POEZIJA
Neželjeni gosti i dugovi
Predstavljamo poeziju Miloša Đurđevića.
Miloš Đurđević(Rab, 1961) objavio je pet zbirki pjesama (posljednji naslov, Morse, My Deaf Friend, Ugly Duckling Presse, Brooklyn, NY, 2014), dvije knjige eseja i književnih kritika, an-tologiju suvremene hrvatske poezije (dva izdanja), izbor iz suvremene svjetske poezije, izabrane pjesme slovenskog pjesnika Uroša Zupana i škotskog pjesnika Dona Patersona. Nje-gova poezija i eseji prevedeni su i objavljeni na nekoliko svjetskih jezika, zastupljen u mnogim domaćim i inozemnim antologijama poezije. Uređuje hrvatsku domenu web-časopisa za su-vremenu međunarodnu poeziju Poetry International Web – PIW(www.poetryinternational. org) sa sjedištem u Rotterdamu. Prevodi poeziju, prozu, teorijske i filozofske tekstove s en-gleskog jezika. Njegova nova knjiga pjesama pod naslovom Neželjeni gosti i dugovi u pripremi je za tisak u izdavačkoj kući Meandar. Živi i radi u Zagrebu kao slobodni književnik.
NEŽELJENI GOSTI I DUGOVI
ovdje nitko ne umire oni još uvijek stoje
na ulici šuplja im koljena mlitave
ruke nikuda ne odlaze nikud ne kreću
kao da su zastali korak unatrag njihova je
mjera i opseg sjene sve kraće svakog
jutra sve uže do sutona iza onog
drugog ugla htio bih im možda sredinom
dana prići i kao da sam u prolazu reći zašto
stojite kruh nije u mojim rukama jedina
realnost je poput krljušti po kojoj ste gacali
i tišine u kojoj ste zateturali i zakašljali se
kao da vam smrt struže u grlu premda ste
znali da darove zbog kojih ste se jednom
okupili u punom krugu nitko ne želi uzeti
zatim sam obrisao ruke i pustio vodu
da teče jer je slavina kapala cijelu noć
UBRZANJE
u kutiji na stolu pronašao sam račun iz trgovine
Canton Bazaar 616 Grand Avenue San Francisco
cijeli dan prao sam ruke i razmišljao kako
nisam uspio snimiti prosjaka na ulici u čajani
dali su mi ključ od zahoda jer sam sjedio sâm
a njih je zabavljala moja blijeda pût statueta pisara
od gline bila je meka i jeftina baš kao dvije tisuće
autoportreta u istom kadru Sacramento i Clay Street
keramičko pročelje i požarne stepenice 1925. na zabatu
Hotel Republic golemi lampioni okačeni u glavnoj ulici
obilježavaju drugačiju obljetnicu kao i natpis TURN LEFT
u prozoru iznad knjižare i automobil u muzeju pored
noćnog bara Hungry I i viski u Buddha baru s Min Htetom
nazdravljali smo njegovom policijskom budizmu i
seoskom idiotu koji je češkao trbuh buljeći u izlog
All you can eat svi su zatvoru rekao je prosjak je
tresao plastičnu šalicu i slinio pa nismo vidjeli
Gold Mountain Monastery pored autobusne stanice
žurili smo da se slikamo u Kerouacovom prolazu
kod starog smetlišta i natpisa Poetry is the shadow
SIROMAŠTVO, SADA, OVDJE
l’oro del giorno,
risvegliando l’odore dei rifuti
Pier Paolo Pasolini
siromaštvo je pusto, prazno
kaže Bei Dao, kao i pobjeda,
očaj, izdaja, gađenje i povijest,
jer ostaju dodao bih dok na
ulici promatram prozirno bijelu
staricu ona u ruci nosi bijelu
plastičnu posudu u njoj bijele
neupaljene svijeće prolazi kroz
sredinu kolovoza klizi sve bliže
novom početku studenoga samo
mrtvi svi su njezini najbliži prolazi
od mrtvih do mrtvih prigušeno
poput mokrog i umornog
mrmljanja glasova radnika i
brujanja motora u ranom jutru
nakon praznika kao smeće
nošeno vjetrom dugo nakon
večere po praznim parkiralištima
u titranju ulične rasvjete
razrijeđenog svjetla koje će
svakog časa utrnuti gasi se
u vreloj noći kolovoza
plamičak bijede siromaštvo
koje buja i guta njegovo
plitko razraslo korijenje
lijepi se za potplate nakuplja
oko ulaza zgrada zgrušava
i zapinje za kotače
automobila usporava
tramvaje zamiče iza
ugla bez žurbe kako
ne bismo zamijetili
šuplji teret praznih
boca balast na biciklu
nestaje i izranja dok se
kroz ljetnu noć cijedi
prigušena škripa kašlja
u susjedstvu dok oblaci
prljavog papira zastiru
tanku pločicu mjeseca
BALČIK, OHRID, TRŠIĆ
kiša sunce sunce kiša, tri blistave
plave padine četiri površine ograđene
vode, stotinjak koraka oko kamene
česme na suženom trgu, Aziz čita
arapski natpis i kaže da je rok upotrebe
neograničen, da je sjena ispod mosta
najjasnija i najčišća, kao i poslovnica
Bela za preprodaju nekretnina, kosi krov
potamnio od kiše ponavlja i prati
administrativne vitice, raspored
krtog bazena, osušenog bršljana
ondje na gornjem katu obližnje kuće,
uredno počešljanu bradu svetog Klimenta,
lijevom rukom pridržava čvor pelerine
i spokojno škilji u obnovljenom plavom
polumraku, odozdo na freski gravitacije
vidiš li me? uperena koplja i rimske kolonade
pridržavaju beskonačne sutone u Varni,
nabijeni zemljani pod tipske kućice u
dvorištu poprskan vodom, taman kao i
šuma iznad sedam prijenosnih slapova
pored puta, klupa u kutu titra u kvadratu
prozora, stvrdnjava se na suncu kao i ploča
uzidana na fasadi crkve, urezana imena
uglas ponavljaju i prate zamuckivanje
tamne kupole, jezera i lokve, mora
i potoka, jezera i lokve, mora i potoka
SANTE CASERIO NA PUTU IZ CETTEA U LYON
za deset franaka koliko sam
u La Caserni platio bodež,
na oštrici svjetlucaju
slova Suvenir iz Toleda,
kod Vialle, dolje u luci
možeš dobiti cijelu
bačvu vina, bijelo ili crno
carski tokajac ili Chablis,
Hermitage ili Margaux,
moj stari Antonio
onamo u Ticinu znao je
kako i kuda se prevozi
i dostavlja roba,
ali moja drška je
crveno crna
čvrsto leži u šaci;
jučer sam vlakom
stigao u Montpellier,
već u Tarasconu
nije mi ostalo dovoljno
novca ni za kartu
drugog razreda,
nije važno,
ipak sam došao
u Vienne,
duge noćne smjene
u pekarama,
građevine tmurne
i nadmene kao kasarne,
nedostupne vile
bogataša ugniježđene
na padini poviše grada,
ondje je trebalo
baciti bombu,
uske kamene
mostove nad rijekom,
jesenske kiše
cijede se s lica,
prodiru do kosti
kao bijeda i prezir,
dobro sam upamtio;
rano popodne početak
ljeta, otvorena cesta
blistav sunčan dan,
danas je fešta
svetog Giovannija,
krenuo sam
pješice, tridesetak
kilometara put
sjevera, navečer
na vrijeme
stižem u Lyon
ZAPAD – ISTOK
(povodom Der Radwechsel, B. Brechta)
na kraju Kamenog mosta
morao sam koraknuti
kako bih se uspeo na
lijevu obalu Vardara
zbog čega sam se sjetio
štandova i trgovaca
pored ljubljanskog
Tromostovlja unjkanja
mladića na središnjem
mostu čas je prosjak
čas agitator i performer
nervozan i nestrpljiv
o tome opet razmišljam
u polupraznom autobusu
čekajući da nas propuste
na graničnom prijelazu