Sava Grujić: "Vojna organizacija Srbije", Beograd: Fakultet bezbednosti, 2014. (prvo izdanje Kragujevačka društvena štamparija 1874. godine)
VOJSKA KAO NUŽNOST
Juni 2018
Period koji se obrađuje u knjizi preloman je u razvoju vojne organizacije, jer dolazi do velikih promjena, ne samo u načinu popune vojske, nego i strategiji njenog korištenja te oružja koje koristi. Ovaj proces rezultirat će Prvim svjetskim ratom, kao prvim globalnim sukobom s ogromnim rušilačkim potencijalom i višemilijunskim žrtvama
Na početku 21. stoljeća, mnogi su se zapitali da li nam u novom neoliberalnom konceptu međunarodnih odnosa treba klasična država sa svojim institucijama, posebno vojskom, ili njihovo mjesto trebaju zauzeti multinacionalne korporacije i privatne vojne kompanije. Kada je takav razvoj postao izvjestan, teroristički napadi u mnogim zemljama i stalna opasnost od terorizma sve su promijenili. Države su ponovo počele jačati svoje kapacitete, posebno vojne, tražeći nadahnuće u davnim prošlim vremenima. U mnogim je državama uslijedilo objavljivanje reprinta vojnih klasika i njihovo stavljanje u suvremeni kontekst. Karl fon Klauzevic i njegovo nezaobilazno djelo O ratu, koje je poznato i po izreci, da je rat nastavak politike drugim sredstvima, ponovo je postalo popularno.
Knjige koje obrađuju vojnu organizaciju uvijek su privlačile pažnju. Vojna organizacija u svim svojim segmentima razvijala se i prilagođavala novim uvjetima brže nego druge institucije. Na primjer, politički sistem pojedinih država, kao što su Sjedinjene Američke Države, nije promijenjen već nekoliko stoljeća, dok je njihova vojska od male teritorijalne vojske, postala najmoćnija globalna sila. O različitim aspektima vojnih organizacija objavljuje se veliki broj knjiga u kojima se autori bave sadašnjim, ali i historijskim aspektima. Međutim, kada se objavi knjiga koja je reprint izdanja iz pretprošlog vijeka, onda ona privlači posebnu pažnju. Takva je i ona Save Grujića, Vojna organizacija Srbije. Prvi put knjiga je objavljena davne 1874. godine, u izdanju Kragujevačke društvene štamparije, prije knjigâ nekih klasika vojne misli. Autor u knjizi prikazuje razvoj vojne organizacije od najranijih vremena. Najprije obrađuje vojno uređenje starih naroda, Egipta, antičke Grčke i Rimskog Carstva. U ovom periodu stvaranja prvih država posebno se bavi vojnim pitanjima kao što su: popunjavanje vojske, odnos između stajaće i narodne vojske, upravljanje vojnim snagama, vojnom strategijom te utjecajem vojske na politiku tih država.
U drugom dijelu knjige, Grujić obrađuje vojno uređenje u evropskim državama svog vremena, sredine 19. vijeka. Prije toga, daje kratki uvid u period Srednjeg vijeka u kojem su dominirale male, feudalne, najamničke vojske. Od svih tadašnjih država, Grujić se odlučio obraditi vojne organizacije Austrougarske, Italije, Pruske, Južne Njemačke, Belgije, Danske i Švicarske. Iz današnje perspektive, ovaj dio knjige je posebno zanimljiv, jer komparira vojske tada najvažnijih evropskih država. Period koji obrađuje je preloman u razvoju vojne organizacije, jer dolazi do velikih promjena, ne samo u načinu popune vojske, nego i strategije njenog korištenja te oružja koje koristi. Ovaj proces rezultirat će Prvim svjetskim ratom, kao prvim globalnim sukobom s ogromnim rušilačkim potencijalom i višemilijunskim žrtvama. Ovaj dio knjige zanimljiv je i po tome što pokazuje da jedan general, političar i diplomata male vojske i države odlično poznaje vojnu historiju, te vojne organizacije svoga vremena. Na to je utjecalo i njegovo vojno školovanje, ne samo u Srbiji, nego i Pruskoj te Rusiji.
U trećem dijelu knjige obrađena je vojna organizacija Srbije. Grujić najprije prikazuje kako se razvila tadašnja vojska Srbije koja je začeta još u Prvom srpskom ustanku. Zatim su obrađena opća načela za organizaciju Srpske vojske, unutarnja dioba vojske i njezino naoružanje. Vojska je bila ključna snaga u oslobađanju Srbije od turske vlasti i u procesu stvaranja samostalne države. Zbog toga je vojska imala i posebno mjesto u društvu te posebnu vezu sa vladarima od Miloša do Aleksandra Obrenovića. Grujić posebno analizira vojsku svoga vremena koje je obilježeno vladavinom kralja Milana Obrenovića sa kojim je imao specifičan odnos. Dok je bio vojnik, Milan nije bio zadovoljan time da se Grujić bavi politikom. Kada se odlučio za diplomaciju i politiku, imao je njegovo puno povjerenje. U knjizi je posebna pažnja posvećena unutrašnjoj diobi i sastavu vojske, gdje je naglasak na popuni vojske, aktivnoj, rezervnoj i posadnoj vojsci. Kako vojska nije izolirana organizacija i ovisi o stanju u društvu, u knjizi su obrađena i pitanja kao što su troškovi za hranu, odijela i plaće vojnika.
Knjiga, nakon što je objavljena, bilo je nešto novo u srpskoj javnosti i izazvala je brojne reakcije, posebno u vojnim krugovima. Očito tadašnji vojni kadrovi još uvijek nisu bili spremni na takve analize, posebno ako su one bile javno dostupne. Grujića je to stajalo izbacivanja iz vojne službe. Međutim, proces modernizacije se nije mogao zaustaviti i Grujić je uskoro vraćen u vojsku. Možda je to utjecalo i na njegovu političku i diplomatsku karijeru. Pored generalskog čina i ambasadorskih mjesta u Sofiji, Petrogradu i Carigradu, u nekoliko navrata je bio ministar te predsjednik Vlade Kraljevine Srbije. Politički je preživio i majski prevrat 1903. godine i ostao aktivan do svoje smrti 1913. godine.
Posebno je zanimljiv njegov pogled na vojsku i rat, teme koje stalno traže preispitivanja i nove odgovore. Kako je smatrao Grijić: “svi narodi dođu do takve umne visine i materijalnog blagostanja, da se smatraju i uvažavaju kao braća najveće porodice – čovječanstva, ipak, borba će ostati neizbježna u društvu i među narodima i upravo je ona ta koja dopušta gospodarenje i tiraniju fizički jačeg nad slabijima pod raznim izgovorima: historijskog prava, civilizatorske misije itd.” Njegov tadašnji pesimizam u iskazu da se “zalud nadati skorašnjem općem miru i napretku u svijetu i među državama” pokazao se kao realan u vremenu koje je dolazilo. Ratovi sa Turskom i Bugarskom te kasnije dva Balkanska rada koji su bili uvod u Prvi svjetski rat pokazali su svu tragičnost ratovanja koje je imalo poguban utjecaj ne samo na vojsku, nego i srpsku državu i društvo. Knjigu je za objavu priredio i napisao uvodnu riječ Vladimir N. Cvetković, a predgovor je napisao dr Mile Bjelajac.