Panoptikum 149 / April 2019

UMRO PETAR OMČIKUS

post image

Slikar i akademik Petar Omčikus, jedan od osnivača Zadarske grupe i grupe Jedanaestorica, preminuo je 26. aprila u 93. godini, prenijela je RTS. Omčikus je imao više od 60 samostalnih izložbi i učestvovao na više od 170 kolektivnih. Prva retrospektiva priređena mu je 1985. godine u Muzeju suvremene umetnosti u Beogradu, gdje je 1989. godine […]

Slikar i akademik Petar Omčikus, jedan od osnivača Zadarske grupe i grupe Jedanaestorica, preminuo je 26. aprila u 93. godini, prenijela je RTS. Omčikus je imao više od 60 samostalnih izložbi i učestvovao na više od 170 kolektivnih. Prva retrospektiva priređena mu je 1985. godine u Muzeju suvremene umetnosti u Beogradu, gdje je 1989. godine organizirana velika retrospektivna izložba za koju je 1990. dobio “Politikinu” nagradu za slikarstvo iz Fonda “Vladislav Ribnikar”. Omčikus je potom izlagao i u palači Unesca u Parizu – izložba “Petar Omčikus. Slike i skulpture” (Pierre Omcikous. Peintures et sculptures) održana je u dvorani “Izgubljenih koraka” početkom 1992. Omčikus je bio redovan član Srpske akademije nauka i umetnosti od novembra 2015. godine. Dopisni član postao je 2012, a član van radnog sastava SANU 1994. Rođen 6. oktobra 1926. u Sušaku, dijelu Rijeke, Omčikus se 1937. godine preselio sa porodicom u Beograd, gdje je pohađao Školu za primenjene umetnosti (1941-1943), a 1945. godine primljen je na Akademiju likovnih umetnosti, u klasu prof. Ivana Tabakovića. Omčikus je do tada, kao i njegovi prijatelji, slikao na ogromnim platnima tadašnje političke vođe (Tito, Lenjin, Marks, Engels, Staljin, Enver Hodža), koja su bila izlagana na Palati “Albanija”.

Nezadovoljan načinom školovanja na Akademiji i tadašnjim odnosom prema umjetnosti, sa budućom suprugom Kosarom Bokšan i sa još šestoro kolega (Batom Mihailovićem, Mićom Popovićem, Ljubinkom Jovanović, Verom Božičković, Miletom Andrejevićem i Borom Grujićem) otišao je potom u Zadar. Boravili su i slikali živeći u napuštenoj vili pored mora, a ostali su poznati kao Zadarska grupa. Zbog tog ekstravagantnog ispada 1947. godine izbačeni su sa Akademije u Beogradu, ali su poslije intervencije ministrice prosvjete Mitre Mitrović, svi vraćeni (osim Miće Popovića). Mladi buntovnici su dio iduće godine proveli radeći na pruzi Šamac–Sarajevo, gdje su slikali velike kompozicije po uzoru na El Greka. Kasnije je živio u Rijeci i Beogradu. Potom je odlučio da sa Kosarom Bokšan ode 1952. godine u Pariz na, kako je svojevremeno rekao, “tri meseca i… ko zna koliko godina”. Ostali su u Parizu decenijama. Drugi dom izgradili su u Vela Luci na Korčuli – odakle je porijeklom njegova majka. Na njihovu inicijativu, u tom mjestu su od kraja 60-ih organizirana tri međunarodna susreta umjetnika. Učesnici prvog susreta izradili su veliki broj mozaika, a jedan od njih je i spomenik u centru Vela Luke. Omčikus je dobitnik više nagrada za slikarstvo, uključujući nagradu Oktobarskog salona u Beogradu (1972). Između ostalog, 1984. godine dobio je Grand prix na IX Međunarodnoj izložbi originalnog crteža u Rijeci.