POEZIJA

U IME OBITELJI

Decembar 2018

Predstavljamo poeziju Mladena Blaževića

 

 

PISMO PRAUNUCI

 

Nadam se da ste pronašli lijepu uvalu na obali oceana

I da u moru ima srebrnih riba

 

Ne zamjeri što ti govorim “ti”

Volim zamišljati da nismo u dalekom rodu

Možda čak da nosiš trunku mojih gena

 

Mi sad krećemo prema planinama

Uskoro će ulice biti isprepletene tijelima

Kao nekom debelom smrdljivom tkaninom

Nadamo se da će gore biti pitke vode

Tek otopljene

Da se na hladnoći neće osjetiti zadah

 

Ne znam hoće li ova poruka stići do tebe

Treba savladati taj zrakoprazni prostor

Prostorvremensku udaljenost

Zato ju šaljem brzinom

Da poruku možeš prestići

Dok nam još nisu ostali samo glasovi

Kad pronađeš način da pobjegneš odavde

 

Govorim ti jer ne znam hoće li ti netko reći

Sve je to zbog inercije i gravitacije

Pustili smo da se zakotrlja

Kao što ćete vi putovati u svemir

Kad napravite polukrug oko Sunca i pustite da vas nosi

 

Mi smo gledali i čudili se

Kako se križevima lome kraci u jednu stranu

Kako se sve brže vrte

Okrvavili ruke držeći ih u džepovima

 

 

O EINSTEINOVIM IZREKAMA I PROSTORVREMENU 

 

Pričat ćemo malo i škrto

I pisati

Štedeći dah i papir

Treba netko zapisati kako je počelo

Dok nam ne zatreba za potpalu

Tek toliko da se čovjek zagrije

 

Bit će važno jedemo li

Jesmo li naspavani

Možemo li pogledom

iz daljine procijeniti čovjeka

Njegove namjere

 

Sve je tu draga

U naprtnjači

Nož, sjekirica i kresivo

 

Kad se smiri ponovno ćemo graditi

Od kamena

Uklesavati znakove opasnosti slične prometnim znakovima

I ostavljati ih po stazama

Pazi skliska glupost

Pazi oštra riječ

Pazi križanje

 

Znakove u kamenu jer drvo truli

I trebat će nam za ogrjev

 

 

ATROFIJA MIŠIĆA

 

neki dan je potvrđena Einsteinova teorija

o svijanju svemira

čuju se valići

nastali sudaranjem crnih rupa

istraživači su stigli sasvim blizu velikog praska

 

istovremeno na ravnoj ploči

što ju nose kornjače i slonovi

ističu se sitne pobjede individualnosti

mikrovalovi

prepoznati u kruščiću i uzdizanju gospe kvasom

pjevajući uspavanke bogovima u drijemežu

po vrhovima planina

ili trulom lišću

 

nedavno je grupa entuzijasta dokazala

da su izumrli domoroci s Uskršnjih otoka

prije svoje propasti

umjesto sanjkanja na palminim balvanima

zahodavali ogromne kipove

s mjesta gdje su ih urezivali u stijenama

 

tako im je propala civilizacija

dok su složnim zajedničkim pokretima

i potezima konopca

svoje bogove na silu tjerali da hodaju

 

 

U IME OBITELJI

 

i nakon dvadeset godina vide se plavičaste mrlje na stolnjaku

nekad su bile izražajne

sad se jedva vide

 

usitni se cvijet perunike

i malo saća zarola kroz isjeckano

napravi tri kuglice

kao male breskvice

oni kolači što se suše po svadbenim stolovima

te se kuglice cucaju

dok ne pocucaš med

dok ne ostane samo vosak

ne smije se više nego treba

 

sestra je pretjerala

pa je plod iz sestre iscurio prekasno

ili je smrt požurila

 

prije nego joj je pozlilo

stavile smo nekoliko cvjetova u vazu

da mati i ocu prikrijemo zašto smo ih brale

ne znajući

da se perunike odmah objese

čim ih ubereš

i kaplju s njih plavoljubičaste suze

 

 

ODUZIMANJE PROSTORA

 

kad pokušam pejzaž pogledati dvodimenzionalno

kao slikar

iz vinograda može izrasti crkva

a dolje na jeziku mora

otpočine cijeli mali grad

 

uokolo su crvene i zelene zastavice

polja zavezana konopcem bijelog puta

barka je nepravilan četverokut

druga je kanape proboden čačkalicom

treća se upravo sad sakrila u vinograd

već osjećam njeno nedostajanje

i sve je to odozgo poklopilo neko teško plavilo

kad na to sve zapalim

i zažmirim ovdje s terase

brinući se o odrastanju ugrušaka

čujem kako se u gredama strehe

što uokviruju sliku

iscrvljuje drvo