TOŠO DABAC UNUTAR OKVIRA - reportaže s obale, Galerija, MSU, Zagreb
UMJETNIK KAO ETNOGRAF
Novembar 2016
Od usnulih djevojaka na brodu, kupača na plaži i turista, do motiva težaka i njihovog rada, te Sušanke u narodnoj nošnji, Dabac objektivom transkribira polaritet društva, ali i metamorfozu života na Jadranskoj obali uslijed razvoja poslijeratnog turizma, koristeći fotografiju kao zajednički jezik koji ih povezuje
Izložba TOŠO DABAC UNUTAR OKVIRA – reportaže s obale (Galerija MSU-a, Zagreb) autorice/kustosice Lane Lovrenčić i kustosice Marine Benazić u svom fokusu predstavlja fotografske zapise Toše Dabca nastale u razdoblju od 1954-1956.godine, na temu Jadranskog mora i obale, tj. motiva gradova, pejsaža, brodova, ljudi i običaja.
“Sušanka”, objavljeno 1958.
Izložba je rezultat minucioznog istraživanja kompleksne problematike pojave primijenjene fotografije i promjene statusa fotografa tijekom 1950-ih godina na području Jugoslavije kroz opus Toše Dabca. Ona otvara višeslojne aspekte nove uloge i statusa umjetnika u poslijeratnom društvu i to od razvoja strukovnih organizacija (fotosavezi i savezi primijenjenih umjetnika), definiranja autorskih prava kroz razvoj legislative i institucija, do fotografije usmjerene propagandnoj djelatnosti, te ujedno ukazuje na izložbeno marginalizirano područje pojave i razvoja primijenjene umjetnosti kod nas. Autorica izložbe je također poentirala važan društveno-kulturni momentum razvoja poslijeratnog suvremenog oglašavanja i propagande, unutar kojih fotografija preuzima presudnu ulogu – bilo da je riječ o fotografskom prilogu, ravnopravnom prilogu tekstu u ilustriranom časopisu ili pak samostalnom djelu na tematskoj izložbi.
“Krpanje mreže”, Cres, objavljeno 1958.
Sve izložene fotografije su snimljene između 1954-1956.godine, te prikazane kroz dvije narudžbe: narudžbu Turističkog saveza Jugoslavije za reprezentativni opći prospekt Jugoslavije te narudžbu za likovnu opremu časopisa Jugoslavija (br.16, 1958.). Četiristotinjak fotografija (ciklus M-more) je izdvojeno u digitalnom obliku u sklopu izložbe.
Seriju fotografija jadranskih motiva, iako inicijalno dokumentarno nastalih kao “fotografije po zadatku”, Dabac prevodi u sferu umjetničkog djela, kroz svojevrsno “etnografsko mapiranje” u dijalogu sa promatračem. Ove fotografije nisu narativne tj. autor ne nastoji priču učiniti jasnom, već realnom kroz opipljivu prisutnost realnosti naznačenu u prostoru koji je lak i eteričan, tečan kao i morska voda. Dabac nevjerojatnom lakoćom preobraća topografije iz svakodnevnog života u “antropološku” zbirku, obazrivo apstrahirajući realna (stvarna) mjesta iz autentične, lokalne kulture. Pri tome se retorika umjetnika pozicionira kao sredstvo neposredne ekspresivnosti odabrane zajednice/sredine. Uspostavljajući jedinstven odnos sa geografijom mjesta, Dabčeve fotografije re-kreiraju nove emotivne geografije, povezujući promatrača emocionalnim sponama (vlastitih, osobnih geografija) sa određenim mjestom ili motivom. Od usnulih djevojaka na brodu, kupača na plaži i turista, do motiva težaka i njihovog rada, te Sušanke u narodnoj nošnji, Dabac objektivom transkribira polaritet društva, ali i metamorfozu života na jadranskoj obali uslijed razvoja poslijeratnog turizma, koristeći fotografiju kao zajednički jezik koji ih povezuje.
“Cijelog života one čekaju njihov povratak!”, Cres, objavljeno 1958.
Iako nastala u propagandne svrhe, Dabčeva fotografija nije instrument manipulativnosti niti distorzija realnosti s obzirom na mogućnosti ovog medija i njegovu uvjerljivu moć, ali i nastojanje tadašnje države da zadovolji kriterije ekonomskog publiciteta i komercijalnosti. Njena iluzorna objektivnost ogleda se u jedinstvenoj točki gledišta umjetnika kojom simbolička važnost motiva proizlazi iz njihovih emocionalnih asocijacija, otkrivajući nam nove geografije identiteta i društveno-prostornih artikulacija.
“Jedrilice”, objavljeno 1958.
Ova izložba je još jedno svjedočanstvo o tome kako umjetnički izrazi i društvene forme međusobno utječu jedno na drugo i kako se u tom procesu istovremeno preoblikuju, osvijetlivši nam pri tome jedno, dosad nedovoljno istraženo poglavlje poslijeratne fotografije i fotografske profesije u Jugoslaviji tijekom 1950tih godina.