Naša Prezimena (11)

NADIMCI I PREZIMENA MOTIVIRANA GOVORENJEM

Svakom prezimenu prethodi motivacija, ali s vremenom upotrebe prezimena, usporedno s pražnjenjem značenjskog sadržaja njegove forme, iščezava svijest o motivu prema kojem je ono oblikovano

1. Pristup temi

Način na koji govore pojedini članovi govorne zajednice izdašan je izvor motiva za oblikovanje novih riječi. Pokazat će to i imenica govo-ruša.Njezino značenje, tj. “ona koja mnogo govori”, potpune je jasnoće svakom izvornom govorniku zahvaljujući jasnoći glagola iz osnove ove opće imenice. Posebnom vrstom tvorbe opća imenica može postati nadimak Govoruša. Pri prijelazu iz jedne u drugu vrstu početnoj se formi ne mijenja ništa ni na planu izraza ni na planu značenja, ako zanemarimo činjenicu da se nadimkom identificira samo jedna konkretna žena poznata u nekoj užoj sredini po tome što govori više nego što je to potrebno.
Prezime Govoruša nastalo je još jednom pretvorbom. Pri prijelazu iz jedne vrste u drugu vrstu vlastitog imena zadržalo je sva svojstva samo izraza ličnog nadimka Govoruša, to znači i sva njegova grama-tička obilježja: rod (ženski), broj (jednina) i vrstu deklinacije kojoj je nadimak pripadao. Na onom drugom planu jezičnog znaka došlo je do znatne promjene. Umjesto značenja “ona koja puno govori”, odnosno “onaj koji puno govori” u novoj vrsti imena znak znači samo “prezime” i služi uz lično ime u imenskoj formuli jedino za identifikaciju konkretnog člana društvene zajednice. U toj novoj funkciji gubi sva značenjska obilježja i ličnog nadimka i opće imenice od koje je nadimak nastao posebnim tvorbenim načinom.1

Zbog upravo opisanih primjera ne treba posebno objašnjavati razlog zbog kojeg će se riječ o ličnim nadimcima motiviranima načinom govorenja njihovih nosilaca naći u ovom članku prije riječi o prezime -nima Bukovice koja su nastala prema njihovim motivima. Ovakav je poredak podudaran s istinom da svakom prezimenu prethodi motivacija i da s vremenom upotrebe prezimena, usporedno s pražnjenjem značenjskog sadržaja njegove forme, iščezava svijest o motivu prema kojem je ono oblikovano. Riječ o ličnim nadimcima riječ je o povelikom broju prezimena u kojih je moguće nazreti vezu između prezimenskog znaka i onoga što je njime označeno.

 

 

2. Lični nadimci motivirani govorenjem

Kazat ću ponešto samo o tri skupine ličnih nadimaka u antroponi -miji Bukovice koji ovamo pripadaju prema motivu nominacije. U pr -voj su od njih nadimci Brabunjalo, Brljezgalo, Mucalo, Tepica i Trtleša. Skupini pripadaju još dva nadimka: već objašnjeni nadimak Govoruša i nadimak Mucelja. Ovaj posljednji primjer spominjem kao poseban nadimak jer se od nadimka Mucalo razlikuje i po tome što je izveden drukčijim sufiksom i po tome što označava zaseban entitet u društve -noj zajednici.
Svi se primjeri odlikuju jednakom tvorbenom strukturom, s glago -lom u prvom dijelu i sufiksom kojim je samo poimeničeno glagolsko obilježje osnove. Iz skupine se izdvajaju nadimci Mucalo i Tepica jer glagol iz prvog dijela njihove strukture kazuje da se radi o ljudima s govornim poremećajem. U svih je ostalih glagolom iz osnove označe -na navika onih koji su nadimcima označeni da govore uporno i nadugo o koječem beznačajnom.
U drugoj je skupini povelik broj primjera. Zajedničke su im dvije osobine: da im je značenje motivirano poremećajem u govoru njihovih nosilaca i da se vrsta poremećaja nazire u izrazu preinačenog ličnog imena onoga na koga se nadimak odnosi. Potvrđuje to i primjer iz po -znatog romana s tematikom iz života ljudi kopnenog dijela sjeverne Dalmacije: “Glišo je bio umiljat starčić, omalen, vedra lica –pravi kralj patuljaka. Malko je šušljetao i meko izgovarao č i š. Zbog toga su ga u selu zvali Glićom”.2 Iz ove je skupine najviše primjera s protezom š ili ž ispred ličnog imena ovakve ili onakve tvorbene odlike: Šile, Šjoca, Šobrić, Štume, Zbožo itd. Svi su motivirani osobinom po kojoj se u iz -govoru nekih glasova onih koji su nazvani nadimkom s ovom ili onom vrstom proteze čuje šuštav prizvuk.
U trećoj su skupini samo dva nadimka, oba nastala prenesenim značenjem. Prvi od njih, nadimak Čavka, nastao je metaforičkom za-mjenom oznake za čovjeka oznakom za pticu zbog sličnosti između načina na koji govori nosilac nadimka i načina na koji se glasa ptica iz porodice vrana. Prezimena Čavka nema u Bukovici, ali nadimak ne spominjem tek da ovaj pregled bude što iscrpniji, nego zato što se prezime ove forme, nastalo, dakako, prijelazom iz jedne vrste u drugu vrstu znaka za identifikaciju, javlja u preostalom dijelu sjevernodal -matinskog prostora, gusto posijano i u kninskoj i u drniškoj krajini. Drugi je nadimak Brzometka. Njime je označeno žensko čeljade prepoznatljivo u svojoj sredini po govorenju sličnom ispaljivanju brzo -metnih rafala.

 

 

3. Prezimena nastala konverzijom od nadimaka

Signali u formi nekih prezimena u Bukovici upućuju na to da im porijeklo treba potražiti u formi ličnih nadimaka ove ili one vrste iz spomenutog pregleda. Prema prvoj skupini nadimaka motiviranih govorenjem bila bi prezimena Govoruša, Tepša, Trabonjačai Turukalo. Budući da se radi o znakovima kojima je značenje svedeno samo na značenje prezime, završeci u njihovoj formi i segmenti koji se nalaze ispred njih samo su tragovi koji vode prema izvoru. Izvor su antroponi -mi naslijeđeni od dalekih predaka. Po tim su antroponimima ti daleki preci bili u svojoj sredini prepoznatljivi ponajviše po značenju glagola iz osnove: govoriti(više od mjere, Govoruša), tepati (Tepša), trabunjati (Trabonjača) ili torokati (Turukalo). Značenja negativnog predznaka nekadašnjih nadimaka u današnjim su prezimenima potpuno zame -tena, čak i ona asocijativna, ponegdje namjernom promjenom forme glagola iz osnove (Trabonjača, Turukalo).
Od prezimena Bukovice drugoj bi skupini nadimaka odgovaralo samo prezime Šveljo. Proteza /š/ u postavi prezimena ispred dvosložne forme ličnog imena Veljo (< Velimir) vodi prema izvoru, prema lič-nom nadimku nekog dalekog pretka od kojeg su znak za identifikaciju naslijedili ovovremeni nosioci prezimena Šveljo u Bilišanima, pretka koji je u užoj sredini, davno nekad, bio prepoznatljiv po šušljetanju i zbog toga označen nadimkom motiviranim njegovom govornom ma -nom.3
U antroponimiji Bukovice govorenjem bi mogla biti motivirana još prezimena Mutić, Tepić i Nimac. Da bi im forma bila objašnjena, prije svega način na koji su tvorena, trebalo bi progovoriti o vrlo složenim odnosima između osnove i sufiksa tipičnog za tvorbu prezimena ( Mu-tić, Tepić) ili o razlozima zbog kojih prezimenu varira forma ( Nimac). Zato ova prezimena spominjem samo usputno.

 

 

4. Prostiranje

Prezimena motivirana govorenjem rasuta su cijelim prostorom Bukovice, od njenog jugoistočnog (Bratiškovci, Trabonjača) do njenog sjeverozapadnog dijela (Bilišane, Šveljo, Turukalo, Zelengrad, Tepša). Ima ih i u središnjem dijelu Bukovice (Pađene, Govoruša). Ovo potvr-đuje popis stanovništva 1948. g. i knjiga u kojoj su objavljeni rezultati tog popisa. Takvo sam stanje zatekao i na svom terenskom istraživanju antroponimije Bukovice osamdesetih godina prošloga stoljeća. Tada je stanovnika s ovim prezimenima bilo na ovom području preko 110 u 19 porodičnih zajednica, s prosječno 6 članova u svakoj od njih.
Stanje je sasvim drugačije u popisu stanovništva u Hrvatskoj u razmaku od samo pedesetak godina. Prema knjizi u kojoj su objavljeni rezultati popisa 2001. godine od ovih je prezimena samo prezime Go-voruša zabilježeno u Bukovici, u istom mjestu u kojem je zabilježeno ranije, ali sa znatno manjim brojem stanovnika u znatno manjem bro -ju porodičnih zajednica. Vjerovatno bi se temeljitijom demografskom analizom moglo naći ovoj pojavi više uzroka. Među njima bi svakako bio i egzodus srpskog stanovništva iz ovoga prostora krajem prošloga stoljeća.

 

 

5. Zaključak

Glavnina članka u znaku je rasprave o tvorbenom načinu po kojem opća imenica (na primjer imenica govoruša) postaje vlastito ime i o razlikama koje nastaju pretvorbom vlastitog imena tipa nadimka ( Go-voruša) u vlastito ime tipa prezimena (Govoruša). Time autor opravda-va razlog što je u članku najprije riječ o ličnim nadimcima motivirani -ma načinom govorenja njegovih nosilaca pa tek onda o prezimenima nastalima od njih, prijelazom iz jedne vrste u drugu vrstu vlastitog imena.
U članku su spomenute samo tri skupine ličnih nadimaka. U pr -voj su od njih nadimci kojima se prema glagolu iz osnove brabonjati (Brabonjalo), brljezgati (Brljezgalo), trtlati (Trtleša), mucati (Mucalo) i tepati (Tepica) ogleda ili vrsta govorne navike ili govorni poremećaj no -sioca znaka, a sufiksima na kraju izraza samo je poimeničen glagolski karakter prethodnog dijela ovog ili onog nadimka. U drugoj su skupini nadimci kojima je protezom /š/ ispred ličnog imena iskazana prepo -znatljiva mana da njihovi nosioci šušljeću kad govore (npr. Štume). U trećoj su skupini nadimci kojima su njihovim nosiocima pripisane govorne osobine kakve prema vrsti glasanja ili govorenja ima ono što služi za usporedbu (npr. Čavka).
Proteza u prezimena Šveljoi osnove u prezimena Govoruša, Tepša, Trabonjačai Turukalosamo su tragovi koji u opisu porijekla ovih prezi -mena vode do ličnih nadimaka naslijeđenih od nekih dalekih predaka kao imena za drugu vrstu identifikacije. Razlike koje su se u rasporedu ovih prezimena pojavile u Bukovici između dvaju popisa stanovništva u razmaku od samo pedesetak godina mogle bi biti posljedica egzodusa srpskog stanovništva krajem prošloga stoljeća.

 

 

1 Na jednom skupu studenata davnih godina trebalo je izabrati tijelo koje će za razliku od prethodnoga nešto napraviti na poboljšanju studentskog standarda. Smijeh je nastao kad je netko od prisutnih predlo-žio studenta Đuru Zatezalaza pokretanje inicijative. Prijedlog je prihvaćen s aklamacijom jer je konkretno prezime samo svojim kontekstualnim značenjem iznudilo salve smijeha cijele dvorane. Drugi je primjer iz zgode koju mi je ispričao jedan kolega: Od dviju studentica jedna je na satu konsultacija bila živahna rječitošću za razliku od one druge koja je šutljivo slušala upute za izradu diplomskog rada. Kad je mentor zavirio u indekse i vidio kako se prezivaju, mogao je samo zaključiti da njihova prezimena ne kazuju o njima ono što jesu jer se ona blagoglagoljiva prezivala Mučalo, a ona koja ni riječi nije progovorila preživala se Govoruša.

2 Vladan Desnica, Zimsko ljetovanje, Sabrana djela, knj. I, izd. Prosvjeta, Zagreb, 1974. str. 78.

3 U Bilišanima sam zabilježio i lični nadimak Šobrić.