Časopis Prosvjeta

U Beogradu je 20. ožujka, u 76. godini, preminuo Božo Koprivica – esejist, dramaturg i kritičar čiji je rad sustavno izmicao ne samo književnim ladicama nego često i kulturnim hijerarhijama. Vijest je saopćilo Srpsko književno društvo. Rođen 1950. u Nikšiću, Koprivica je veći dio života proveo u Beogradu, gdje je na Filološkom fakultetu diplomirao svjetsku […]

U Beogradu je 20. ožujka, u 76. godini, preminuo Božo Koprivica – esejist, dramaturg i kritičar čiji je rad sustavno izmicao ne samo književnim ladicama nego često i kulturnim hijerarhijama. Vijest je saopćilo Srpsko književno društvo.

Rođen 1950. u Nikšiću, Koprivica je veći dio života proveo u Beogradu, gdje je na Filološkom fakultetu diplomirao svjetsku književnost kod profesora Vojislava Đurića. Međutim, njegovo obrazovanje, kao i kasniji rad, teško se mogu svesti isključivo na akademske okvire: Koprivica je pripadao onoj rijetkoj vrsti autora koji su književnost živjeli jednako na papiru, u kazalištu i na tribinama stadiona.

Kao dramaturg djelovao je u nizu ključnih kazališnih institucija – od Jugoslovenskog dramskog pozorišta i Narodnog pozorišta do Bitef teatra i Zvezdara teatra, ali i izvan Beograda, u Zetskom domu i Crnogorskom narodnom pozorištu. Taj raspon nije bio samo profesionalni nego i estetski. Koprivica je jednako ozbiljno pristupao visokoj književnosti i popularnoj kulturi, brišući granice između njih.

Njegov autorski opus svjedoči o toj otvorenosti. Od ranih knjiga poput Volej i sluh i Razgovora sa  Borislavom Pekićem, preko kultnog naslova Kiš, Borhes, Maradona, pa do kasnijih eseja i zapisa u kojima se nogomet, književnost i osobna povijest prepliću bez hijerarhije, Koprivica je stvarao vlastiti žanr – esej kao slobodnu igru. Pisao je o Danilu Kišu i Jorgeu Luisu Borgesu jednako strastveno kao o Diegu Maradoni, odbijajući pristati na podjelu između „visokog“ i „niskog“.

U biografiji je često isticao i svoju nogometnu prošlost – bio je reprezentativac, a pripadnost FK-u Partizan za njega nije bila tek navijačka činjenica nego dio identiteta koji se pretače u tekst. Nogomet kod Koprivice nije bio bijeg od stvarnosti, nego način njezina razumijevanja. „Ako navijate za Partizan, ostavite poruku. Ako navijate za one druge, onda ništa“, legenda kaže bila je poruka na njegovoj telefonskoj sekretarici.

Njegov odlazak ostavlja prazninu koja se ne mjeri samo bibliografijom nego i rijetkom sposobnošću da se u istom tekstu susretnu književni kanon i ulična igra, filozofija i tribina. U vremenu sve čvršćih granica između kultura i žanrova, Koprivica je uporno dokazivao da su one umjetne.