Što radi Kina u Istočnoj i Jugoistočnoj Europi?
KINA – ZEMLJA PARTNER
Juni 2017
Srpski političari kada govore o vanjsko- političkim prioritetima suradnje, pored EU, Rusije i SAD, uvijek ističu i Kinu kao strateškog partnera, dok je Hrvatska uvijek deklarativno naglašavala dobre političke odnose sa Kinom, ali to nije bilo popraćeno i konkretnim sadržajima
U Istočnoj i Jugoistočnoj Europi od početka devedesetih godina dvedesetog stoljeća događaju se vrlo zanimljive inicijative i dinamični politički procesi, koji trebaju unaprijediti suradnju među državama ovih regija. Cilj je bio da se što prije provede demokratska tranzicija te saniraju posljedice ratova na prostoru SFRJ što je trebalo otvoriti razvojne perspektive svim državama ovih regija i motivirati ih za bolju međusobnu suradnju.
Regionalna suradnja koja je najprije bila potaknuta inicijativama Evropske unije i SAD-a, danas se sve više odvija na temelju interesa pojedinih država. Među važnim okvirom za regionalnu suradnju u istočnoj i jugoistočnoj Evropi je i kineska inicijativa za suradnju 16+1. Koja se provodi u okviru šireg projekta „Jedan pojas, jedan put“ kojim Kina želi obnoviti put svile. Ova inicijativa ima važno mjesto u realizaciji širih geoekonomskih interesa Kine, koja ju je i osmislila i pokrenula. Može se sagledavati i kao najzapadniji koncept kineske suradnje s pojedinim državama u organiziranoj multilateralnoj formi. Ovom formom multilateralne suradnje Kina u području privrede gradi veze Azije i Evrope koje trebaju biti osnova za kinesku ekonomsku ekspanziju i dominaciju u globaliziranom svijetu.
INA diplomacija
Kina sa svim državama inicijative 16+1 tradicionalno razvija prijateljske odnose, zbog čega je mogla i pokrenuti ovaj format multilateralne suradnje. U prošlosti, Kina je dosta ulagala u razvijanje prijateljskih odnosa sa svim zemljama ovih regija, ne ulazeći u složenost njihovih međusobnih političkih odnosa i orijentacija. Tako je kontinuirano pokazivala veliki interes za SFRJ i procese u kojima je učestvovala ova država, što se posebno odnosilo na važnu ulogu koju je SFRJ imala u Pokretu nesvrstanih. Kina je posebno pratila procese koji su se u ovoj državi događali krajem 80-tih godina prošlog stoljeća i posebno njen raspad. U odnosu na ratne sukobe u procesu raspada SFRJ, Kina se odlučila za neutralnu i uravnoteženu politiku prema svim republikama. To se posebno odnosilo na Hrvatsku i Srbiju sa kojima je željela razvijati dobre političke i ekonomske odnose, bez obzira na njihov međusobni sukob. U vanjsko-političkoj perspektivi ovih država Kina je imala važno mjesto i značaj, posebno u kontekstu njezinog stalnog članstva u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Kina je vrlo brzo priznala nezavisnost Hrvatske, Slovenije i drugih država, nakon što su prihvatile politiku jedne Kine. Želja za održavanjem suradnje sa svim državama zapadnog Balkana, zasnivala se na mogućnosti za ekonomski pristup ovom još uvijek neintegriranom prostoru u Evropsku uniju.
Kako smatra Ozren Baković, dobar poznavalac kineske politike: „Osnovno je vanjskopolitičko stajalište NR Kine prema državama slijednicama SFRJ bilo – uravnotežen odnos prema svima. Taj balansirani pristup posebno se njegovao kod Hrvatske i Jugoslavije (misli se na SR Jugoslaviju op.a.) kao dviju najvažnijih država u regiji, što su kineski diplomati često isticali, tumačeći kako dobri odnosi Kine s jednom državom ni na koji način neće negativno utjecati na dobre odnose s drugom.“
Iz perspektive svake pojedine države ove regije, Kina se doživljavala na različite načine. Srbija je kontinuirano održavala dobre politike i ekonomske odnose sa Kinom, što se ogledalo i u otvorenosti za kineska ulaganja. Srpski političari kada govore o vanjsko-političkim prioritetima suradnje, pored Evropske unije, Rusije i SAD, uvijek ističu i Kinu kao strateškog partnera. Na drugoj strani, Hrvatska je uvijek deklarativno naglašavala dobre političke odnose sa Kinom, ali to nije bilo popraćeno i konkretnim sadržajima, posebno ekonomskom suradnjom i kineskim ulaganjima. Prema mišljenju Jasne Plevnik, Stjepana Mesića i Ljube Jurčića „od 1992. do 1999. godine hrvatsku diplomaciju prema Kini mogli bismo nazvati Ina diplomacija, budući da je još tada samo hrvatska naftna kompanija Ina svojim dugim poslovnim vezama te svojim kadrovima bitno utjecala na uspostavljanje i razvoj hrvatsko-kineskih odnosa. Odnosi s kineskom naftnom kompanijom SINOPEC – koja je Ini prodavala sirovu naftu, a Ina njoj umjetna gnojiva – pomogli su Hrvatskoj da rat prođe bez nestašice naftnih prerađevina. Hrvatsko veleposlanstvo u Pekingu otvoreno je uz pomoć Ine.“
Regionalna suradnja država u Jugoistočnoj Evropi ima važnu ulogu u postizanju sigurnosti i stabilnosti evropskog prostora. Ovaj dio Evrope još uvijek nije u potpunosti integriran u Evropsku uniju i nalazi se u osjetljivom periodu u kojem je izložen različitim pozitivnim i negativnim izazovima. Jedan od važnih pozitivnih utjecaja je već spomenuta kineska inicijativa 16+1 koja je prije svega usmjerena na poboljšanje kapaciteta za suradnju država u ovom dijelu Evrope. Ova inicijativa je komplementarna i sa drugim regionalnim inicijativama koje se realiziraju pod okriljem Evropske unije, SAD-a ili drugih međunarodnih organizacija. Tako kineska politika prema ovom dijelu Evrope djeluje pozitivno i konstruktivno i nema samo ekonomske, nego i sigurnosne učinke. Kina, iako nije država liberalne demokracije, sigurnosti ovog dijela Evrope pridonosi ekonomskim ulaganjima, a ne prodajom oružja kao što to čine neki drugi globalni akteri.
Hrvatska odustala od pruge
Prvi sastanak čelnika Kine i država Srednje i Istočne Evrope održan je u Varšavi 2012. godine, nakon čega su se čelnici 17 zemalja drugi put ponovno sastali u Bukureštu 2013. godine. Treći sastanak je održan u Beogradu 2014., a četvrti 2015. godine u Pekingu. Peti sastanak je održan 2016. godine u Rigi na kojem su se sumirali dotadašnji rezultati i trasirao budući razvoj. Sadržaj i ciljeve ove vrste suradnje, najbolje je sažeo kineski premijer Li Keqiang riječima: „Kina i zemlje Srednje i Istočne Europe nalaze se na sličnom stupnju razvoja te su jednako snažne. Njihove ekonomije također se međusobno dobro nadopunjavaju. Zemlje Srednje i Istočne Europe (CEEC) posjeduju zdravu industrijsku bazu, naprednu znanost, tehnologiju i obrazovanje, kao i ljudske resurse. Istovremeno, hitno trebaju snažnije financiranje kako bi poboljšale i unaprijedile svoju infrastrukturu. Kina, sa svoje strane, ima dobro uspostavljen industrijski sustav, troškovno učinkovite proizvodne sektore i adekvatnu vanjsko-trgovinsku rezervu, što odgovara zahtjevima zemalja Srednje i Istočne Europe za infrastrukturom, trgovinom i ulaganjem. Vlade svih naših zemalja suočene su sa zadaćom razvoja ekonomije i poboljšanja životnog standarda ljudi. Kina se brzo otvara prema zapadu te zemlje Srednje i Istočne Europe stavljaju veću važnost na suradnju s istokom, što čini naše politike međusobno usklađenima. Ljudi naših zemalja uživaju tradicionalno prijateljstvo, uzajamno poštivanje i međusobno povjerenje, te svi žele postići zajedničku korist kroz ovu suradnju. Tijekom zadnje tri godine, s razvojem infrastrukture kao prioritetom i suradnjom na krupnim projektima, kao i potporom u višestrukim oblicima ulaganja i financiranja, Kina i zemlje Srednje i Istočne Europe ostvarile su sveobuhvatan i čvrst napredak u međusobnoj praktičnoj trgovinskoj suradnji, ulaganjima, povezanosti, znanosti, tehnologiji, energetskom sektoru kao i u lokalnim razmjenama te razmjenama između ljudi. To je potaknulo naš međusobni razvoj te donijelo stvarnu korist ljudima naših zemalja.“ (Jutarnji list, 15. 12. 2014., str. 10).
U Jugoistočnu Evropu iz godine u godinu dolazi sve veći broj kineskih turista. Razvija se i kulturna suradnja, posebno preko Konfucijevog institut koji djeluje u nekoliko zemalja ove regije. Njegov je cilj promocija kineskoga jezika i kulture i jačanje privrednih veza između Kine i država u Jugoistočnoj Evropi. Ipak, najvažnije područje suradnje je ekonomija i ulaganje u infrastrukturu. Kineska strana motivirana je za ulaganja u luke i moderne prometnice koje trebaju omogućiti brz i siguran plasman kineskih roba na evropsko tržište. Izgradnja brze pruge od grčke luke Pirej do Budimpešte, jedan je od takvih projekata. Iako je prvotna ideja bila ulaganje u Luku Rijeka i modernizaciju željezničke pruge Rijeka – Budimpešta, sa hrvatske strane nije bilo dovoljno interesa za ovaj projekt. Da je suradnja u okviru inicijative 16+1 važna za Kinu u geopolitičkom i geoekonomskom kontekstu govori i podatak kako je robna razmjena Kine s tim državama, prema nekim izvorima, dosegla više od 55 milijardi dolara i planira se udvostručenje u idućih nekoliko godina. Tu je i značajan rast kineskih investicija, posebno u prometnu infrastrukturu koja je dio tog tzv. novog Puta svile te u nekretnine.
Koncept meke moći
Inicijativa 16+1 ima i svoj širi okvir: „Novi put svile“ koji je nastao završetkom Hladnog rata. Ovaj koncept se počeo razmatrati nakon dezintegracije SSSR-a kada je na spoju Evrope i Azije nastala velika sigurnosna praznina. Radi se dakle o konceptu meke moći u podršci ekonomskoj ekspanziji i geoekonomskoj konsolidaciji ovog prostora. Dojam je da pri tome Kina prema partnerima pristupa racionalnije i s manje uvjetovanja nego što to čine Evropska unija, Rusija i SAD, što je jedna od kineskih komparativnih prednosti. Na taj način Kina otvara i osvaja ekonomski prostor i širi svoj politički utjecaj.
Kineski funkcioneri često govore o inicijativi 16+1 ističući njezine koristi za sve zemlje koje u okviru inicijative surađuju sa Kinom. No sve zemlje nemaju jednaku korist od ove suradnje, što ne ovisi toliko o Kini, nego o svakoj od tih zemalja pojedinačno. Može se zaključiti da je Kina međusobnu suradnju potakla s ciljem unapređenja međusobnih odnosa 16 država s kojima surađuje te unapređivanja stabilnosti tih država i regija kojima pripadaju. To je posebno važno za zapadni Balkan gdje Kina utječe na balans među drugim važnim akterima kao što su Evropska unija, Rusija i SAD. Očito je da kroz inicijativu 16+1 Kina sa svojim privrednim lukom „Novi put svile“ dosiže liniju Baltik–Jadran–Crno more. Prema nekim projekcijama projekt bi trebao biti dovršen do sredine stoljeća kada će se moći vidjeti sve dobiti ovog velikog projekta koji će još više približiti Kinu i Evropu.
Korišteni izvori:
Baković, O. (2000), Kineska vanjska politika i hrvatsko-kineski odnosi, Politička misao, 37(4) (50-72)
Plevnik, J., Mesić, S., Jurčić, Lj. (2013), Kina na Balkanu, Zagreb, Plejada
Tatalović, S., Croatian policy towards 16 + 1 initiative – unexploited opportunities, predavanje na međunarodnoj konferenciji: The Belt and the Road – Balkan Perspective, Beograd, 01. Novembra 2016.
Internetski izvori: http://hr.china-embassy.org; www.jutarnji.hr