In memoriam Slavko Goldstein (1928-2017)
ODLAZAK JEDNOG OD POSLJEDNJIH ISTINSKIH INTELEKTUALACA
Septembar 2017
Iako nas je Slavko Goldstein napustio u dubokoj starosti, vijest o njegovom odlasku zatekla je sve one koji su ga, bilo osobno poznavali, bilo pratili njegov rad. Tome je tako jer su se njegova vitalnost, neumornost u borbi za bolje društvo i radna energija, zahvaljujući kojoj je posljednjih godina napisao neke od najboljih publicističkih knjiga […]
Iako nas je Slavko Goldstein napustio u dubokoj starosti, vijest o njegovom odlasku zatekla je sve one koji su ga, bilo osobno poznavali, bilo pratili njegov rad. Tome je tako jer su se njegova vitalnost, neumornost u borbi za bolje društvo i radna energija, zahvaljujući kojoj je posljednjih godina napisao neke od najboljih publicističkih knjiga u ovim društvima, doimale neiscrpnima. Kad se pobroje sve stvari koje je u kulturnom, političkom i društvenom životu zemlje radio, lako se dođe do zaključka o tome da je sam napravio puno više od čitavih zavoda i instituta. No, čak je i važnija od toga činjenica da je uvijek odlično razumio vremena u kojima je živio, nepogrešivo izabirući ispravan put javnog i ljudskog djelovanja. To vrijedi za sve faze njegovog života, od odlaska u partizane, preko borbe za demokratizaciju jugoslavenskog društva i ključne uloge u organiziranju višestranačja u Hrvatskoj, do studioznog opovrgavanja sve raširenijih revizionističkih nastojanja u historiografiji. Imamo li u vidu da je sve ovo radio kao pripadnik gotovo u potpunosti izbrisane židovske manjine, koji je mogao s punim pravom prekinuti sve veze s Hrvatskom, jasno je u kolikoj mu je mjeri bilo iskreno stalo da ova zemlja bude bolja i koliko ju je istinski volio. Pratimo li kompletan njegov opus, otkrit ćemo da je zahvaljujući fascinantnom knjižarskom i publicističkom nasljeđu, nepravedno zanemarena činjenica kako je riječ o čovjeku koji je autor nekih od najboljih filmskih scenarija u jugoslavenskom filmu. Slavko je napisao scenarije za ‘Signale nad gradom’, ‘Prometeja s otoka Viševice’, ‘Četvrtog suputnika’ i ‘Akciju stadion’. Ta svestranost, pogonjena sposobnostima, talentom i snažnim impulsom za izgradnjom pravednijeg društva utjecala je na činjenicu da je Goldstein bio jedan od posljednjih intelektualaca starog kova, iz vremena koje je podrazumijevalo da javni intelektualac bude uvijek angažiran kontra sistema i na pozicijama pravednosti. Za suvremeno hrvatsko društvo je, pored neposrednog javnog intelektualnog angažmana, najviše napravio kroz svoju izdavačku kuću Novi liber i vlastite publicističke knjige. Objavivši u Novom liberu neke od ključnih studija za razumijevanje današnjeg društva i njegovog povijesnog nasljeđa, poput drugog izdanja Čulićeve knjige o Tuđmanu, Matijanićeve studije o usponu Željka Keruma, Jergovićeve i Lovrenovićeve budućnosti nezavršenog rata, o Bosni i Hercegovini, čovjeka iz Krležine mape i Stepinca u Lepoglavi, Goldstein je otvarao tabu-teme i aktivno pridonosio ozdravljenju društva od sveprisutnog nacionalizma. No stvar koja najviše fascinira je ta da je vrhunac svoje kreativne i autorske zrelosti dosegao posljednjih godina, ispisavši tri fascinantne knjige: “1941. godina koja se vraća”, ‘Jasenovac: tragika, mitomanija, istina’ i ‘Tito’ zajedno sa sinom Ivom. Svaka od ovih knjiga se na svoj način razračunala s mitologizacijama svih vrsta i sveprisutnim revizionizmom, ponudivši nevjerovatno upečatljivu kombinaciju studioznog historiografskog rada i gotovo proznog teksta, koja je vrhunac dosegnula u ‘1941. godini koja se vraća’ i dijelovima biografije o Titu. Slavko Goldstein je bio čovjek koji nikad nije zapadao u kolektivne euforije, koji je bio savršeno svjestan društva u kojem živi i koji je s nevjerovatnom strpljivošću objašnjavao jednostavne i lako provjerljive činjenice, čak i onima za koje je znao da njegova argumentacija do njih ne može doprijeti. Pojednostavljeno govoreći, bio je čovjek daleko ispred svoga vremena i toga je bio savršeno svjestan, ne dopuštajući da mu se niti u jednom trenutku zbog te svijesti naruši urođena skromnost i istinsko poštovanje sugovornika.
Imajući sve ovo u vidu, ne čudi da je način na koji su se službena vlast i Katolička crkva oprostile od njega bio upravo ovakav. Dijelom ignorantski, dijelom ciničan, a dijelom trijumfalističan. Tko god je pročitao Goldsteinove knjige, mogao je razumjeti zbog čega je tome tako.