Pogled kroz objektiv nizozemskog fotografa Renéa Pronka, Etnografski muzej u Zagrebu, 18. 05. - 26. 06. 2016.
OBRISI ŽIVOTA SVIJETA U NESTAJANJU
Juni 2016
Ovaj dugogodišnji socijalni radnik završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Sint-Niklaasu u Belgiji, specijalizirajući portretnu crno-bijelu fotografiju, ovom izložbom po prvi puta javnosti se predstavlja portretima u koloru
U Etnografskom muzeju u Zagrebu, povodom nizozemskog predsjedanja Vijećem Evropske unije, otvorena je 18. maja izložba nizozemskog fotografa Renéa Pronka. Iako se radi o tek dvadesetak portreta „običnih“ ljudi uhvaćenih u svojim svakodnevnim poslovima, izložba naslovljena Obrisi života, predstavlja i nudi mnogo više. Fasciniran rudimentalnošću života ljudi u ruralnim krajevima Korduna, Gorskog kotara, Žumberka, Hrvatskog zagorja, neposrednim i iskrenim pristupom uspio se približiti i uhvatiti slike života malobrojnih preostalih stanovnika tih sela.
Ovaj dugogodišnji socijalni radnik završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Sint-Niklaasu u Belgiji, specijalizirajući portretnu crno-bijelu fotografiju, ovom izložbom po prvi puta javnosti se predstavlja portretima u koloru. Posljednjih nekoliko godina Pronk s obitelji živi u jednom od najizoliranijih dijelova Hrvatske, u žumberačkim Vivodinama. Obilazio je i pomagao u različitim humanitarnim akcijama uglavnom stare i nemoćne ljude, razvijajući s njima bliske pa i prijateljske odnose, koji se jasno iščitavaju i na izloženim portretima. Da je bio drag i rado viđen gost u kućama tih o/usamljenih ljudi pokazuje razina intimnosti i opuštenosti portretiranih pred objektivom fotografa, koji je zaustavio i dokumentirao jedno vrijeme i način života u nestajanju. One nam pričaju o identitetima, sličnostima i različitostima njihove životne svakodnevice, prerastajući u prvorazredan i rijedak etnografski, sociološki i historijski dokument za rekonstrukciju svakodnevnog života u našim selima. Kultura življenja i interijeri koji su se vrlo malo mijenjali posljednjih pola stoljeća zajednički su i univerzalni za sve te krajeve, pa ipak, svaki od mnoštva zabilježenih detalja koje na fotografijama treba pažljivo dešifrirati, odražava jedinstvenu ličnost svog vlasnika. Pojedini predmeti i simbolički ukazuju na običaje, vjeroispovijest, radne navike, način prehrane i odijevanja portretiranih. Pritom, nastojeći da usprkos svoj težini života, pokaže nevjerojatnu vitalnost, optimizam i snažnu želju za životom svojih aktera. I sam fotograf vezan za zemlju i predan ekološki samoodrživoj poljoprivredi, otkrio je u tim ljudima njihovu iskonsku vezu sa zemljom, sa svime što priroda daje, uključujući i njihove kućne ljubimce i životinje i važnost koju pridaju hrani.
Danas kada društvo odbacuje i zaboravlja stare ljude, René Pronk prepoznaje i cijeni njihovu mudrost, izdržljivost i unutarnju snagu, želeći prema fotografovim riječima …“pokazati sreću i jednostavnost, a ne jad“…. Upravo dirljive, ali i inspirativne fotografije su bakâ iz Čatrnje kod Krnjaka koje si ispomažu u komušanju kukuruza, ili žene iz sela pored Vojnića koju autor citira: „Uvijek pripremam tortu i kolače povodom svog imendana, iako nitko ne dolazi. Ali moramo proslaviti, zar ne?“ Životinje su im često jedino društvo i pratnja pa jedan od aktera iz sela pored Vrginmosta, nemajući iluzija o sudbini svoja dva prasca, kaže kako ih ipak vodi svakoga dana u šetnju jer je dobro da se kreću.
Gotovo jednako inspirativni kao ljudi, predmeti su koji ih okružuju. Stari zelenkasti kredenac ili šporet na drva, poznati smederevac nalazimo gotovo u svakom interijeru, bez obzira na kraj o kojem se radi. Plastični stolnjaci ili pak stare pegle na žar i okrnjeno emajlirano posuđe Metalca i Gorice, neizbježno nas podsjećaju na vlastitu prošlost i čine portrete toplim i bliskim.
Kako bi dale kontekst ovoj maloj, ali iznimno inspirativnoj i snažnoj izložbi, kustosica izložbe dr sc. Zvjezdana Antoš i dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović izložile su prikladan odabir sličnih kućanskih predmeta iz zbirke Muzeja, smjestivši ih zajedno s fotografijama u drvenu maketu kuće.