Tvornice izgrađene s namjerom postavljanja temelja državne privrede u socijalističkoj Jugoslaviji moguće je percipirati kao materijalne ostatke procesa pokretanog ideologijom stvaranja novog društva i novog, ‘socijalističkog’ čovjeka
Budući da su životi različitih skupina građana pogođeni posljedicama neoliberalnih politika, od studenata, prekarnih radnika, umjetnika do umirovljenika, vjerujemo da lijeve ideje i praksa mogu računati na značajnu podršku. Nastojat ćemo novim politikama privući to biračko tijelo i posve je jasno da to nije posao na kratke staze
/ FOTO: Barbara Blasin
Partija mora smoći snage da siromašnoj obitelji popravi krov koji prokišnjava, da pričuva dijete samohranoj majci dok ova traži posao, da pomogne učeniku ili učenici da poprave jedinice u školi, da barem rudimentarno pokrene alternativne obrazovne program za one kojima je obrazovanje uskraćeno, slijedeći onaj Gramscijev dictum da su svi ljudi intelektualci. Zvuči utopijski? Ali kako je ono rekla Margaret Thatcher: there is no alternative!
Nemogućnost da se ženski glas čuje, zabeleži i zapamti posledica je malog broja i male volje saveznika, koji su ih, pošto su ih spasavale mobilizacije, napustili posle rata, a novih nije bilo. Nijedna od novih ideoloških grupa i stranaka nije htela da ima veze sa ženama, niti da se zalaže za obnovu starih prava
/ FOTO: Iztok Dimc
Poletio sam i ja bio, da iskren budem, deran ide na ples, i ja idem uz ona polja, gore na Vratnik. Najedanput čujem neko jaukanje. Kad odozdo uz brdo ide desetak žena, ajoj, ajoj, ajoj. Kuda ćeš ti? Pošo, na ples. O jadna ti majka i tebi i plesu, vraćaj se nazad. Naši svi tamo pozatvarani, u Vrginmostu