PROZA
ŠTA JE TMINA
Miloš Živanović (1976) objavio je, između ostalog, knjige "Lirika pasa" (2009), "Duhovi novembra" (2020), "Obale dobre vode" (2025). Bio je urednik Betona 2006–2019. Živi u Beogradu.
Miloš Živanović (1976) objavio je, između ostalog, knjige "Lirika pasa" (2009), "Duhovi novembra" (2020), "Obale dobre vode" (2025). Bio je urednik Betona 2006–2019. Živi u Beogradu.
Tanja Stupar Trifunović, rođena u Zadru 1977. Diplomirala je na Filološkom fakultetu u Banjoj Luci. Objavila je šest knjiga poezije, knjigu priča, tri romana i grafički roman „More je bilo mirno“ u saradnji sa Tatjanom Vidojević (ilustracije). Prevođena je na engleski, španski, bugarski, mađarski, njemački, poljski, slovenački, makedonski, ruski, češki, danski, italijanski i francuski. Dobitnica je više nagrada za poeziju i prozu, između ostalih Nagrade Evropske unije za književnost (EUPL) 2016. za roman „Satovi u majčinoj sobi“, Nagrade za najbolju knjigu poezije u regionu „Risto Ratković“ i Nagrade „Milica Stojadinović Srpkinja“ za najbolju knjigu pjesama ženskog autora na srpskom jeziku za knjigu pjesama „Razmnožavanje domaćih životinja“. Roman „Otkako sam kupila labuda“ nagrađen je Vitalovom nagradom „Zlatni suncokret“ za najbolju knjigu objavljenu u 2019. godini. Zbirka poezije „Zmijštak“ nagrađena je Nagradom „Vasko Popa“ za najbolju knjigu poezije objavljenu u 2022. godini. Njen novi roman „Duž oštrog noža leti ptica“ nagrađen je regionalnom nagradom „Štefica Cvek“, koju dodjeljuju Pobunjene čitateljke.
Maja Solar (1980, Zagreb) doktorirala je filozofiju. Bavi se društvenom i političkom teorijom, piše poeziju i prozu. Članica je teorijsko-političkog kolektiva „Gerusija“ i uredništva medijskog portala „Slobodni Filozofski“. Objavila je tri zbirke poezije – „Makulalalalatura“ (2008, Brankova nagrada), „Jellemzõ, hogy nem természetes“ („Naravno da nije prirodno“, 2015) i „Bez začina“ (2017) – kao i poetsko-prozni eksperiment „A htela sam“ (2022, nagrade Štefica Cvek i Risto Ratković). Od 2019. godine, zajedno sa Žakom Lučićem, uređuje i vodi poetski podcast „Puna usta poezije“. Autorka je više od pedeset naučnih radova iz društvene teorije. Uredila je, napisala autorski tekst i prevela filozofske tekstove s francuskog za knjigu „Debata o luksuzu“ (2018). Uredila je, redigovala i pisala pogovor za knjigu Françoise Vergès „Dekolonijalni feminizam“ (2023). Oblasti interesovanja: marksizam, antiimperijalizam, abolicija policije, dekolonijalizam, teorija socijalne reprodukcije, teorije rada, teorije vlasništva, teorije luksuza, teorije nasilja, teorija solidarnosti, Fanonova politička teorija, Rusoova filozofija itd.
Припадност и завичајност уланчани су, мотивски и метафорички, у неизбјежним обитељским сликама којима комуникацијско и рецепцијско сидриште дају миметички родитељски ликови мајке и оца, а они поврх тога функционирају као својеврсна мушко-женско начела
Pesme koje je AI napisao, po mom mišljenju, nisu naročito loše, mada nisu ni naročito kreativne i semantički duboke. Stilski efekti su jednostavni i pomalo banalni, ali moram priznati da sam tokom svog uredničkog staža čitao gore radove koje su napisali ljudi. Ipak, pokazalo se kako AI razume nadrealizam pre svega kroz genitivne metafore, začudnost, personifikacije, sinestezije, reference na Salvadora Dalija i Renea Magrita