Kronika 146-147 / Decembar 2018: Od godišnjice do godišnjice
GODIŠNJICE JUGOSLAVIJE
Decembar 2018
Povodom stogodišnjice proglašavanja prve i 75-godišnjice proglašenja druge Jugoslavije, 1. decembra je u Središnjoj biblioteci Srba u Zagrebu organizirana međunarodna konferencija “1918. u stogodišnjoj perspektivi: stvaranje jugoslavenske države”. Skup su organizirali Arhiv Srba u Hrvatskoj Srpskog narodnog vijeća i novopokrenuti časopis „Tragovi: časopis za srpske i hrvatske teme“, Bilo bi šteta da smo propustili priliku […]
Povodom stogodišnjice proglašavanja prve i 75-godišnjice proglašenja druge Jugoslavije, 1. decembra je u Središnjoj biblioteci Srba u Zagrebu organizirana međunarodna konferencija “1918. u stogodišnjoj perspektivi: stvaranje jugoslavenske države”. Skup su organizirali Arhiv Srba u Hrvatskoj Srpskog narodnog vijeća i novopokrenuti časopis „Tragovi: časopis za srpske i hrvatske teme“,
Bilo bi šteta da smo propustili priliku i da se nismo osvrnuli na stogodišnjicu formiranja Jugoslavije, rekao je profesor sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Dejan Jović, dok je predsjednik SNV-a Milorad Pupovac otvorio skup riječima da je Jugoslavija nastala na kraju Prvog svjetskog rata, obnovljena na kraju Drugog svjetskog rata i nestala u toku posljednjeg rata, da spomenemo one najtragičnije, ali, kao što znamo, ne nužno i najherojskije događaje.
Govoreći na temu “Vek Jugoslavije: kako i zašto su Jugosloveni stvorili zajedničku državu” profesor Dejan Đokić s Londonskog univerziteta kazao je da političku dominaciju Srba u Jugoslaviji između dva svjetska rata ne treba dovoditi u pitanje.
– Međutim, dinamika političkih saveza u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca nalaže istoričaru da preispita pojednostavljenu sliku perioda, po kojoj su Srbi samo vladali, a ostali se nalazili samo u opoziciji – rekao je Đokić i dodao da je saradnja Hrvata i Srba bila osnova za nastajanje Jugoslavije za koju je 1918. postojao opšti konsenzus svih stranaka. Prva Jugoslavija je slomljena izvana, a druga iznutra, rekao je Tihomir Cipek s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu na temu “Pravo i moć: dva diskursa o ujedinjenju”. Podsjetio je na ideje o oblikovanju Hrvatske ili federativne jedinice južnoslavenskih zemalja unutar Austro-Ugarske uz očekivanje “neka monarhija izgubi rat, ali neka preživi”.
Historičarka Branka Boban govorila je o odnosu hrvatske političke elite prema stvaranju jugoslavenske države, prije svega o različitim stavovima Stjepana Radića i Svetozara Pribićevića prema položaju Hrvatske u monarhiji i ujedinjenju sa Srbijom. Pribićević, čija je Samostalna srpska stranka bila dio Hrvatsko-srpske koalicije, zastupao je ujedinjenje sa Srbijom, dok je Radić položaj Hrvatske i drugih južnoslavenskih zemalja vidio unutar monarhije, ali je početkom 1918., kao i neki drugi političari, podržao Krfsku deklaraciju koju su potpisali vlada Srbije i Jugoslavenski odbor o ujedinjenju.
Podsjetila je na razočaranost Hrvata i drugih naroda kraljem Karlom koji nije htio ili nije mogao provesti reforme u monarhiji, kao i na osnivanje Narodnog vijeća buduće Države SHS i odluku Sabora da proglasi prekid veza s Austro-Ugarskom 29. oktobra 1918. Novoproglašena Država SHS suočavala se s brojnim problemima od talijanske okupacije obale, brojnog „zelenog kadra“ i slabe mobilizacije vojske koju je činilo nešto regruta zatečenih u kasarnama, studenata, dobrovoljaca i oslobođenih srpskih ratnih zarobljenika.
Čedomir Višnjić iz ‘Prosvjete’ govorio je na temu “Jugoslavenstvo zagrebačkog Srbobrana”, ističući uspješnu novinsku aktivnost braće Pribićević u zemlji u kojoj su Srbi čili četvrtinu stanovništva i u kojoj je oko 70 posto ljudi bilo nepismeno.
– Prečanski Srbi u Velikom ratu 1914-1918. u velikom delu su bili lojalni građani monarhije, ali su bili i žrtve represija – rekao je Goran Vasin s Univerziteta u Novom Sadu, koautor više knjiga koje se bave Srbima u monarhiji. – Nakon atentata na Franca Ferdinanda osudili su taj čin i davali izjave lojalnosti. U vojsku je mobilisano 127.000 Srba, ali su, kako su bili smatrani nepouzdanima, prilikom agresije na Srbiju bili raspoređeni u pozadinu. Ali pod generalom, a posle feldmaršalom Svetozarom Borojevićem, borili su se i u Galiciji 1914. i na Soči nakon 1915.
Ipak, nakon što se srpska vojska povukla iz dela Srema koji je zauzela 1914. sledile su represalije nad Srbima; samo 1914. pohapšene su stotine Srba, mnogi su internirani po logorima, dok su brojna sela raseljena. Stanje je bilo još gore u Bosni i Hercegovini gde su ukupno 73 sveštenika pobijena ili su pomrla od posledica zatvaranja, a brojni su Srbi bili žrtve represija – rekao je Vasin.
Erika Harris, sa sveučilišta u Liverpoolu, govorila je o integracijama i dezintegracijama zapitavši se može li EU iz njih izvući određene pouke.
– Nacionalisti nemaju zemlju jer ona nikad nije onakva kakvom je zamišljaju – rekla je ističući da nacionalne država, kojima svaka nacija teži, imaju svoj suverenitet, identitet i teritoriju, čije se shvaćanje mijenja.
