Intervju, Rada Borić, znanstvenica, feministkinja i potpredsjednica Nove ljevice
NIKAKVI ODBORI U HRVATSKOJ NEĆE RIJEŠITI PROBLEM FAŠIZMA
/ FOTO: Barbara Blasin
Decembar / 2016
Budući da su životi različitih skupina građana pogođeni posljedicama neoliberalnih politika, od studenata, prekarnih radnika, umjetnika do umirovljenika, vjerujemo da lijeve ideje i praksa mogu računati na značajnu podršku. Nastojat ćemo novim politikama privući to biračko tijelo i posve je jasno da to nije posao na kratke staze
Poštovana Rado, ne znam da li ovaj razgovor trebam započeti samo sa građanski pristojnim pozdravom „gospođo Rado“ ili sa „drugarice Rado“, kako je na osnivačkoj skupštini Nove ljevice predložio Milorad Pupovac založivši se za vraćanje digniteta pozdravu nastalom još u vremenu Francuske revolucije, pa i prije, ili pak samo „Rado“, budući da ste feministička aktivistica? Kako je uopće došlo do toga da je pozdrav „druže“ ili „drugarice“ došao na tako zao glas? Čini se da se nešto gadno poremetilo u simboličkom polju kada je i „drugarstvo“ u ovoj ne toliko mladoj demokraciji proskribirano kao nepoželjno, a onda, naravno, zajedno s njim i solidarnost? Čak i ona načelna, osim u ova blagdanska vremena. Kojem ste od ova tri pozdrava danas najbliži?
Rada Borić: „Drug“ i „drugarica“ su nažalost postali dijelom „kolateralne štete“ radi normirane, pa slijedom toga i pretjerane, upotrebe tijekom prošloga režima. Pritom se ni tada ni danas nije vodilo računa da je riječ „drug“ starija od socijalističkog vremena i da se može napuniti novim značenjem. Jer, iz praslavenskog korijena riječi izvodi se družina, druženje, drugovanje, udruživanje, druželjubivost …Oni koji su mislili da su se „drugarica i drugova“ riješili i ne znaju da su „drugarice i drugove“ugradili u „udrugu“, a nije im ni „zdrug“ mrzak.
U temeljnim stranačkim dokumentima inzistirali ste na zaštiti ugroženih skupina ljudi. Bilo bi krivo reći manjina, budući da pripadnici nekadašnjeg srednjeg sloja i njihove obitelji nikako nisu manjina u Hrvatskoj, ali su kao nezaposleni, blokirani, prekarni radnici, itekako ugroženi. Velike, da ne kažem stožerne, stranke „zaboravile“ su na njihova prava, ali dosadašnji izbori gotovo u pravilu pokazali su da stranke koje se zalažu za njih ne prolaze baš najbolje. To je pomalo oksimoron. Tko je kriv? Stranke, birači, mediji…?
Rada Borić: Ugrožene skupine, u pravu ste, danas nisu samo manjine. Dok se govori o posve uništenom radništvu, pred našim očima nestaje i srednji sloj, potplaćeni ili nezaposleni su i roditelji i njihovi potomci. Većina ljudi još uvijek vidi politiku kao binarnu razdjelnicu na „naše’ i „njihove“ pri kojoj „našima“ opraštaju privatizacijsku pljačku i glasaju za političke elite koje su ih dovele u „dužničko ropstvo“ i na sam rub siromaštva. Rekla bih da su svi suodgovorni, no odgovornost ponajprije leži na građanima, njihovom obrazovanju i informiranosti što nije samo hrvatska specijalnost. Ni na svjetskoj razini ne bi bio moguć sustav u kojem jedan posto bogatih zatire prava preostalih 99 posto da nije na djelu ogromna manipulacija u režiji kapitala.
Hrvatskoj bez sumnje treba nova stranka na lijevoj političkoj sceni. Može li Nova ljevica i čime popuniti taj ispražnjeni prostor i koliki je on uopće, gledano u postocima?
Rada Borić: Znali smo, osnivajući Novu ljevicu, da je prostor lijevog političkog angažmana ispražnjen stoga što se i u nas dvadeset i pet godina neoliberalni kapitalizam rijetko dovodio u pitanje, tj. nije se u političkoj javnosti propitivala ni jednakost ni pravednost, ni dostojanstvo rada. Budući da su životi različitih skupina građana pogođeni posljedicama neoliberalnih politika, od studenata, prekarnih radnika, umjetnika do umirovljenika, vjerujemo da lijeve ideje i praksa mogu računati na značajnu podršku. Nastojat ćemo novim politikama privući to biračko tijelo i posve je jasno da to nije posao na kratke staze.
Ako ćemo gledati po onoj narodnoj da se iza dobrog konja uvijek praši, vaša osnivačka Skupština izazvala je niz reakcija. I to, pomalo iznenađujuće, podjednako i na desnici i na ljevici. Malo kome se sviđate. Jednima ste već davna prežvakana lica koja ne mogu donijeti ništa novo, drugima ste jugoslavenčine i komunjare koje desetljećima žive na grbači države sanjajući povratak Jugoslavije, a trećima tek tristo i neka marginalna politička stranka u Hrvatskoj. Da li vas je iznenadila tolika količina kritike koja je pratila osnivanje i sve to prije vašeg prvog političkog poteza?
Rada Borić: Nije nas iznenadila kritika, ona je legitimna, ukoliko je argumentirana. Kritika s desna, a čini se da se ona jedina i bavi „sanjanjem Jugoslavije“, bila bi smiješna kad ne bi izmišljala „sponzore“ Novoj ljevici i pozivala na nasilje. No, njima nećemo ostati dužni jer s njima ne dijelimo svjetonazor. Žalosti kritika onih koji sebe smatraju ljevičarima, pa nam radije predviđaju neuspjeh umjesto da se priključe kako bismo zajedno mijenjali političke prilike. Promoviramo otvorenost i inkluzivnost i dobrodošli su svi oni koji nam se žele pridružiti a dijele temeljne vrijednosti za koje smo se zalagali godinama.
Koji će biti taj prvi veliki politički potez? Možete li ga najaviti?
Rada Borić: Pokušat ćemo da svi koraci budu pažljivo planirani i vode k cilju okupljanja ne samo članstva već i povezivanja s različitim političkim saveznicima, manjim, srodnim političkim strankama, civilnim inicijativama, ad hoc koalicijama. Za početak nam valja okupiti članstvo, promijeniti način rada s članstvom, uvesti neke alternativne oblike sudjelovanja u radu. Želimo da se svaki član osjeća odgovornim za rad i uspjeh Nove ljevice.
Najavili ste izlazak na lokalne izbore? U kojim gradovima i županijama ćete imati svoje liste?
Rada Borić: Čekamo službenu registraciju stranke i tek tada možemo formirati podružnice, tako da je rano govoriti o konkretnim gradovima, županijama. Vjerujemo da će to ipak biti u pravilu koalicijske liste u Zagrebu, Splitu, Šibeniku i drugim mjestima.
Što će Nova ljevica ponuditi novo biračima? Kako ljevica danas uopće treba izgledati i po čemu se Nova ljevica razlikuje od postojećih lijevih stranaka?
Rada Borić: Građane ćemo poticati da aktivno sudjeluju u kreiranju politika u svojim zajednicama, ali i da utječu na politike na državnoj razini tako da ne budu jednom u dvije ili četiri godine tek pasivni birači. Iskustva koja mnogi od nas imaju s civilne scene govore o različitim mogućnostima sudjelovanja građanki i građana u kreiranju i provedbi korisnih projekata u zajednici. Ljudi žele sudjelovati, samo im valja omogućiti prostor i podržati ih u aktivnostima. Poticanje participacijske demokracije naša je specifičnost, kao odgovor na opću krizu predstavničke demokracije, na državnoj i na lokalnim razinama.
Čak i dok stranka ne postane parlamentarnom, mi imamo mogućnost utjecanja na promjene, kao što smo to činili kroz udruge, projekte, platforme i pokrete.
Znamo i što nećemo: nećemo obećavati nemoguće, nećemo biti populisti, a bit ćemo uz građane kada oni odluče djelovati.
Kako gledate na onu najveću deklarativno lijevu stranku SDP? Njihovo objašnjenje zašto su skliznuli politički udesno, barem ono koje daju ispod glasa, je da s tvrdim lijevim stavom nikada ne bi došli na vlast. Gdje je ta linija kompromisa za Novu ljevicu? Vidjeli smo na primjeru Sirize kako se pretjerana očekivanja često sudare s oštrom realnošću.
Rada Borić: Ne može se doći na vlast s „tvrdim lijevim stavom“ ako se živi „tvrdim neoliberalnim životom“. Birači, i desni i lijevi, imaju svoj sustav vrijednosti, desni će rijetko „mijenjati stranu“ a lijevi neće oprostiti „desničarenje“. U Hrvatskoj, nažalost, može i onima diskriminiranima na radnom mjestu biti važnije je li čokoladica srpska ili hrvatska, ali se neće usuditi kritizirati kada hrvatski Gazda ulaže u Srbiju, možda baš u tu istu tvornicu čokolade. Dodvoravanjem mogućim desnim biračima SDP je izgubio dio vlastitog biračkog tijela. Siriza je također iznevjerila svoje birače, priklonila se nagodbi s EU, tj. kapitalu, i to na štetu lijevih ideja.
Nova ljevica, kao što sam i rekla, ne mora „pod svaku cijenu“ doći na vlast, ali mora ostati dosljedna i djelovati tako da insistira na transparentnosti politike, na jednakosti, pravednosti i solidarnosti.
Koliko u tom smislu treba polagati nadu u parlamentarnu demokraciju? Stječe se dojam da je potpuno svejedno koja je partija na vlasti, osim za one koji od toga imaju izravne koristi.
Rada Borić: Parlamentarna demokracija se „zacementirala“ u svojim procedurama umjesto da je otvorena prema novim rješenjima, uvođenjem npr. i novih oblika demokracije. Zanimljivo je da su se u Hrvatskoj svi zakoni nebrojeno puta mijenjali osim onoga o političkim strankama. Na taj način stranke čuvaju svoje privilegije pa stoga i nije čudo da mnogi misle kako je svejedno tko je na vlasti. Niz primjera govori da stranke koje sudjeluju u vlasti, zajedno s onima u opoziciji, nađu zajednički jezik kada je u pitanju podjela pozicija i drugih koristi. Nova ljevica prva će otvoriti pitanje o tome kako su dosadašnje stranke „pojele“ autonomne dijelove društva kao što su to obrazovanje, kultura, ekonomija ili sport. Nakon 25 godina državne samostalnosti izravnu korist od nje imaju partitokratske strukture a ne građani, te je vrijeme da to promijenimo.
Boris Buden rekao je u intervjuu za prošli broj Prosvjete da lijeva stranka danas ima smisla samo ako će pomoći siromašnoj obitelji da popravi krov koji prokišnjava, da pričuva dijete samohranoj majci dok ova traži posao, da pomogne učeniku ili učenici da poprave jedinice u školi, da barem rudimentarno pokrene alternativne obrazovne programe za one kojima je obrazovanje uskraćeno, slijedeći onaj Gramscijev dictum da su svi ljudi intelektualci. Pa Buden nastavlja: „Zvuči utopijski? Ali kako je ono rekla Margaret Thatcher: Thereis no alternative!“ Kao nastavak prethodnog pitanja, koliko će vam iskustvo iz civilnog sektora pomoći, a koliko odmoći u funkcioniranju stranke. Ipak se radi o sasvim drukčijim oblicima organiziranja, pa i odlučivanja, na kraju krajeva.
Rada Borić: Lijeva stranka ima smisla ukoliko će pomoći da se ljudi samoorganiziraju u popravljanju toga krova ili čuvanju djece. Ima smisla otvarati razgovore, i one bolne o prošlosti, ima smisla pokazati da se može utjecati na promjene, da se može u nekom vijeću općine izboriti za izgradnju dječjeg vrtića a ne još jednog nogometnog igrališta. Naučila sam iz rada sa ženama da se žene podržava, osnažuje, da se pojedine skupine, koje žele sačuvati svoja prava podržava, s njima sudjeluje u akcijama. I to iskustvo iz civilnog sektora je izuzetno važno, kao i modeli rada i odlučivanja. Ja sam npr. još 1995. s Mirjanom i Igorom Galom, koji su vodili organizaciju Homo Pula, odlazila u zabačena sela u Lici – Igor je razgovarao s ljudima i dijelio kruh, a Mirjana njegovala stare ljude i bilježila povrede ljudskih prava, no bilo je presudnije podržati grupu žena u Donjem Lapcu da se organiziraju i pokrenu malu proizvodnju kako bi mogle prehraniti svoju obitelj u mjestu u kojemu je svaka radna aktivnost prestala ili u Korenici organizirati uređenje zajedničkog mjesnog groblja. Tako valja razumjeti i prakticirati politiku.
Kakvu ćete politiku zagovarati prema susjedima? SDP-ova vlada nije baš gajila dobre odnose s njima, posebno sa Srbijom?
Rada Borić: Dobrosusjedski odnosi su jedna od onih vrijednosti koju dobijamo odgojem. Milanović je posve promašeno „kupovao“ one nepotkupljive desne birače svojom politikom spram Srbije. I „obične ljude“ treba upozoravati na proizvodnju politike mržnje, posebno prije izbora. Desnice na vlasti u Hrvatskoj, odnosno Srbiji, u osvajanju vlasti obilato si ispomažu “zveckanjem oružja” kada je potrebno, u tome su gotovo bratski povezane.
Novoj ljevici je važno susjedstvo, posebno kao kulturni i ekonomski prostor i kako god se to nekima ne sviđalo, on je ovdje, on se već ostvario, ekonomski kao i kulturni, razmjenama kazališnih predstava, izložaba, skromnim, ali ipak, značajnim tržištem knjiga, ali i nizom zajedničkih projekata. I EU projekti su pripomogli toj suradnji, jer spajaju projekte iz zemalja EU i „susjednih zemalja“. Također, bit će nam važna i suradnja s lijevim snagama i u Sloveniji, Srbiji, BiH, ali i u Mađarskoj, jer je orbanizacija pokosila i njihovo civilno društvo i medije i lijevu misao, pa solidarnost postaje presudna.
Jedna od ključnih stavki programa je i obrazovanje, rak rana hrvatskog društva. Svi stalno najavljuju reformu ovog sektora, ali nikako da se ona i provede. Što treba napraviti s obrazovanjem?
Rada Borić: Cjelovita reforma obrazovanja je nažalost nasilno zaustavljena. Bojim se da će značajan rad brojnih stručnjaka pasti u zaborav, da neće biti niti političke volje niti sposobnosti da se reforma provede kako ju je bio zamislio Jokićev tim.
Dakle, ostaje nam i nadalje obrazovanje koje je bazirano na reproduciranju, koje ne propituje, ne stvara kritičko mišljenje, a koje je sve više impregnirano opasnim konzervatizmom. Dakako, opsežna obrazovna reforma nije jednostavna, ali se ovoj reformi nije niti dala prilika, samo zato što je bila otpočeta za vrijeme prethodne Vlade. Dok god ne budemo imali konsenzus da se dobra rješenja, bez obzira tko im bili autori, ili pod čijom vlašću kreirana prihvate, u Hrvatskoj neće biti napretka.
Kako u ovako globaliziranom svijetu zaštititi radna prava kada nas uporno uvjeravaju da su i ovakva, jedva postojeća, previsoka? Posebno to vrijedi za privatni sektor gdje se radnici doslovno tretiraju kao potrošna roba.
Rada Borić: Jaki sindikati su garancija zaštite radnika, a nažalost čini se da su i naši sindikati tretirani tek kao smetanja kapitalu, a često svjedočimo „povuci-potegni“ pregovorima u kojima se tek simbolično zadovolje zahtjevi radnika, tj. sindikata.
Naši sindikati su često ucijenjeni borbom da sačuvaju kakva takva radna mjesta, a ne da se dodatno zaštite radnička prava. Sindikati nisu i kada su mogli, a trebali su, sjećam se vremena privatizacije Plive, generalnim štrajkom ugroziti interese, tj. zaradu vlasnika, pokazali moć i solidarnost, oni to nisu jer su u igri bili različiti interesi. Danas štrajk npr. radnika INA-e u Sisku ne brine vlasnika jer je nekome i u interesu da se neproizvodi, da se lakše rafinerija zatvori. Domaća i međunarodna solidarnost među radništvom također će biti polje djelovanja Nove ljevice u nadolazećim godinama i desetljećima – nacionalnom i globalnom sistemu u korist kapitala treba suprotstaviti nacionalni i globalni pokret otpora, u korist sadašnjosti i budućnosti rada!
Da li je hrvatsko društvo uistinu toliko raslojeno na one desne i na ove lijeve?
Rada Borić: Čini se, prema nekim istraživanjima, kao npr. onome o promjeni imena Trga Maršala Tita, da jeste. Još više zabrinjava da se oko nekih civilizacijskih stečevina, kao one o antifašizmu društvo raslojilo, i to zahvaljujući nedosljednoj politici prethodne i ove Vlade.
Jasno je i iz vašeg političkog programa što biste učinili s onom pločom HOS-a u Jasenovcu na kojoj piše „Za dom spremni“. Međutim, evo jedno praktično pitanje, kako biste riješili skandiranje tog ustaškog pozdrava na stadionima?
Rada Borić: Bilo je prilike da se nakon skandiranja ustaškog pozdrava, a u prisustvu državnih dužnosnika, uključujući Predsjednicu, zaustavi igra, a nije. Dakle, rješenje je jednostavno: praksa kojom se prekida svaki javni događaj u kojemu se koriste fašistička obilježja. Neće komisije nego brza i učinkovita reakcija riješiti jednostavnu potrebu postavljanja granice što se smije, a što ne smije činiti u društvu u kojem je antifašizam ustavna vrednota.
TREBA KAZNITI VERBALNO NASILJE NA INTERNETU
Predsjednik Nove ljevice Dragan Markovina odmah prvi dan bio je suočen s tolikom količinom prijetnji da je odlučio na 24 sata zatvoriti profil na društvenim mrežama. Prijete li i vama?
Rada Borić: To što neki desni portali pišu, uvredljivo i prijeteće, govori o onima koji pišu tj. objavljuju. Jačanje kulture komunikacije također ja važan dio rada Nove ljevice te ćemo predložiti regulaciju kojom će se smanjiti verbalno nasilje koje se kao požar širi internetom. Po našem prijedlogu u on-line komentarima svatko bi se morao potpisati imenom i prezimenom, a govor mržnje za posljedicu mora imati brze i novčano visoke sankcije. Broj stradalih u prometu smanjen je visokim kaznama, vrijeme je da se i on-line „stradalima“ osiguraju brze i učinkovite kompenzacije, a počiniteljima tih (ne)djela odrede visoke kazne. Jezik treba služiti pristojnoj komunikaciji koja je preduvjet za smanjivanje nasilja i podjela.