Kako što bolje upravljati migracijama vodeći računa o interesima svojih članica
EVROPSKA UNIJA I MIGRACIJE
Februar 2019
Sve intenzivnije migracije prema EU i njihove posljedice na odnose između država članica pokazuju da je nužno što prije uskladiti interese i oblikovati zajedničku migracijsku politiku, koja bi prvenstveno sadržavala zajedničko upravljanje granicom
Pod pritiskom sve većeg broja ilegalnih migranata na svojim granicama, Evropska unija je pokrenula reforme i dogradnju propisa vezanih za migracije nakon što je shvatila da se trenutni normativni okvir pokazao neodrživim, jer države članice koriste različite nacionalne pristupe koje smatraju prikladnim kao odgovor na suvremene migracije. Sistem je bio projektiran za manji broj migranata i jednostavno se urušio kada su krenule masovne migracije, nakon destabilizacije država u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku 2011. godine.
Područje Evropske unije, zajedno sa Sjedinjenim Američkim Državama, krajnje je odredište za najveći broj migranata, koji se iz nerazvijenih i siromašnijih država kreću prema bogatom Zapadu. Za razliku od SAD-a, Evropska unija ima problem u definiranju zajedničke politike prema migracijama. Ona obuhvaća teritorij 28 država članica koje se na različite načine i različitim intenzitetom suočavaju sa suvremenim, prvenstveno ilegalnim migracijama. U odnosu na ovo pitanje, bitno se razlikuju zapadne od istočnih članica Evropske unije. Unatoč velikim nastojanjima institucija Evropske unije da definišu jedinstven pristup migracijama zbog otpora pojedinih članica rezultati su još uvijek skromni. Slobodno kretanje ljudi, a time i uklanjanje unutarnjih granica, jedno je od temeljnih načela Evropske unije. Međutim, nakon sve većeg broja migranata koji su ušli u EU, te miliona migranata koji se nalaze pred njenim vratima, granice se sve više promatraju na tradicionalni suverenistički način. Privremena suspenzija Šengenskog režima na pojedinim granicama članica Unije, sve se češće primjenjuje uz obrazloženje zaustavljanja ilegalnih migracija. Ako danas putujete Evropskom unijom, ne treba vas začuditi ako vas zaustavi policija na starim graničnim prijelazima između, na primjer, Poljske i Njemačke, Mađarske i Austrije ili Slovačke i Češke.
Razlozi migriranja
Brojni su uzroci migracija iz Afrike i Azije prema Evropi. Migracije su se intenzivirale i poprimale nekontrolirani oblik nakon završetka Hladnog rata. Neoliberalni koncept društva, koji podrazumijeva otvorene granice i slobodno kretanje ljudi, roba i kapitala, tome je pogodovao. U početku, potrebe za novom radnom snagom, utjecale su na blagonaklono gledanje na migracije. Takav pristup, do nedavno je bio prisutan u Njemačkoj, čija vlada je zbog potreba za radnom snagom, pozivala migrante da dođu. Međutim, njemačka javnost postepeno se mijenjala i pružala sve veći otpor dolasku migranata izvan evropskog prostora. To se danas ogleda u jačanju desnih, antimigrantskih političkih opcija u ovoj državi, posebno jačanju Alternative za Njemačku (AfD).
Nakon proširenja Evropske unije na istočnoevropske države početkom 21. vijeka, migracije se počinju promatrati i kao sigurnosno pitanje. Već tada se počela iskazivati zabrinutost za zaštitu granica južnih članica Evropske unije, posebno onih koje se nalaze na obalama Sredozemnog mora. Na njihovim pomorskim granicama, sve češće su zaustavljani brodovi koji su prevozili ilegalne migrante iz sjeverne Afrike ili Bliskog istoka. Dolazak većeg broja ilegalnih migranata u Grčku, Italiju i Španjolsku i nemogućnost njihovog integriranja, utjecao je na narastanje antimigracijskog raspoloženja i nastojanja da migranti što prije odu u druge evropske države.
Natjecanje za prirodne resurse – posebno pitku vodu – koja će sve više nedostajati zbog globalnog zatopljenja i zagađenja okoliša – vjerojatno će poticati nove sukobe, prvenstveno u Africi i Aziji, te poticati sve veće migracije prema Evropi. Migracije su u pravilu povezane i s organiziranim kriminalom, kojemu su ilegalne migracije samo dio unosnih poslova, koji se šire na prekograničnu trgovinu drogom, prostituciju, i trgovinu oružjem. Ove opasnosti, narasle nakon Arapskog proljeća, povezane su i s opasnošću od terorizma.
Kako bi efikasnije upravljala izvanevropskim migracijama, Evropska unija je iskoristila potencijal evropske susjedske politike kroz koju je ojačala odnose sa pojedinim državama iz kojih dolazi najveći broj migranata ili preko čijeg teritorija se migranti kreću na putu do Evrope. Ova politika uključuje i različite vrste pomoći tim državama. Za upravljanje migracijama, posebno je važna najnovija Strategija vanjske i sigurnosne politike Evropske unije iz 2016. koja među svojim prioritetima ističe da je u interesu Evropske unije „ulagati u razvoj i stabilnost država i društava na istoku, koje se protežu do srednje Azije, te na jugu do srednje Afrike. Otpornost ovih država na krize, prioritet je Evropske unije, zbog čega se provode različite proaktivne mjere, kao što su humanitarna i ekonomska pomoć, ulaganje u infrastrukturu i smanjivanje siromaštva.” Važan element ove strategije je i integrirano upravljanje granicama. U tom kontekstu, ilegalne migracije utječu i na politiku proširenja Evropske unije na zapadni Balkan, te njezin odnos prema Turskoj koja zbrinjava nekoliko miliona izbjeglica i migranata, od kojih mnogi žele doći u Evropu.
Pojačani napori
Evropska unija se suočila s prvim pravim testom svojih politika vezanih uz migracije, tokom migracijske krize 2015./2016. Tada je održivost i efikasnost politika Evropske unije bila suočena s parcijalnim interesima država članica, posebno onih na Balkanskoj ruti. Neke države, poput Njemačke bile su zagovornice humanitarnog pristupa, dok su druge kao što je Mađarska, ovo pitanje sekuritizirale. U odnosu na ovo važno pitanje, izostao je konsenzus i zajedničko djelovanje. Vjerojatno, zbog toga, na unutrašnjem nivou Evropske unije, kao prioritet se nameće da ona „mora postati više udružena u vanjskim politikama, između država članica i institucija Evropske unije, te između unutrašnjih i vanjskih dimenzija politika. To je posebno važno za provođenje ciljeva održivog razvoja, migracija i sigurnosti“. Zbog toga se razvija koncept efikasnije migracijske politike. Poseban naglasak je na jačanju otpornosti granica te pomoći zemljama iz kojih dolaze migranti i izbjeglice. Osmišljeno je niz mjera kojima se to želi postići. Predviđeno je značajno jačanje humanitarnih napora u tim zemljama, s naglaskom na obrazovanje te prava žena i djece. Mnoge mjere su vezane za poticanje ekonomskog razvoja u zemljama porijekla i tranzita migranata, ali i zajedničko poticanje legalnih migracija, efikasnije upravljanje granicama, readmisiju i povratak migranata ako za to postoje uvjeti. Zbog toga je važan rad sa zemljama porijekla migranata kroz njihov ekonomski i društveni razvoj, preventivnu diplomaciju i posredovanje u rješavanju i sprečavanje glavnih uzroka migracija, upravljanju migracijama i borbi protiv prekograničnog kriminala. U tome kontekstu, važno je pomoći i tranzitnim državama, poboljšanjem njihovih kapaciteta za prihvat migranata i mogućnostima dobivanja azila, te radom na obrazovanju i stručnom osposobljavanju migranata, kako bi se pripremili za život u novom okruženju. Ovo se posebno zagovara za zemlje u jugoistočnoj Evropi, koje se nalaze na Balkanskoj ruti.
Jedan od prioriteta Evropske unije je, ne samo zaustavljanje ilegalnih migracija, nego i njihov siguran povratak u zemlje porijekla, ako je to moguće. To ne znači da će Evropska unija biti zatvorena za migrante, nego će nastojati upravljati migracijama, vodeći računa prvenstveno o ekonomskim i političkim interesima svojih članica. Pri tome, prvenstveno će se voditi računa o stanju na tržištu radne snage, za koje se pretpostavlja da će, zbog starenja evropskog stanovništva, trebati sve više radnika iz izvan evropskog prostora. Već danas, prosječna starost evropskog stanovništva utječe na potrebu kontinuiranog dolaska novog, radno sposobnog stanovništva. Za pretpostaviti je da će tome težiti prvenstveno zapadnoevropske države, koje će i dalje iskazivati potrebu za novim radnicima, dok će države na istoku Evrope biti protiv dolaska migranata na njihov teritorij. Istočnoevropske države, iz kojih još uvijek odlaze njihovi građani, teško je uvjeriti da prihvate migrante, čak i simboličan broj. Iako nemaju migranata na svom teritoriju, ovo pitanje u tim državama iskorišteno je za jačanje desnih političkih opcija. Neke od ovih političkih opcija u istočnoevropskim državama, na antimigracijskoj politici, održavaju se i na vlasti.
Sistem azila
Jedan od problema s kojim se suočava Evropska unija je i evropski sistem azila koji podrazumijeva pravo izbjeglica, traženja azila na međunarodnu zaštitu u državama članicama. U ovome pitanju, posebno je važna suradnja Evropske unije s drugim globalnim akterima, koji svoje djelovanje usklađuju u okviru Ujedinjenih naroda. Suvremene migracije su globalni problem i zbog toga traže globalni pristup i odgovor. Za sada je suradnja vezana za migracije ograničenog karaktera, iako Evropska unija nastoji poboljšati suradnju sa afričkim i azijskim državama iz kojih dolazi i najveći broj migranata. Ova suradnja nema samo humanitarnu, ekonomsku i razvojnu, nego i sigurnosnu dimenziju. Predsjednik Evropske komisije J. K. Juncker je u svom izvještaju o stanju Unije 2017. jasno istaknuo kako su “legalne migracije nužne za Evropu kao kontinent koji stari”, te da “Evropa jest i mora ostati kontinent solidarnosti gdje oni koji bježe od progona mogu pronaći utočište.“
Sve intenzivnije migracije prema Evropskoj uniji i njihove posljedice na odnose između pojedinih država članica pokazuju da je nužno što prije uskladiti njihove interese i oblikovati zajedničku migracijsku politiku, koja bi prvenstveno sadržavala zajedničko upravljanje granicom, ali i politiku azila. Različite politike članica Evropske unije prema migracijama dovele su do ozbiljnih problema u upravljanju migracijama u evropskom prostoru i korištenja migracija za unutarnje političke potrebe u pojedinim državama. Pojedine političke grupacije, posebno desne političke orijentacije, u nekim evropskim državama, sve više koriste sekuritizaciju migracija za ostvarivanje svojih pragmatičnih političkih interesa.
Korišteni izvori:
European Union (2016) Shared Vision, Common Action: A Stronger Europe – A Global Strategy for the European Union’s Foreign and Security Policy, June 2016.
European Commission, (2017) State of the Union 2017 by Jean-Claude Juncker, President of the European Commission 13 September 2017.
Eurostat, (2017) Migration and migrant population statistics, Available at:
http://ec.europa.eu/eurostat/statisticsexplained/index.php/Migration_and_migrant_population_statistics