Časopis Prosvjeta

Promišljeno uređeni katalozi agencija i izdavača s naslovnica šalju pitanja, usklike i rješenja poput: „Brži put do čitatelja!“, „Znate li što vaši čitatelji žele?“, „Kako izbjeći najčešće pogreške ako želite sami objaviti svoje djelo online“

Jedan od važnijih savjeta koje sam dobila, a koji mi samoj nikad nije pao na pamet kao nešto o čemu valja ozbiljno razmišljati, jest činjenica da je katkad potrebno petnaest minuta brzog hoda (pa čak i trčanja) da se dođe, primjerice, s prvog kata jednog paviljona na treći kat nekog drugog paviljona na dogovoreni sastanak, promociju knjige, predavanje ili bilo koje od mnogih događanja. Toliko je gust i velik Sajam knjiga u Frankfurtu, ove godine održan od 19. do 23. listopada.

Neovisno o situaciji s kreativnim industrijama, bilo u tuzemstvu bilo u inozemstvu, Frankfurtski sajam ostaje najveći, i možda čak i najvažniji, međunarodni sajam knjige u svijetu. Na ovogodišnjem 68. sajmu izlagalo je više od sedam tisuća nakladnika iz više od stotinu zemalja svijeta, a zabilježen je i skroman, ali ne i nevažan rast broja posjetitelja u odnosu na 67. sajam. Počasni su gosti bile Kraljevina Nizozemska i belgijska pokrajina Flandrija koje su zajednički nastupile uz slogan „Sve ovo dijelimo“ („This is what we share“). Zbog toga su na otvorenju, 18. listopada uz direktora sajma Jürgena Boosa, predsjednika Europskog parlamenta Martina Schulza, predsjednika Udruge njemačkih izdavača i knjižara Heinricha Riethmüllera, počasnog gosta Davida Hockneyja, britanskog slikara, bili prisutni i belgijski kralj Filip i nizozemski kralj Willem Alexander.

Riethmüller je pročitao pismo spisateljice Asli Erdogan, prokrijumčareno iz njezine zatvorske ćelije u Turskoj, u kojem autorica, između ostalog kaže, da je, makar ne zna kako „književnost uvijek uspijevala nadvladati diktatore“ te pozvao Europsku komisiju i njemačku vladu da izvrše pritisak na turske vlasti. Erdogan, koja je 2008. kada je Turska bila počasni gost sajma bila dio službene delegacije te zemlje, uhićena je i zatvorena zajedno s mnogim novinarima i intelektualcima nakon neuspjelog vojnog udara. Schulz i Boos podržali su Riethmüllera, a još jednom istaknuta je važnost uloge cijelog izdavačkog kruga (nakladnika, knjižara, autora, prevoditelja) u stvaranju javnog mišljenja te poticanja slobodnog društva i slobode riječi.

S druge strane, britanski slikar David Hockney bio je ključan govornik za predstavljanje novog programa sajma THE ARTS+, koji je fokusiran na nove i drugačije digitalne modele poslovanja u kreativnim i kulturnim industrijama. THE ARTS+ je zamišljen kao sajam u sajmu, sjecište knjige i drugih kreativnih industrija te trendova poput umjetne inteligencije, 3D tiska, virtualne stvarnosti i digitalnog izričaja uopće. Hockney je 80ih bio među prvima koji su se za slikanje odlučili za računalo umjesto kista.

Naravno, izdavaštvo se mijenja, prilagođava i sasvim je očekivano da se programski sadržaj svake godine širi zajedno s razvojem digitalnog izdavaštva koje je pak posebno pogodovalo i mogućnostima samoizdavaštva, ali i multimedijalnog izdavaštva i sadržaja. Promišljeno uređeni katalozi agencija i izdavača s naslovnica šalju pitanja, usklike i rješenja poput: „Brži put do čitatelja!“, „Znate li što vaši čitatelji žele?“, „Kako izbjeći najčešće pogreške ako želite sami objaviti svoje djelo online“.  Teško je pronaći specijaliziranu nišu izdavaštva koja nije na neki način pokrivena na ovom sajmu: nove izdavačke prakse, antikvarijati, edukativna literatura, udžbenici, audioknjige, knjižari, nezavisni izdavači i internacionalne grupacije, knjige za djecu, književnost za mlade, strip, ilustracije i slikovnice, samoizdavaštvo,  poseban prostor posvećen knjizi i industriji filma i videoigara, predstavnici tiskara.

Hrvatski nastup u Frankfurtu organizirali su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i udruga Brod kulture iz Zagreba, a dizajn štanda (koji se zajedno sa štandovima susjednih zemalja  nalazio u paviljonu 5 posvećenom međunarodnim izdavačima) osmislila je Draga Komparak. Štand je izgledao lijepo, a na vanjskim panelima bili su zalijepljeni blokovi listova s kojih se mogla lako skinuti jedna stranica, a svaki je blok sadržavao ulomak iz djela nekog pisca. Međutim, štand se nije posebno isticao među morem mnogo pomnije uređenih štandova. Tema nastupa bila je „Hrvatska: povijest – kultura – život“, a svoja su djela imali mogućnost predstaviti  Zoran Antičević, Ružica Aščić, Katja Grcić, Ivan Jozić, Valent Pavlić, Iva Tkalec i Borna Vujčić, najavljeni sloganom i katalogom „Oni dolaze – 7 veličanstvenih mladih autora“. Katalog je uz opće informacije o kontaktima za zainteresirane strane izdavače kratkom biografijom i ulomkom iz djela predstavio svakog od navedenih autora.

Osim tog zajedničkog nastupa u organizaciji Ministarstva kulture, izlagali su Hrvatska dječja knjiga i Grupacija nakladnika hrvatske dječje knjige, Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore u paviljonu koji je bio namijenjen knjizi za djecu i mlade. Fraktura je također imala svoj štand koji već godinama dijeli sa slovenskom kućom Beletrina. Slovenski nastup na sajmu organizirala je Javna agencija za knjigu Republike Slovenije, a Slovenija je kandidat za počasnog gosta sajma 2021. godine. U organiziranju srpskog nastupa sudjelovali su Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije i Privredna komora, a posebne štandove imali su Kreativni centar, Pčelica i  Evro Book. Sajam je bio prilika i za okupljanje i srpskih autora u dijaspori na kolektivnom štandu, a među brojnim gostima bili su i generalni konzul Aleksandra Đorđević, književnici Aleksandar Čotrić, Mićo Cvijetić, Kostadinka Koca Đorđevska, Slobodan Simić i dr. Frankfurtski sajam uvijek je prigodna prilika i za najavu Međunarodnog beogradskog sajma knjige koji je svoj prvi dan podijelio sa zadnjim danom njemačkog sajma. Možda zbog toga srpski štand nije posebno ulagao u dizajn pa je uz klasični bijeli kostur polica i panela tek pripremljena zastava zajedno s natpisom o kojem je štandu riječ.

Paviljon 5, sjecište izdavača iz cijelog svijeta – Afrike, Azije, Bliskog istoka, Latinske Amerike, središnje i istočne Europe – izvrsna je prilika svim zemljama, izdavačkim udruženjima i agencijama da se na najbolji mogući način prezentiraju ostalima. Ako nisam bila potpuno svjesna činjenice da je već prilično dugo svjetski hit skandinavska literatura,  to mi je postalo jasno kad sam se našla pred norveškim ili švedskim štandom ili pred štandovima udruženja različitih skandinavskih instituta koji potiču prevođenje potporama. Na tim su se štandovima vrzmali posjetitelji, održavali su se sastanci, a bili su tako promišljeno dizajnirani da su izazivali poštovanje i pozivali da ih se obiđe.

Gruzijski me štand posebno oduševio – vjerojatno zato što o Gruziji znam manje nego o primjerice, mnogo udaljenijem, Japanu. Relativno malen štand koji je pametno iskoristio svoju poziciju jednostavnim i učinkovitim dizajnom lako se mogao uočiti. Za male zemlje, postizanje takve vidljivosti je valjda najvažniji cilj međunarodnih sajmova, a bilo mi je jasno da su gruzijski organizatori svoj nastup shvatili ozbiljno. Kao što je svaka minuta na ovako velikom događanju važna, tako je i važan svaki dodatni gram, a i najmanji letak postane teret nakon sati i sati hodanja. Svejedno sam ponijela sa sobom sve kataloge s gruzijskog štanda.

Njemački su izdavači bili koncentrirani u četvrtom paviljonu gdje se dodijelila i nagrada Ljepota i knjiga (The Beauty and the Book Award) – rezultat javnog glasanja. U istom su paviljonu predstavljeni dobitnici nagrade Europske unije za književnost za 2016. godinu: Tanja Stupar-Trifunović (Bosna i Hercegovina), Nenad Joldeski (Makedonija), Christophe Van Gerrewey (Belgija), Antonis Georgiou (Cipar), Bjørn Rasmussen (Danska), Paavo Matsin (Estonija), Selja Ahava (Finska), Benedict Wells (Njemačka), Gast Groeber (Luksemburg), Claudiu M. Florian (Rumunjska), Jasmin B. Frelih (Slovenija) i Jesús Carrasco (Španjolska). EU nagrada pomaže piscima da postanu poznatiji i izvan granice svoje države i da im se djela prevedu – prvo ulomak na engleski jezik za katalog nagrade, a onda i cjelovita djela na druge europske i svjetske jezike. Jedna od tema ovogodišnjeg sajma bilo je otvaranje izdavača iz SAD-a prema prijevodnoj literaturi, uključujući i jezike manjeg broja govornika. Manji izdavači iz SAD-a, fokusirani isključivo na prijevodnu književnost, istaknuli su kako im je glavna motivacija ljubav prema takvom radu.

U svjetlu političke situacije današnjice i, pragmatično govoreći, ekonomske dinamike izdavaštva otvaranje tako velike i utjecajne zemlje prema drugim književnostima dobrodošla je vijest.  S druge strane, vodile su se u Frankfurtu i diskusije o posljedicama Brexita za svijet knjige. U istom trenutku, šećući se paviljonima čula sam agenta (zvonkog britanskog naglaska)  kako komentira s kolegama: „Zamislite koja je tek meni muka s valutama – kad moram pretvoriti cijene iz funti u eure ili dolare u ovom trenutku.“ Naravno, u diskusijama se dotaknula i tema Europe i islama.

Frankfurtski sajam osim, takoreći, ozbiljnih tema obilovao je laganijim sadržajima. U trećem paviljonu smjestila se knjiga za djecu. Slikovnice, ilustrirane priče, brendirani serijali, indie, autorski radovi, književnost za mlade i prigodni prateći materijali (olovke, dnevnici, figurice) prštali su sa svih strana u svim mogućim bojama. Organizirani su prigodni centri kako bi se ilustratori i izdavači  iz cijelog svijeta mogli upoznati i povezati, te programi koji omogućuju da se upoznaju i kolege iz svijeta videoigara i filma. U istom paviljonu, ali na katu, posjetitelje je oduševljavala Galerija okusa –  u dijelu s kuharicama i knjigama posvećenim hrani iz cijeloga svijeta kuhalo se uživo.

Umrežavanje je, ukratko, bilo i svrha i lajtmotiv ovogodišnjeg sajma – knjiga i drugi mediji. Što učiniti s knjigom kad sve manje ljudi čita? Zato je sada moguće s posebnim naočalama iskusiti 3D roman i čak komunicirati s likovima. Bob Dylan je dobio Nobela za književnost jer ga se, među ostalim, zaslužuje čitati kao pjesnika. Nije mi namjera zaključiti da se nešto mijenja nabolje ili nagore, niti bih naviještala kraj ili početak nečega.

Čini mi se da se uobičajene izdavačke prakse neće tek tako promijeniti. I ove je godine zabilježen još veći broj književnih agenata koji su na sajmu sudjelovali. Prezentacija i prodaja autorskih prava u samom su srcu izdavaštva, a dobar agent nekad znači mnogo više nego se to može činiti na prvi pogled. Koliko ljubitelja hispanoameričkog romana zna da iza svih tih velikih i danas već klasičnih imena, stoji jedna fenomenalna književna agentica Carmen Ballcels. A njezina motivacija išla je iz ljubavi prema riječi i takav je pristup ostavila u nasljedstvo svima u svojoj književnog agenciji.

I da se vratim na odličan slogan ovogodišnjih zemalja gostiju, Kraljevine Nizozemske i belgijske pokrajine Flandrije – „Ovo dijelimo“ (This is what we share), ovo nas veže.  Nizozemska i Flandrija potrudile su se i pripremile bogat izlagački program te su bile prisutne u svakoj sajamskoj cjelini uključujući i ARTS+ program. Njihov je slogan vrlo europski, uzevši u obzir kompleksnu kulturnu sliku kontinenta, i ulaganje u dobru promociju sigurno neće proći bez rezultata.

Prošle je godine hrvatski nastup na Frankfurtu generirao pozornost predstavljanjem knjige “Smijeh slobode – Uvod u Feral Tribune” Borisa Pavelića, no Feral Tribune u tom trenutku nije bio nepoznata pojava izvan granica Hrvatske i ta pozornost nije slučajna. Predstaviti pisce, od kojih većina još nije ni u svojoj matičnoj zemlji ime prepoznato i izvan užeg kulturnog kruga, na jednom međunarodnom sajmu uopće nije lak zadatak, ali nije ni nemoguć. Međutim, oko toga se onda treba i angažirati i provesti strategiju promocije, dovoljno snažnu i predanu, pa da onda to može i polučiti neke rezultate. Ostaje tek vidjeti takav nacionalni nastup na međunarodnom sajmu, i možda jednog dana nastup koji se može mjeriti s dobrom književnom agencijom čiji agenti svaki dan i cijeli dan imaju sastanke i još moraju odbiti sve one koji su se javili prekasno da bi ih uopće mogli primiti.