POEZIJA
KVARTET PO REMBOU
/ FOTO: Anja Savić
Mart 2026
Damir Damir (Kotor, 1977), haiku pesnik, mornar, crtač i fotograf. Dobitnik je više međunarodnih haiku priznanja. Pesme su mu zastupljene u značajnim savremenim haiku antologijama i časopisima širom sveta: "Modern Haiku", "The Heron’s Nest", "Simply Haiku", "The Asahi Shimbun", "Haiku novine"... Godine 2018, u okviru serijala "Haiku Masters", koji je emitovan na japanskoj televiziji NHK, proglašen je za haiku majstora meseca avgusta. Do sada je objavio zbirke haiku pesama: "Otisci snova" (2012), "Sloboda u izmaglici" (2013), "Filigranska sećanja" (2017) i "Tri senke ptice" (2022). Godine 2025. iz štampe je izašla njegova zbirka pesama dužeg metra "Ljubavna pisma Silviji Plat". Živi i radi u Beogradu.
KVARTET PO REMBOU
Jerusalim je noćas daleko
A je letnja planina u plamenu.
I samo po sebi jedno pravo ništa.
U duboko kao tajna u oku čuvara svetionika.
Damire, eksiraj tri rujna
za mrtvu dušu postmodernog sveta.
Remboovski san ne poznaje sunce.
Remboovski san ne zazire od đavola.
Remboovski san iznedriće novi Jerusalim.
Kopile
majčine ruke –
zemlja sa koje sam
odavno prognan
Bela Tar dan
Duga unutrašnja kiša
sipi po mojim konjima,
nepočin-polju.
Tuđi oblaci
i raštrkane tuge
zakucani u filmski kadar.
Život je nekad bio
mnogo jednostavniji –
pesnici su umirali mladi.
Utorkom uveče ništa se ne dešava u gradu
Margita je dečak,
žena koju volim
na putu za Kopenhagen.
U društvu mrtvih pesnika
uporno ćutim.
Ne želim priznati
da moje telo sve teže podnosi izdaje.
Da li reč melanholija
zaslužuje mesto u pesmi?
Buda je davno rekao
da duša ne postoji.
Čak i da je preživela
bratoubilačke ratove,
kapitalizam joj je pucao u potiljak.
Kunem se,
utorkom nije lako biti
pesnik bez duše.
Da na vrata
sada pokuca đavo,
ne bih mu imao šta prodati.
IZ NEOBJAVLJENOG RUKOPISA HOTEL MEDITERAN
jedan haiku
i konzerva sardina
za danas dosta
*
i u Kotoru
nedostaje mi Kotor
pokisli mesec
*
pun mesec, mačak
komšija mjauče mi
ljubavne muke
*
zaljubljen
zalete se na cigaretu,
svitac u noći
*
ravnodnevica
moj um nekada more
nekada nebo
*
prolećni prozor
među kapima kiše
neko novo ja
*
tišina smokve
presečene napola
opseda jutro
*
čas na levo, čas
na desno uho, ljubav-
ni poj cvrčaka
*
nagurala se
i u krik galeba
letnja sparina
*
žega. opet i
opet čitam Bašoov
zimski haiku
*
zbirkom pesama
usmrtih dva komarca
kakvo sam govno
*
Mediteran
dokle god seže pogled
miris crnog bora
*
još par sati leta…
more je umorno,
more je slano