Panoptikum 143 / Juni 2018
IN MEMORIAM BRANKO VUJASINOVIĆ (GLINA, 23. I. 1927. – ZAGREB, 24. I. 2018.)
Juni 2018
Branko Vujasinović rodio se u Glini 23. siječnja 1927. godine od oca trgovca Marka i majke Andrine, rođ. Brachtel. U Glini je završio pučku školu, a prva tri razreda gimnazije polazio je u klasičnoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima, jednoj od najboljih škola u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Njegovo školovanje bilo je prekinuto u proljeće 1941. godine, […]
Branko Vujasinović rodio se u Glini 23. siječnja 1927. godine od oca trgovca Marka i majke Andrine, rođ. Brachtel. U Glini je završio pučku školu, a prva tri razreda gimnazije polazio je u klasičnoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima, jednoj od najboljih škola u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Njegovo školovanje bilo je prekinuto u proljeće 1941. godine, kada je na tragičan način ostao bez oca. Nedugo zatim, s mlađom braćom našao se u očevu rodnom kraju u sjevernoj Dalmaciji, sve do ljeta 1942. kada se vratio u Glinu i završio nižu gimnaziju. U jesen 1943. upisao je Geometarski odjel Srednje tehničke škole u Zagrebu. Početkom 1945. priključio se antifašističkom pokretu. Nakon oslobođenja zemlje nastavio je Srednju tehničku školu, koju je završio 1947. Iste godine zaposlio se u poduzeću Geozavod u Zagrebu. U jesen 1948. upisuje Geodetski odjel Tehničkog fakulteta u Zagrebu na kojem je diplomirao 1955. U razdoblju od 1957.–1967. radi kao inženjer u projektnom poduzeću “Projekt” u Zagrebu, a od 1967.–1975. u Direkciji za Savu, koja se prema Zakonu o vodama transformira u Opće vodoprivredno poduzeće Zagreb u kojem radi sve do mirovine. U mirovinu je otišao 1987. godine, kada mu se rodio unuk Danko od kćeri Jagode, koju je imao sa suprugom Đurđicom, kćerkom Mate Lovraka.
Tokom svojeg 40-godišnjeg djelovanja Branko Vujasinović radio je na kartiranju, izradi planova i nacrta gradova, tahimetriji, ortogonalu, nivelmanu, te izradi projekata regulacija rijeka i potoka, cesta i željezničkih pruga. Obavljao je ne samo geodetske nego i hidrotehničke radove u vezi s projektiranjem odbrana od poplava, odvodnjavanja i navodnjavanja. Godine 1966. usavršavao se u Wageningenu u Nizozemskoj na poslijediplomskom tečaju iz područja odvodnjavanja i melioracija, a 1970. boravio na višemjesečnom stručnom putovanju po SAD-u na pregledu izvedenih radova iz područja vodogradnje, regulacije rijeka, uređenja ušća velikih rijeka i izgradnje velikih hidrocentrala. U razdoblju od 1974.–1976. boravio je u Iranu na poslovima nadzora na velikom melioracijskom projektu u Jiroftu, južno od Teherana.
Autor je više stručnih izvještaja, mišljenja i ekspertiza te dvadesetak različitih projekata. Bio je aktivan u stručnim udruženjima: Društvu geodeta, Društvu građevinskih inženjera i tehničara i posebno Društvu za odvodnjavanje i navodnjavanje. Nagrađen je 1966. spomen-diplomom za dugogodišnji uspješni rad u geodetskoj struci, a 1986. dobio je povelju Saveza građevinskih inženjera i tehničara Jugoslavije za izvanredne zasluge na razvoju građevinarstva.
Nakon odlaska u mirovinu, Vujasinović se posvetio istraživanju poznatih ličnosti iz povijesti vodnog gospodarstva te gradnji cesta i željeznica u prošlosti. Godinama je svakodnevno dolazio u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu, a koristio se i fondovima Hrvatskog državnog arhiva. Skupio je zavidnu građu i narednih godina objavio oko 120 stručnih radova i priloga.1 Kruna njegovih istraživanja bila je 2007. godina, kada su objavljene njegove dvije knjige: Istaknute osobe u hrvatskom vodnom gospodarstvu kroz povijest (Zagreb: Hrvatsko društvo za odvodnju i navodnjavanje, 2007), a zatim Upravno i poslovodno osoblje na željeznicama u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji do 1918. (Zagreb: Hrvatski željeznički muzej, 2007). Smatrao je da istražujući povijest vodnoga gospodarstva, te gradnje cesta i željeznica možemo spoznati sve druge privredne grane, a onda i povijest zemlje u njezinoj cijelosti. Jer, rijeke su, kako kaže, naše najstarije prometnice, onda su to ceste, a tek od 19. stoljeća i željezničke pruge.
Međutim, Vujasinović je napisao i više povijesnih priloga o Glini. Pisao je o poznatim glinskim obrtnicima, kazališnim glumcima, sportašima i nogometašima. Ipak, od posebnog značaja su njegova istraživanja masovnih ubojstava u Glini u proljeće 1941., kada je brutalno i sadistički ubijeno oko 400 glinskih Srba, muškaraca starijih od 16 godina, među kojima se nalazio i njegov otac. Prva istraživanja, pod naslovom “Popis Srba Gline i okoline ubijenih u proljeće 1941. godine” objavio je u Ljetopisu Srpskog kulturnog društva ‘Prosvjeta’ (2001), koja je zatim proširio novim spoznajama u časopisu Prosvjeta (2006), pod naslovom “Tko je bio nalogodavac a tko izvršilac glinskog zločina”. Ova dragocjena istraživanja su objavljena u prigodnoj monografiji Glina 13. maja 1941. U povodu 70. godišnjice ustaškog zločina (Zagreb: SKD Prosvjeta, 2011). Njegova sjećanja na tragične i traumatične događaje iz Gline 1941. godine također je zabilježio međunarodni projekt usmene povijesti sa sjedištem u Washingtonu – United States Holocaust Memorial Museum.2
Branko Vujasinović umro je u 91. godini, 24. siječnja 2018. u Zagrebu. Dao je veliki doprinos povijesti Gline i gospodarskoj povijesti Hrvatske. Svima onima koji su ga poznavali ostat će u sjećanju kao izuzetno dobronamjerna, susretljiva, tolerantna i velikodušna osoba. Za mene – Glinjanin bez premca.