Kako su se na Debeloj Kosi našli Bracan i Danica
BLJESAK ZLATNE DVOJKE NA DEBELOJ KOSI
Decembar 2016
Zapisi s Korduna
Gledam slike sa zbora 27. jula na Debeloj kosi. Milo mi je što je ponovo organiziran. Da nije bilo toga zbora ne bi bilo ni mene. Ne bi ni čitali ove redove. Na zboru povodom Dana ustanka 27. jula zagleda se Bracan u Danicu i tu poče ljubav. Prođe otad ravnije 60. godina…
Ćaća stari zboraš. Požurio sa poslovima, da može popodne na zbor u Debelu kosu. Pere se pod šternjom na brzinu. Iza toga se brije. Poslije na brzaka pred špiglom provlači ruke kroz kosu. Rikta svoju “kokoticu”. Hlače na njemu, već poznate od plavog kangara. Košulja perlon, prozirna, ispod se proviđa šocmaja. Kragna zadignutia malo, bećarski. Zasukuje rukave. Obuva na noge svoje žute cipele sa nazubljenim đonom. Primakne glavu velikom ogledalu. To ogledalo sa svojim bogatim rezbarenim ramom u pozlati i skošenim brušenim staklom na rubovima nikako se nije uklapalo u naš seljački prostor. Mora da ga je đed Ninko negdje muno pred kraj rata. Zadovoljan je Bracan izgledom, češljić stavlja u lijevi džep od košulje. Uza njega meće i malo špigalce. Sa zadnje strane umetnuta slika Merlin Monro u crvenoj haljini sa zadignutom rukom u kosi. Već je pomalo izbledjela. Na špigalce stala krava tu neki dan, pa je cakalce napuklo u ćošku, al ne mari.
Evo i Steve Bukve, ćaćinog ortaka i komšije. Taman se vratio sa trogodišnjeg služenja u mornarici. Preplanuo na jadranskom suncu. Stari kicoš, brčići poštucani. Crna mu kosa k’o ugarak, nauljena, sva u valovima. Malo, malo, pa prstima desne ruke prolazi kroz svoje valiće. Na onom najmanjem prstu zlati se prsten “pečetnjak” sa crnim okom. Sjedaju momani na bicikle okićene rožama. Nakon par okretaja pedalom ćaća staje. Vadi iz džepa drvenu štipaljku za sušiti veš. Stavlja ju na nogavicu, da mu lanac ne zamasti hlače…
S druge strane Debele kose u Kotorašici sprema se Danica – Daka Nikole “Račka”. Nekako joj je laknulo kako se starija sestra Anka udala u Ledenik. Ne treba se više otimati za svileni šos na falte. Prije je bilo ko prvi saždene krave, vata se toga šosa. Tamo negdje pred kraj rata sruši se saveznički avion. Pilot se taman prizemljio padobranom, kad cure potrče uz viku prema njemu. On se na brzinu oslobodi padobrana i tutanj u šumu. Uplašen proviruje iz grma. Cure sa motikama ne trče za njim, neg počinje otimačina za padobran. Sva Budačka Rijeka šila je šoseve od tog padobrana. Mati oblači novu šarenu bluzu. Na glavi odotraga povezana svilena marama. Ogleda se u ogledalu. Stiska zube, gleda ponosno u svoju zlatnu “dvojku”. Najmlađe dijete staroga Nikole Madžara “Račka”, njegova mezimica. Stari je odrešio kesu da mala stavi zlatnu navlaku na zub. Gledam na televiziji one crnce repere. E moji dečki, kad je moja mati imala zlatan zub.
Cipele su nove, malo je i žuljaju kaišići. Bile su do sad samo u zboru u Donjem Budačkom na Petrovu. Žao joj je novih cipela. Bosa će ići gore uz Panovu dolinu prema Debeloj kosi. Gore pri samom vrhu šume je Josipovo vrelo. Na njemu će oprati noge i obuti se…
Mati sa svojim curama iz sela špancira među zborašima. Popriča sa poznatim, rodbinom. Gleda u licitarska srca. Prisloni se uz ogradu spomenika. Okreće se k’o suncokret. Zlatna dvojka samo bliska, mami prosce. Dečki nisu baš nešto za šetnju. Stevo i Bracan stoje pod jelićem. Kibe na cure što prolaze, mjerkaju. Tata popravlja “kokoticu”, podiže naviše kraknu na perlon košulji. Oslonio jednu nogu na drvo, prekrižio ruke. Na lijevoj sat. Ruska “Raketa” od 10 rubisa. Kaiš na satu od zmijeće kože. Napravio ga sam za vrijeme služenja vojske kao vezista na Đerdapu. Pogledava na sat. Nema kazaljke za minute, otpala mu. Al nema veze, glavno da se okreće ona glavna.
Uto zasviraše Kupljenčani. Sale Električar poče sitan vez na primu, javiše se bugarije, uhvatiše pratnju. Grunu bas. Zagledao se Bracan u Danicu. Mala “kaj puce”, Okrugle glavice, lijepa smeđa oka. Lagaška je, dok plešu jedva zemlje dotiče. Završi drmeš, Bracan ode Stevi pod jelić. Pokazuje mu na malu što se naslonila na ogradu spomenika. Stevo je traži pogledom među hrpom cura. Zasmeta mu malo nisko sunce na zalasku. Zaškilji na ono svoje crno bećarko oko:
– El to ona maća. Sa zlatnim zubom?
– Ta je!