Gjuro Štula - jedan od prvih glinskih fotografa i knjižara
USPOMENE KOJE NE BLIJEDE
Mart 2018
Štula je ubijen u proljeće 1941. godine, bez nekog neposrednog povoda, zajedno s oko četiri stotine glinskih Srba. Imovina mu je oteta i opljačkana, a supruga i kćerke protjerane u Srbiju, bez prava na povratak
Među brojnim ličnostima koje su značajno obilježile društvenu povijest Gline važno mjesto zauzima fotograf i knjižar Gjuro Štula (1906.–1941.), pa ipak, njegovo ime danas je gotovo potpuno skrajnuto i zaboravljeno.
Gjuro Štula rođen je 10. ožujka 1906. u banijskom selu Obljaj, smještenom petnaest kilometara od Gline.1 Bio je oženjen Jelenom, rođ. Muždeka, s kojom je imao dvije kćerke, Biserku i Mirjanu. Povijesni izvori govore da je Štula prisutan u društvenom životu Gline već od 1930. godine, kada je svojim aparatom zabilježio postojanje Plesne škole u Glini.2 Čini se da je upravo te godine otvorio svoju fotografsku radnju, koja se nalazila na prestižnoj lokaciji u glavnoj gradskoj ulici, nasuprot glinske Bogorodičine crkve. To potvrđuje i nedavno objavljena fotografija mase svijeta povodom svečanog posvećenja Bogorodičinih zvona iz listopada 1932. na kojoj se jasno vidi njegova radnja.3
Nema sumnje da je Štula bio sposoban obrtnik i poduzetnik, jer ubrzo otvara i vlastitu knjižaru, koja će narednih godina imati važnu ulogu u svakodnevnom životu glinskih građana. Iako u to vrijeme u Glini postoje dvije knjižare Vase Jakšića i Dragutina Golika, Štula ne posustaje, već marljivo radi i širi svoj posao.4 Početkom 1935. objavljuje oglase u kojima “preporuča cij. građanstvu, školama, općinama i učenicima svoje skladište pisaćeg, školskog i kancelarijskog materijala”, što očito govori da je njegova knjižara bila dobro opremljena.5 Premda je posvećen knjižarskim poslovima koji mu donose sve veće prihode, on i dalje vodi fotografsku radnju, a povremeno snima i razne događaje u Glini, primjerice, Pjevački zbor glinske gimnazije na kraju školske godine 1936/1937.
Malo je poznato da je Gjuro Štula bio veliki zaljubljenik u nogomet i jedan od najistaknutijih članova Glinskog športskog kluba (GŠK). Štoviše, njegov potpis nalazimo među osnivačima popularnog “Geška-a” 1933. godine.6 U vrijeme najvećih uspjeha glinskog nogometa, Štula je član uprave, a od siječnja 1939. i potpredsjednik kluba.7 Nije isključeno da je upravo njegovom zaslugom nastao veći broj fotografija, koje prikazuju Glinski športski klub na utakmicama protiv vodećih petrinjskih, sisačkih i zagrebačkih klubova tog vremena.
Krajem 1930-ih Štula i dalje razvija svoj posao i u lipnju 1939. kupuje jednu od boljih kuća u glavnoj gradskoj ulici, na adresi Kralja Aleksandra br. 14.8 U prizemlju kuće otvara gostionu, koja ubrzo postaje jedno od najpopularnijih okupljališta mnogih Glinjana. Nije nevažno spomenuti da je u to vrijeme Glina bila gradić s preko 3.000 stanovnika, ali i važno središte relativno velikog kotara s preko 50.000 žitelja.9
Gledano iz današnje perspektive, Štulin najveći doprinos su njegove iznimno vrijedne razglednice Gline, koje nam pomažu da rekonstruiramo dobar dio nekadašnje urbane i povijesne jezgre ovog banijskog gradića.10 Prije svega, to su razglednice na kojima se nalaze dva najveća simbola tadašnje Gline – pravoslavna crkva Rođenja Presvete Bogorodice i katolička crkva Sv. Ivana Nepomuka.11 No, Štula je snimao i druge gradske motive, poput gradskih ulica i trgova, uključujući gradski park, tzv. Šetalište. U objektivu njegovog fotoaparata našla se i nova glinska bolnica, kao i stara glinska gimnazija.12 Zatim, tu je razglednica na kojoj se nalazi možda i najpoznatija državna ustanova u Glini – Dom maloljetnika.13 Pojedine istraživače sigurno će zanimati Štulina razglednica koja istovremeno prikazuje trgovačku radnju poznate židovske obitelji Vilim Kohn i brat14 i najveći novčani zavod tog vremena, Srpsku štedionicu d.d. u Glini.15 U svakom slučaju, riječ je o razglednicama koje dosad nisu bile poznate široj javnosti.
Daljnja istraživanja svakako će potvrditi značajan doprinos Gjure Štule društvenoj i kulturnoj povijesti Gline, međutim, kakva je bila njegova daljnja životna sudbina? Danas znamo da je nakon sloma Kraljevine Jugoslavije i stvaranja Nezavisne Države Hrvatske Glina postala poprište dva masovna ustaška zločina i da je Štula ubijen u proljeće 1941. godine, bez nekog neposrednog povoda, zajedno s oko četiri stotine glinskih Srba (što ne treba poistovjećivati s drugim masovnim zločinom u Glini, onim u glinskoj pravoslavnoj crkvi u ljeto 1941).16 Nedugo zatim, njegova imovina je oteta i opljačkana, a supruga i kćerke protjerane u Srbiju, bez prava na povratak. Nakon doživljene tragedije i traume, i nakon konačnog oslobođenja zemlje, njegove kćerke prodale su imovinu i zauvijek odselile iz Gline. Pa ipak, uspomena i sjećanje na glinskog fotografa i knjižara Gjuru Štulu nije nestala – ona i dalje živi, na starim glinskim razglednicama.
1 Matični ured Glina.
2 Uz prigodni tekst, na poleđini fotografije utisnut je žig fotografa.
3 Igor Mrkalj, “Posvećenje u Glini”, Novosti. Samostalni srpski tjednik, Zagreb, br. 928, petak, 29. rujna 2017., prilog Kronika, str. 6
4 Usporedi njihove biografije: “† Dragutin Golik”, Banovac, Petrinja, God. 2, br. 34, nedjelja 22. kolovoza 1937., str. 3; Igor Mrkalj, “Jakšićeva Glina u slovu i slici”, Novosti. Samostalni srpski tjednik, Zagreb, br. 877, petak, 7. listopada 2016., prilog Kronika, str. 6–7
5 Vidi oglas “Knjižara i papirnica Đuro Štula – Glina”, objavljen u listu Batina. Pokladni šaljivi list za Petrinju sa dodatkom za Glinu, Fašnik 1935., str. 7
6 Arhiv Jugoslavije (AJ), Beograd, fond 14 – Ministarstvo unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije, fascikla 59, jed. opisa 175, karton 47, Pravila Glinskog sportskog kluba, str. 4
7 Milan Mrkalj, “Sto godina nogometa u Glini (1913–2013)”, u: Ljetopis Srpskog kulturnog društva ‘Prosvjeta’, svezak XVIII, Zagreb 2013., str. 246 i 247
8 Općinski sud u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Stalne službe u Glini, Gruntovni uložak: 286. Riječ je o kući u današnjoj ulici Stjepana i Antuna Radića u kojoj se nalaze cvjećarnica i caffe bar.
9 Zdenka Šimončić-Bobetko, “Ekonomsko-socijalni razvoj glinskog kraja od 1918. do 1941. godine”, u: Glina. Glinski kraj kroz stoljeća, Glina – Zagreb 1988., str. 133–141
10 Ivo Maroević, “Prostorni razvitak gradskog naselja Glina”, u: Glina. Glinski kraj kroz stoljeća, Glina – Zagreb 1988., str. 432–438; Peter Burke, Očevid. Upotreba slike kao povijesnog dokaza, Zagreb 2003; Krunoslav Leko, Umijeće sakupljanja razglednica, Rijeka 2015.
11 Za historijat crkava, vidi: Ivica Lisnić, “Crkva sv. Ivana Nepomuka u Glini”, Hrvatski dnevnik, Zagreb, God. V, br. 1635, subota 16. studeni 1940., str. 12; Marko Miljanović, “Bogorodičina crkva”, u: Glina. Glinski kraj kroz stoljeća, Glina – Zagreb 1988., str. 504–511
12 Za historijat ustanova, vidi: “Potreba otvaranja viših gimnazijskih razreda u Glini”, Hrvatski dnevnik, Zagreb, God. V, br. 1631, utorak, 12. studenog 1940., str. 12; Igor Mrkalj, “Vratite Glini doktora Albina Blašića”, Novosti. Samostalni srpski tjednik, Zagreb, br. 825, petak, 9. listopada 2015., prilog Kronika, str. 4–5
13 Za historijat Doma, vidi: Josip Demarin, “Uzgajalište u Glini”, Napredak, Zagreb, Tečaj LXXII, sveska 1-2, januar-februar 1931., str. 44–46; “Dom za odgoj malodobnika u Glini”, Hrvatski dnevnik, Zagreb, God. V, broj 1608, nedjelja 20. listopada 1940., str. 15–16
14 Povijest židovske zajednice u Glini istražena je u radu: Igor Mrkalj, “Zatiranje stoljeća prosperiteta”, Novosti. Samostalni srpski tjednik, Zagreb, br. 923, petak, 25. kolovoza 2017., prilog Kronika, str. 6–7
15 Povijest Srpske štedionice u Glini istražili su: Ivica Šustić, Banka-novac-moć, Sisak 2014., str. 42–43 i Ivica Golec, Razvoj novčanih zavoda na području današnje Sisačko-moslavačke županije 1860.-1945., Sisak 2014., str. 205–211.
16 Vidi: “Popis Srba Gline i okoline ubijenih u proljeće 1941. godine”, u: Čedomir Višnjić, Branko Vujasinović, Đuro Roksandić, Glina 13. maja 1941. U povodu 70. godišnjice ustaškog zločina, Zagreb 2011., str. 79, redni broj 342.