnijem dijelu obrađena su područja primjene kroz strategijska sredstva i regionalne politike. Autor u knjizi jasno i nedvosmisleno pozicionira Tursku kao regionalnu silu koja usmjerava svoj pogled na sve četiri strane svijeta, do udaljenih područja koja su nekada bila dio Otomanskog Carstva. Davutogluov pogled posebno je usmjeren prema Balkanu na kojem Turska u posljednjih sto godina nije imala značajnijeg utjecaja.
Glavna teza knjige, ali i doktrina strateške dubine jest da je vrijednost ne-kog naroda i države u globalnoj politici uvjetovana njegovim geostrategijskim položajem i “povijesnom dubinom.” Turska je zbog toga, prema mišljenju autora, jedinstveno obdarena država, što zbog svoje veličine i položaja na raz-među Evrope i Azije, što zbog bogatog naslijeđa Otomanskog Carstva. Ovo Tur-sku pozicionira kao važnog međunarodnog igrača koji je “epicentar Balkana, Bliskog istoka i Kavkaza, centar Evroazije.” Posebno se naglašava da je suvre-mena Turska nasljednica Osmanskog Carstva, što implicira njenu brigu za sve ono što se događa na području nekadašnjeg Carstva. Što više, otvoreno zago-vara obnovu svijesti i mentaliteta karakterističnih za Otomansko Carstvo.
Davutoglu zagovara povezivanje tradicije i vjerskog identiteta sa suvre-menim demokratskim političkim sistemom. U povezivanju tradicionalnog i modernog vidi temelje turskog ekonomskog razvoja, kao najvažnije pretpo-stavke za korištenje “meke moći,” onako kako je ovaj pojam definirao Joseph Nyea koji smatra da u suvremenim međunarodnim odnosima sve veću važ-nost imaju vrijednosti i imidž države, nasuprot vojnoj moći i veličini zemlje. Zbog toga, autor knjige izražava rezerve prema, do nedavno, prevladavajućoj proevropskoj politici koju je obilježilo članstvo u NATO-u i želja za članstvom u Evropskoj uniji. Ipak, kada govori o balkanskoj politici Turske, kao važne instrumente ističe NATO i Evropsku uniju. Zbog članstva, ali i dobrih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama sa kojima ima usklađenu politiku prema Balkanu, NATO-u daje prednost.
Opovrgavajući tezu da je Turska “most” između Evrope i Azije, zbog toga što nedovoljno ukazuje na važnost Turske u međunarodnim odnosima, smatra da je ta uloga globalnog karaktera. Svakako to je precjenjivanje uloge Turske u međunarodnoj zajednici, ali je indikativno za sadašnji smjer turske politike. Ako se ovo stavi u kontekst autorovog razmatranja odnosa Istoka i Zapada i kritike zapadnih teorija koje govore o sukobu civilizacija, vidljiv je njegov ot-klon prema islamskoj civilizaciji.
Važnost Balkana
U knjizi se razmatra i odnos Turske prema različitim međunarodnim or-ganizacijama i vodećim državama u svijetu i pojedinim svjetskim regijama. Tako je pored NATO-a i Evropske unije obrađen odnos prema: Organizaciji za evropsku sigurnost i suradnju; Organizaciji islamske konferencije; Organizaciji za ekonomsku suradnju: Azijska dubina; Organizaciji za crnomorsku ekonom-sku suradnju; Grupi D8 (islamske zemlje u razvoju); Grupi G20, da spomenemo samo neke. Razumljivo, posebna pažnja posvećena je Sjedinjenim Američkim Državama i Ruskoj Federaciji, ali i turkofonim državama.
Za nas, posebno je zanimljivo poglavlje u knjizi pod naslovom “Strategij-ska transformacija i Balkan,” u kojem autor iznosi stavove koji donekle oduda-raju od sadašnje turske politike i sličniji su politici devedesetih godina prošlog stoljeća. To je i razumljivo, znajući da je autor, kada je knjiga prvi put objavlje-na, bio samo profesor koji je mogao slobodnije iznositi svoje teze. Važnost Bal-kana za Tursku ogleda se i u njegovoj rečenici da: “obrana Istambula počinje od Jadrana i Sarajeva.” Time jasno naglašava važnost Balkana za Tursku, koja treba jačati svoj utjecaj u ovoj regiji. To se posebno odnosi na muslimansko stanovništvo, prvenstveno Albance i Bošnjake, koji su “baštinici osmanskog naslijeđa.” Razmatrajući balkanske odnose vrlo kritički se odnosi prema Dejtonskom mirovnom sporazumu o kojem kaže: “Dejtonski sporazum, koji umjesto univerzalnih ljudskih prava i normi međunarodnog prava mnogo više zastupa diplomatske tragove realpolitike, s te strane predstavlja konjunkturni sporazum koji je proistekao iz međunarodnih sistemskih ravnoteža.” Vrlo je oštar i prema položaju i pravima Srba u Bosni i Hercegovini, posebno prema formiranju Republike Srpske i presijecanju teritorijalne povezanosti musli-mana na Balkanu. Povezanost muslimana u Makedoniji, Kosovu, Sandžaku i Bosni i Hercegovini vidi kao turski strategijski interes, jer bi “razdvajanje i marginalizacija ovih zajednica s kojima je Turska u sudbonosnom savezništvu označila definitivan kraj osmanskog naslijeđa u regiji.”
Izvan glavnog pogleda prema muslimanima na Balkanu, u knjizi se spo-minje i Srbija u kontekstu odnosa sa Turskom. Prema njegovom mišljenju, iznesenom u knjizi, Srbiju vidi kao državu sa suprotstavljenim strateškim inte-resima. Čak razmatra i položaj Vojvodine i kaže: “U tom okviru i problem Voj-vodine, koji bi mogao izbiti između Srbije i Mađarske, čije je članstvo u NATO-u riješeno, za NATO ima značaj koliko i današnji kosovski problem,” Ovakav stav prema Srbiji, Davutoglu je revidirao kao ministar vanjskih poslova i posebno sada kao premjer kada sa Srbijom zagovara “strateško partnerstvo” kao visoki nivo međudržavne suradnje. I na ovom primjeru se može vidjeti kako okolno-sti i odgovornost utječu na promjenu stavova pojedinca. Jedno se govori kada ste nezavisni intelektualac ili opozicionar, a drugo kada imate odgovornost za vođenje države. U tome ima i izuzetaka, kada se ostane dosljedan, međutim to obično ne završi dobro.
(Pre)velike ambicije
Značajan je dio knjige u kojem autor govori o principima na temelju kojih Turska može ojačati potencijale svoje strategijske dubine. Među njima privlače pažnju: “balansiranje slobode i sigurnosti; nula problema sa susjedima; više-dimenzionalna politika i ritmička diplomacija.” Oslanjajući se na politiku dija-loga i suradnje, u odnosu na politiku sukobljavanja, turska vlada ima značajnu podršku privrednika i civilnog društva. To je kurs na kojem danas želi ploviti i autor ove knjige. U prilog im ne idu događaji u jednom dijelu okruženja prema Cipru, Izraelu, Iraku i Siriji. Danas, najveći problem turske politike i izazov sa kojim se suočava sadašnji turski premijer je situacija na Bliskom istoku, gdje je realnost u velikom raskoraku sa predviđanjima iz ove knjige. Poseban pro-blem za tursku politiku predstavlja kurdsko pitanje, koje autor spominje tek uzgred, prvenstveno u kontekstu uvjetovanja članstva u Evropskoj uniji.
Prenapregnuta turska vanjska politika danas se nalazi pred ozbiljnim izazovom i raskorakom između realnih mogućnosti i velikih ambicija. Kako će Davutoglu kao predsjednik Vlade uskladiti želje sa mogućnostima, ostaje da se vidi. Bez obzira na sve prigovore koji se mogu uputiti autoru knjige Stra-tegijska dubina, ipak treba zaključiti da se radi o vrijednom rukopisu koji daje dobar uvid u tursku vanjsku politiku. Davutoglu koristi bogatu argumentaciju za svoje tvrdnje, navodeći brojne primjere. Iako je knjiga 2001. godine, kada je prvi put objavljena, bila tek akademsko razmatranje, ona je danas važna podloga za oblikovanje i vođenje turske vanjske politike.