Srbi u Bjelovaru
POVEZANI I SLOŽNI U NJEGOVANJU TRADICIJE
/ FOTO: Jadran Boban
Decembar 2015
Jedan od najvećih problema Srba u Bjelovaru jest manjak prostora za rad. Iako su najbrojnija i najstarija manjinska zajednica u županiji, jedini još nemaju adekvatan prostor za svoje aktivnosti. Trenutno koriste gradski prostor od samo 12 kvadrata u Masarykovoj
Sustav Vojne krajine, od 16. do 19. stoljeća, u potpunosti je obilježio život Srba na području Bilogore, Kalnika, Moslavine i zapadne Slavonije.
“Srbi su tada bili mahom profesionalna vojska, a od 17. vijeka uživali su povlastice prema Statutu Valachorum, kojim su dobili samoupravu u Monarhiji. Tada su i srpski arhiepiskopi imali vlast, ne samo u duhovnom već i u svjetovnom smislu, jer im je odobrena samostalna duhovna organizacija srpske crkve. Stoga, ne čudi da kad se krene u bilo kom pravcu iz Bjelovara, na njegovim obodima, nalaze se srpske pravoslavne crkve. Naime, broj Srba je početkom 18. vijeka u Vojnoj krajini, na području Varaždinskog generalata bio izuzetan, gotovo 32 posto u odnosu na ostale. Bjelovarska Srpska crkva Svete trojice je druga najveća pravoslavna crkva u Hrvatskoj, a Crkva Lazarica u Velikoj Pisanici je treća po svojoj površini, što samo po sebi govori о svijesti Srba krajišnika varaždinskog generalata. O značajnoj ulozi Srba govori i to da je drugi Veliki župan Bjelovarski bio Srbin, Budislav Bude Budisavljević Prijedorski, inače visoki oficir, plemić, književnik i političar”, uputio nas je u povijest Srba na području Bjelovarsko-bilogorske županije Darko Karanović, predsjednik županijskog Vijeća srpske nacionalne manjine i potpredsjednik Srpskog narodnog vijeća.
Karanović navodi kako je nesporno da je srpsko nacionalno biće vjekovima obilježavalo svjetovni i duhovni život ovih prostora. Veliki hrvatski pjesnik Petar Preradović, koji vuče porijeklo od Grubišnopoljskih srpskih predaka, rođen je u Grabrovnici kod Pitomače 1818. godine, a kršten u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Trešnjevici. U Velikom Grđevcu 1914. godine rodio se čuveni prota Dušan Kašić, ravnatelj beogradske bogoslovije i autor djela “Srpska naselja i crkve sjeverozapadne Hrvatske”. Velika Pisanica dala je 1779. godine pjesnika, lingvista i prevoditelja Pavla Solarića, koji je napisao prvu geografiju na srpskom jeziku. U Trojeglavi se kod Daruvara rodio 1947. godine Slobodan Mileusnić, koji se bavio naučnim radom i bio upravnik muzeja Srpske pravoslavne crkve u Beogradu. Kao katihet je u Bjelovaru početkom prošlog stoljeća radio Radoslav Grujić, autor “Apologije Srpskog naroda u Slavoniji i Hrvatskoj”.
Bijeg od identiteta
Među značajnim Srbima rođenima u Bjelovaru nailazimo i umjetnike, glumca Bogdana Diklića i muzičara Momčila Bajagića – Bajagu. Bjelovarac je i kipar svjetskog glasa, Vojin Bakić, čija je spomen-ploča, na njegovoj rodnoj kući u Bjelovaru, doživjela u proteklom ratu sudbinu mnogih njegovih djela. No, na inicijativu Grada Bjelovara prije nekoliko godina je obnovljena i vraćena na svoje prvotno mjesto.
Da rat nije donio samo devastiranje spomen-ploča i spomenika govori i podatak da je tokom proteklog rata na području grada Bjelovara u zrak dignuto 360 kuća osoba srpske nacionalnosti, što je rezultiralo da dio Srba zamijeni svoje kuće i preseli se u Srbiju.
“Srba je manje, jer je dio stanovnika odselio početkom rata, dok se jedan dio više tako ne izjašnjava, zbog stanja u zemlji u kojoj nije popularno biti Srbin. Vjerujem da je strah za to osnovan motiv, pa ljudi ne žele da njihova djeca imaju problema zbog svoje nacionalnosti. No, mala smo sredina, pa se to ne može sakriti. Ljudi ne shvaćaju da nema koristi od skrivanja svoje nacije, kao i da posljedica toga nanosi štetu cijeloj srpskoj zajednici, jer smanjenje broja pripadnika naroda znači i smanjenje prava koje imaju. Sada zbog broja članova srpske zajednice u Bjelovaru imamo pravo na svoje Vijeće nacionalne manjine”, rekao je Gojko Ćuruvija, predsjednik gradskog Vijeća srpske nacionalne manjine.
Darko Karanović smatra: “Izuzetan problem Srba je bijeg od vlastitog nacionalnog identiteta, što kroz formu straha, što zbog stava da biti pripadnik većinskog naroda znači i lakšu egzistenciju. Srbi su i neshvatljivo okrenuli leđa pravoslavnoj crkvi koja ih je vjekovima čuvala u nacionalnom identitetu”.
U Bjelovaru je nezaposlenost jedan od osnovnih problema srpske zajednicе. No, ona je opći problem u Hrvatskoj, koji nema nacionalni predznak. Broj Srba zaposlenih u jedinicama lokalne i regionalne samouprave je zanemariv, sukladno njihovom broju u županiji. Bjelovar, koji je do rata imao jake industrijske prehrambene i poljoprivredne pogone, koji su zapošljavali desetak hiljada ljudi, gospodarski je oslabio, pa mnogi sreću pronalaze u inozemstvu. Sam povratak u Bjelovarsko-bilogorsku županiju je zaustavljen, ljudi se više ne vraćaju, a sporo se rješavaju i zahtjevi za stambeno zbrinjavanje. Kako je Karanović naveo: “U zadnjih pet godina bilo je tek nekoliko slučajeva povratka, a budućnost po tom pitanju nije svjetlija”.
Srbi na području Bjelovarsko-bilogorske županije djeluju u četiri gradska vijeća srpske nacionalne manjine (Bjelovar, Daruvar, Garešnica i Grubišno Polje), kao i u četiri općinska VSNM-a (Đulovac, Sirač Velika Pisanica i Dežanovac), a svoje predstavnike imaju i u općinama Štefanje, Ivanska, Šandrovac, Veliki Grđevac i Končanica.
“Vijeće srpske nacionalne manjine Bjelovarsko-bilogorske županije ima 25 vijećnika. Manjinski izbori održani u maju 2015. godine pokazali su jedinstvo srpske zajednice na način da su svi izabrani vijećnici sa liste Srpskog narodnog vijeća”, naveo je Darko Karanović.
U Garešnici još od 1998. godine djeluje Pododbor SKD “Prosvjeta”, kojem su se priključili Daruvarčani, i od tada uspješno organiziraju svoje aktivnosti s 250 članova, sa više od 35 folklornih nastupa godišnje, a posebno su ponosni na svoje dječje folklorne sekcije te glumačku u Daruvaru. “Prosvjetin” Pododbor u Daruvaru zahvaljujući gradskom rukovodstvu koristi prostor bivšeg Doma zdravlja za rad, u kojem imaju vlastitu biblioteku, prostor za sastanke i vježbu plesova. U garešničkom selu Rogoža pri kraju je adaptacija bivše škole, čiji prostor “Prosvjeta” koristi za rad, kao i malu salu Hrvatskog doma u Garešnici. U Garešnici prostor za aktivnosti od dvadesetak kvadrata zajednički koristi “Prosvjeta”, VSNM Garešnica i SDSS Garešnica. U Daruvaru, također, VSNM i SDSS zajednički koriste prostor od dvadesetak kvadrata, uputio nas je u aktivnosti Karanović. Naveo je da je u fazi formiranja Udruga Srba u Daruvaru “Pletenica”.
Fond za stipendiranje
Vijeće srpske nacionalne manjine Bjelovarsko-bilogorske županije ima 25 članova koji aktivno rade kroz odbor za pravna pitanja, kulturu, informiranje, odnose sa crkvom, obnovu i povratak i odbor za njegovanje tradicije i datuma vezanih za historiju srpske zajednice.
“Statutarno VSNM BBŽ slavi Svetog Georgija kao sveca zaštitnika. Naša je etična, moralna i statutarna obaveza komemoriranja, pomeni i parastosi za sve nevino stradale Srbe u Drugom svjetskom ratu, kao i u proteklom ratu. U mjestu Gudovac ustaše su izvršili prvo strijeljanje Srba u NDH, dok je s 26. na 27. april 1941. izvršena i prva deportacija više od 500 muškaraca Srba Grubišnopoljskog kotara u NDH, gdje su svi, osim njih 14, pobijeni u Jadovnu i Slanu na otoku Pagu. Zajednički sa VSNM Virovitičko-podravske, Požeško-slavonske i Brodsko-posavske županije već tri godine za redom (Voćin, Daruvar, Pakrac) komemoriramo i držimo pomene za Srbe Bilogore i zapadne Slavonije, stradale u jesen i zimu 1991. godine. Financijski i organizaciono pomažemo najveće kulturno okupljanje Srba naše županije, u organizaciji VSNM – Spasovske svečanosti, Daruvar, Vidovdanske svečanosti, Dežanovac, Imsovačke susrete, Imsovac, Gavrilovo, Sirač. Pomažemo i SKD-u garešničkoj “Prosvjeti” u organiziranju manifestacije Dani dječjeg stvaralaštva, kao i Susrete u Moslavini”, naveo je Karanović.
Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Bjelovara, koje ima 15 članova, osim aktivnosti usmjerenih na uređivanje Spomen-područja Gudovac, sudjeluje na raznim manifestacijama, poput “Večeri nacionalnih manjina” u Bjelovaru, u organizaciji češkog društva.
“Bjelovarski VSNM postavit će ove zime tri izložbe, prvu o Vojinu Bakiću, drugu, fotografije ikonostasa iz 18. vijeka iz crkvi oko Bjelovara, autorice Ljiljane Vukašinović, a potom i onu fotografa Jovice Drobnjaka “Petrova gora iznutra”. S izložbama smo planirali krenuti još krajem prošle godine, no zbog renoviranja foto-kluba u kojem su one trebale biti postavljene, sve je odgođeno za januar, kad ćemo predstaviti Vojina Bakića, kojem je lani bila stogodišnjica rođenja. S izložbom o ovom poznatom Bjelovarčaninu gostovat ćemo i po srednjim školama županije da bi mlade upoznali s njegovim radom. Redovno obilježavamo i Dan gradskog VSNM, na njegovu krsnu slavu Svete Trojice, a suorganizatori smo i svečanosti u Crkvi Svete Trojice na Badnje veče. Prije četiri godine smo počeli za Svetog Nikolu organizirati darivanje djece u Crkvi”, rekao je Ćuruvija. Naveo je plan da od iduće školske godine osnuju Fond za stipendiranje učenika, kojim bi financirali školovanje četvero studenata ili srednjoškolaca slabijeg imovinskog statusa.
Kao predsjednik županijske organizacije SDSS-a Gojko Ćuruvija je naveo da je Samostalna demokratska srpska stranka prisutna desetak godina na području Bjelovarsko-bilogorske županije, a okuplja dvjestotinjak članova. Kako ističe: “Srbi su u ovoj županiji dobro povezani, odlična im je međusobna suradnja kroz vijeća, SDSS, crkvu i pododbore ‘Prosvjete’. Sve to se pokazalo i na proteklim manjinskim izborima, pa smo bez problema i trzavica organizirali vijeća i njihove predstavnike. Kroz kulturnu i političku angažiranost pokazujemo većinskom narodu svoju prisutnost u ovoj županiji”.
Najveći problem Srba u Bjelovaru jest manjak prostora za rad. Iako su najbrojnija i najstarija manjinska zajednica u županiji, jedini još nemaju adekvatan prostor za svoje aktivnosti. Trenutno koriste gradski prostor od samo 12 kvadrata u Masarykovoj.
“Godinama nam je želja imati svoj prostor u kojem bi se odvijao intenzivan kulturni rad. Osnovali bi Srpski kulturni centar koji bi činila i biblioteka, u kojoj bi putem javnih radova mogli zaposliti pripadnika srpske nacionalne manjine, čime bismo mu riješili egzistenciju. Za biblioteku smo već prikupili 2000 knjiga. U tom prostoru bi organizirali književne večeri, kao i izložbe, a muzičke sekcije bi imale svoje mjesto za rad. Već imamo zainteresiranih članova za rad folklorne sekcije, a s vremenom bi osnovali i zbor. Sve ove aktivnosti su veoma bitne da očuvamo naš identitet, a taj prostor bi bio pravo kulturno okupljalište pripadnika srpske zajednice, ali ne samo njih nego i svih drugih koji žele upoznati kulturu i tradiciju Srba na ovim prostorima”, rekao je pravnik Radovan Dožudić, potpredsjednik VSNM Bjelovarsko-bilogorske županije.
Bolje da je prazno
Iako mnogi prostori u Bjelovaru zjape prazni, i među njima su i oni koji su posve odgovarajući za aktivnosti Srpskog kulturnog centra, već godinama prostor ne dobivaju.
“Zadnji zahtjev smo podnijeli za državni prostor u centru grada u Nazorovoj ulici, veličine 70 kvadrata, koji bi bio odmah upotrebljiv, a koji bi u kratkom periodu mogli prilagoditi. Uz njega postoji još 150 kvadrata koji su u lošem stanju, pa bi obnova tog dijela morala pričekati. Cijeli taj prostor bio bi idealan za naše aktivnosti, no već dvije godine nam se obećava da ćemo ga dobiti, ali zasad od toga još uvijek ništa”, naveo je Ćuruvija.
Crkva Svete Trojice u Bjelovaru, druga pravoslavna crkva po veličini u Hrvatskoj, građena je od 1784. do 1792. godine, a zvonik joj je dograđen 1822. godine. Ikonostas su 1902. godine oslikali Celestin Medović i Ivan Tišov, dok je arhitekturu ikonostasa izradio Hermann Bolle, a freske Marko Peroš. Crkva je obnavljana 1957. i 1984. godine, no stradala je za vrijeme proteklog rata, kad je pogođen zvonik i oštećena fasada, a ukraden je i dio ikona.
Kako navodi jerej Nemanja Obradović, tokom rata crkva je zjapila opustošena, dok je parohijski dom, također, bio demoliran, a tek 1998. godine, s ponovnim dolaskom sveštenika duhovni parohijski život doveden je u neku granicu normale.
“U parohiji bjelovarskoj iz godine u godinu trudim se privući vjernike koji su se prošlih desetljeća udaljili od crkve. Mnogi parohijani imaju naviku odlaziti u manastir Lepavinu, koji im je bio tokom rata jedina mogućnost za duhovni život. Ali i zbog straha, da u Bjelovaru ne bi imali problema zbog svoje vjere, ljudi su radije odlazili negdje drugdje. Narod je još uvijek zaplašen i zbunjen, što je sve posljedica rata”, rekao je jerej Obradović. Dodao je da se najviše vjernika iz bjelovarske i okolnih parohija, oko 350 njih, okupi u Crkvi Svete Trojice na Božić i Vaskrs.
“Pretežno su na ovom području starija pravoslavna domaćinstva, i veoma je mali odaziv mladih ljudi u crkvu. Pokušao sam uvesti i vjeronauk, no od 80 pravoslavnih domova, koje posjećujem, na njega se odazvalo samo jedno dijete”, naveo je jerej Obradović, koji je na službi u Bjelovaru zadnje dvije godine, a brine o vjernicima iz 380 domova u parohijama na području četiri županije.
U Crkvi Svete Trojice u Bjelovaru 2014. godine održana su tri vjenčanja, no u 2015. godini niti jedno. Svake godine ima po desetak krštenja i četrdesetak sprovoda. Obradović je to objasnio: “Sve su to pokazatelji da pravoslavni narod u ovom kraju polako nestaje. Razlog je i mnogo miješanih brakova, koji svoju djecu krste u katoličkoj crkvi, ili ih uopće ne krste “.
Kako bi se srpska zajednica očuvala na području Bjelovarsko-bilogorske županije, Radovan Dožudić ističe da je potrebno mnogo raditi na kulturnom i duhovnom polju. Da Srbi ovog kraja to i čine, pokazuju i njihove aktivnosti na internetu. Prije dvije godine pokrenuta je internetska stranica: www.srbibbz.hr , na kojoj se redovno predstavljaju sve aktivnosti kompletne srpske zajednice ovog područja, kroz tekstove i fotografije, a koja je u samo dvije godine dosegla posjećenost od čak 112 hiljada klikova. Na njoj se, među ostalim, nalazi i kolumna pisaca Radovana Dožudića i Mile Radovanovića.
Srbi ove županije kroz Vijeće srpske nacionalne manjine aktivni su i u izdavaštvu. U zadnjih pet godina objavili su knjige: “Domaćine, srećna ti krsna slava”, Ljubisava Milosavljevića, a distribuirali su i trilogiju Nenada Vukadinovića, rođenog Bjelovarčanina koji živi u Novom Sadu – “Kratka historija srpskih krajišnika sa Kalnika i Bilogore od XIV-XIX vijeka”, zatim “Vojvoda belovarski baron Sava Nikolić Podrinski”, dok su zadnju knjigu trilogije “Srbi iz varaždinskog generalata” zajednički izdala Vijeća BBŽ, KC-KŽ, VŽŽ i VSNM grada Varaždina. VSNM BBŽ je izdavač i prvog romana Radovana Dožudića “Oploviti zemlju magije”, a plan je ove godine izdati i njegove esejističke kolumne.
OD 1991. GODINE DUPLO MANJE SRBA
Velik broj Srba napustio je područje Bjelovarsko-bilogorske županije prije dva desetljeća, pa je sada pripadnika srpske zajednice na ovom području dvostruko manje nego prije rata. U Bjelovaru, kao Srbi, izjasnilo se 1877 ljudi, a u selima bjelovarskog prstena još njih 400. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine na tom području, bilo je evidentirano 5898 Srba, kao i 2600 Jugoslavena.
Danas u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, koja obuhvaća bivše općine nekadašnje bjelovarske regije Bjelovar, Daruvar, Čazmu, Garešnicu i Grubišino Polje (u regiji su nekoć bili i Pakrac, Virovitica, Đurđevac, Križevci te Koprivnica) živi oko 7500 pripadnika srpske zajednice. Drastičan bročani pad pripadnika srpske zajednice primjetan je i u gradu Grubišinom Polju, gdje su prije rata činili oko 32 posto, a danas ih je tek osam posto. U gradu Daruvaru je do rata živjelo 33 posto Srba, a danas čine 12,5 posto, dok u gradu Garešnici, od prijeratnih 12,5 posto danas živi 10,2 posto pripadnika srpske zajednice.
SPOMEN-PODRUČJE GUDOVAC
U mjestu Gudovac, osam kilometara do Bjelovara, 27. aprila 1941. godine streljano je dvjestotinjak Srba iz nekoliko sela s tog područja. Bio je to prvi ustaški zločin nakon uspostavljanja NDH. Na tom je mjestu sredinom 1950-ih godina uređen Spomen-park u čijem se središtu nalazio spomenik pod nazivom “Pred streljanje”, popularno nazvan “Gudovčan, rad kipara Vojina Bakića.
Cijelo spomen-područje je u proteklom ratu devastirano, spomenik je uništen i odnesen, a kosturnica je demolirana. No, suradnjom VSNM Grada Bjelovara i bjelovarske Udruge antifašističkih boraca i antifašista, 2012. godine krenulo se u uređenje ovog zapuštenog područja na dva hektara, obnovljene su spomen-ploče, raskrčen je travnjak, postavljene su klupe, a plan je još postaviti prigodnu rasvjetu i popločiti prilaz, kao i zasaditi novo drveće. Područje se obnavlja uz dozvolu restauratorskog zavoda. Zadnji korak u uređenju Spomen-parka bit će vraćanje brončanog spomenika, visokog dva metra, koji prikazuje čovjeka pred strijeljanje s prekriženim i vezanim rukama u visini pojasa.
“Radimo na povratu spomenika kako bi ga ponovno postavili na njegovo jedino pravo mjesto, u Spomen-park Gudovac. U potrazi smo za kalupom ili replikom spomenika, koji bi pojeftinili njegovu izradu, no dosad ga nismo uspjeli pronaći u Hrvatskoj, pa ga tražimo i na području Republike Srbije. Ukoliko u tome ne uspijemo, da bismo osigurali sredstva za izradu ovog spomenika kulturne baštine, koja iznose oko 320 hiljada kuna, podnijet ćemo zahtjev i Ministarstvu kulture. Želimo da ovo područje postane pravi Spomen-park kao važan dio ovog kraja zbog svog posebnog značaja. Da smo na dobrom putu govori činjenica da se već sada ljudi zaustavljaju i posjećuju ga, a kad vratimo spomenik, vjerujem da će biti puno više posjetilaca“, kaže Gojko Ćuruvija, potpredsjednik bjelovarske Udruge antifašista, i dodaje: “Antifašizam se više ne cijeni kao nekoć, ali kroz rad gradskog VSNM i Udruge antifašista, uporno se trudimo da ponovno dobije svoje mjesto u društvu koje zaslužuje”.
Na inicijativu Grada Bjelovara, prije pet godina obnovljen je Bjelovarac, također u ratu devastiran Bakićev spomenik, koji se do rata nalazio na Trgu Stjepana Radića, a nakon obnove postavljen je u Spomen-parku Borik u Bjelovaru.