Nikola Vujčić: "Skrivenosti", Kulturni centar Novog Sada 2017.

ISPITIVANJE RIJEČI

Mart 2018

post image

Cijela zbirka “Skrivenosti” je traganje, slutnja, jašnjenje, nalaženje skrivenosti riječi, njihovog smisla, značenja i podsjećanja, zvuka, izgovora, njihovog iskrenja u duši, umu, razmišljanju i njihovo tkanje i orkestracija u pjesmi

Nastanak, građa, struktura, trenutak, oblik, izmaglica značenja, sveobuhvatnost i sleđenost ljepote u pjesmi i poeziji iznjedrila je hiljade novih pjesama (pjesme o pjesmi) i tisuće teorija, ali istinska pjesma – iskra iskresana iz duše i duha pjesnika izmiče svemu, pristaje da joj se otkrije poneki dio, ali nikad srž i jedinstveno otkriće u tumačenju i pametovanju. Istinska pjesma i poezija izmiču tumačenjima i traženjima značenja. One iscure kroz sva sita objašnjenja, mudrovanja ili svih teorija književnosti i teorija pisanja, pogotovu teorija poruke, iskaza, misli, kreacija itd.

Nikola Vujčić (rođen 1956. u Velikoj Gradusi na Baniji), priznati pjesnik u svojoj zadnjoj knjizi “Skrivenosti” tvori čitavu poetiku, odlične pjesme i vrijednu knjigu poezije, razmišljanja o riječima, o zvuku, značenju, tišini, o izgovoru, o strukturi, tajnovitosti i skrami podteksta i konotacija, podsjećajući na značenja i moguće odsjaje. Vujčić je, dakle, krenuo i započeo ispitivanjem riječi, temeljem jezika, a pjesma bi trebala biti najveća kreacija u jeziku.

Ovom zbirkom poezije u stotinama stihova, slika i asocijacija Vujčić nastoji pronaći značenja, smisao, tajnu riječi, njihovu utkanost u misao, govor, smisao, njihovu osnovu i predivo u pjesmi, u razgovorima, prvim izgovorenim riječima djeteta, ili naslutiti njihov značaj u nastajanju i izgovaranju u ustima i na usnama. Izvanredno je to pjevanje o riječima ugrađeno u nekoliko vrijednih pjesama i u drugim pjesmama iz svakodnevnog življenja.

“Te dve – tri reči

u kojima se koprca sećanje

dovoljne su mi

da u jednoj, kao u snu,

učaurim i ujutro iz nje izletim

u svetao i prostran dan.”

“TKANJE REČI”

 

U pjesmi “Skrivanje u reči”, “Za nastanak pesme potrebno je puno građe”, kaže pjesnik, loženjem vatre, slaganjem grančica i drva, objašnjava nastanak pjesme i naravno tu su plamen i žar. Oganj, vatru baš ovakvu i radost vatre mi nosimo zapisano u genima, to veliki pjesnik osjeća i dariva nam oniričku sliku vatre. Slijede “Usta” freska o nastanku govora ili “objašnjenja” riječi u “Razgovoru”, ili muka ćutanja (šutnje) “U autobusu”. Trebalo bi mnogo prostora i papira da zabilježimo odjeke u nama ovog pretapanja osjećaja, slika i doslovnog tkanja misli i riječi.

Kako izbjeći pjesmu “Gledao sam” jer sve je isto: ulice, zgrade, ograde, boje, prozori, ulazi, staklena vrata, namrgođeni ljudi, zabrinute žene, pogrbljeni starci, ali:

“Samo dečiji plač nije isti,

razaznajem da se u njemu kriju reči

koje se opiru.”

 

“Skrivenosti” (dala je ime zbirci) je pjesnički esej o riječi, mali prozorčić da zavirimo i pokušamo zaroniti u svjetlost i mnogoznačnost, kristalnost mudrosti u Vujčićevoj poetici.

“Nosiš li ti u sebi reč osuđenu

da nikad ne bude izgovorena?

Reč od koje će napraviti krst,

reč koja ide od usta do usta pa se ponovo

izgubi, kao da je nikad nisi čuo.”

 

“Od zaborava” je veličanstvena igra smisla, gotovo dramsko ostvarenje blisko narodnim ponavljanjima, pjesnički vrhunski domet.

“Kad se probudiš skupi što su reči skupile,

uđi u reč za onim što je u reč ušlo, u tkanje reči,

iz reči u reč, iz grla u grlo, iz usta u usta,

iz zvuka u zvuk. U jabuku palu u krilo.

Tu ti je mesto! Da sakriješ sve što znaš.

Pa da mi ispričaš.”

 

Ima još čitavi rukovet pjesama, spomenimo “Dvorište” svu od drhtavosti djetinjstva, pamćenja, sjećanja i uspomena i prvih spoznatih i izgovorenih riječi. Istaknimo “Godinu”, četiri pjesme prema četiri godišnja doba, uobičajen postupak u muzici i poeziji.

Cijela zbirka “Skrivenosti” je traganje, slutnja, jašnjenje, nalaženje skrivenosti riječi, njihovog smisla, značenja i podsjećanja, zvuka, izgovora, njihovog iskrenja u duši, umu, razmišljanju i njihovo tkanje i orkestracija u pjesmi.

Nikola Vujčić je otrgnuo i zapisao još desetak pjesama trajne vrijednosti u svom bogatom opusu i u vidokrugovima srpske poezije.