Uz promociju knjige Sanje Iveković "O vješticama (Nije li ona prestara za to?)" / "On Witches (Isn’t she just too old for this?)", Oaza Books, Zagreb, 2026.
VJEŠTICE “ANTIHRVATSKOG USMJERENJA”
Mart 2026
Budući da je na koncept umjetničkog projekta Sanje Iveković ključno utjecala Silvia Federici koja progon vještica promatra u kontekstu razvoja kapitalizma, konceptualizacija pojma „vještice“ u ovoj se knjizi realizira spojem umjetnosti s najgorim medijskim progonom u Hrvatskoj, poznatijim pod imenom „Vještice iz Rija“
Promocija hrvatskog i engleskog izdanja umjetničke knjige Sanje Iveković O vješticama (Nije li ona prestara za to?) / On Witches (Isn’t she just too old for this?), u izdanju zagrebačke nakladničke kuće Oaza Books, održala se 6. ožujka u zagrebačkom književnom klubu Booksa. Nije riječ o knjizi u klasičnom smislu, nego ukoričenom, konceptualnom nastavku umjetničkog projekta Sanje Iveković „Nije li ona prestara za to (O vješticama)“ na temelju njezinog istoimenog rada s izložbe Ekstravagantna tijela: ekstravagantne godine kustoskog kolektiva KONTEJNER, održanog 2013. u Klovićevim dvorima. Na toj je izložbi Iveković predstavila svoju instalaciju kao kolažnu seriju diptiha: motivima srednjovjekovnih grafika pridružila je motive fotografija što sugeriraju njihove suvremene parnjake.
Knjiga O vješticama (Nije li ona prestara za to?) stoga se sastoji od reprodukcija tih kolažnih diptiha, ali i tekstova suvremenih autorica: Kate Sutton, Vesne Kesić i Marte Agičić.
Budući da je na koncept umjetničkog projekta Sanje Iveković ključno utjecala knjiga Kaliban i vještica: Žene, tijelo i primitivna akumulacija (Autonomedia, 2004.) marksističke feministkinje Silvije Federici, gdje se progon vještica promatra u kontekstu razvoja kapitalizma, konceptualizacija pojma „vještice“ u ovoj se knjizi realizira spojem umjetničkih diptiha s temom najgoreg medijskog progona u Hrvatskoj, poznatog pod imenom „Vještice iz Rija“.
Podsjetimo, najkraće: u anonimnom huškačkom tekstu zagrebačkog tjednika Globus iz prosinca 1992. pod naslovom „Hrvatske feministice siluju Hrvatsku“ što je poslije postao poznatiji pod kolokvijalnim nazivom „Vještice iz Rija“, Jelena Lovrić, Rada Iveković, Vesna Kesić, Slavenka Drakulić i Dubravka Ugrešić proglašene su državnim neprijateljicama „antihrvatskog usmjerenja“. Protiv tadašnjeg urednika Globusa Denisa Kuljiša, i Slavena Letice koji se javno pohvalio autorstvom tog pamfleta, pet javno demoniziranih žena podnijele su tužbe. U sudskom procesu dugom gotovo deset godina, presuđeno je u njihovu korist: „vještice“ su pobijedile. Ali jesu li, doista?
Tema političke radijacije tog događaja na tragu retorike o negativnoj konotaciji žena kao „vještica“ dominirala je promocijom knjige Sanje Iveković. U dupkom punoj Booksi razgovor je moderirao urednik knjige Miloš Đurđević. Uz autoricu, sudjelovale su Roberta Bratović, Nina Bačun, Slavenka Drakulić, Kate Sutton i Rada Iveković, putem video veze.
Dizajnerice Nina Bačun i Roberta Bratović iz zagrebačke kuće Oaza Books izrazile su zadovoljstvo činjenicom da su, sudjelujući u inkluzivnom projektu Sanje Iveković, ovom prilikom mogle oblikovati lijep predmet. I doista, knjiga O vješticama (Nije li ona prestara za to?) izuzetno je vizualno i taktilno atraktivna. Itekako zadovoljna izgledom knjige bila je i autorica: u opuštenoj atmosferi publici se obratila kratko, prepuštajući dinamiku razgovora ostalim sugovornicima.
Tako je povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, svojevremeno urednica međunarodnog izdanja časopisa o suvremenoj umjetnosti Artforum Kate Sutton (koja odnedavno živi u Zagrebu) govorila prvo o konceptu artist book.
„Nije uobičajeno da forma umjetničke knjige (artist book) obuhvati i tekstove drugih autora, ali u ovom slučaju je to itekako opravdano“, rekla je Sutton na što je Iveković, uz vedro odobravanje publike, instinktivno dodala: „Nemam ništa protiv teksta.“
„Pet žena bilo je suočeno s cenzurom u Hrvatskoj jer su izrazile protest protiv patrijarhalnog vala u naciji koja se još uvijek formirala“ u knjizi je napisala i na promociji istaknula Sutton, objašnjavajući vezu podnaslova knjige (Nije li ona prestara za to?) i poznatog plakata s likom Maye Musk, majke Elona Muska, čime je Iveković na svojoj nekadašnjoj izložbi tematizirala problem „kapitalizma koji žene starije dobi proglašava beskorisnima“.
Slavenka Drakulić fokusirala je razgovor na pojam „vještice“, nekad i sad.
„Drago mi je da ste zainteresirani za vještice“, počela je Drakulić, podsjećajući na historijski progon vještica što je završio u 18. stoljeću, posebnim aktom Marije Terezije. „Nakon što su vještice umrle u 18. stoljeću s Marijom Terezijom, uskrsnule su ponovo u 20. stoljeću. Termin ‘vještica’ uskrsnuo je u 20. stoljeću u tjedniku Globus“, rekla je Drakulić iznoseći kratku kronologiju tog medijskog linča.
„Zašto, kako je moguće da baš taj slučaj izazove ogroman val napada? Jer, trajalo je dugo“, retorički je naglasila ona, a nastavio Miloš Đurđević. „Slučaj je zapravo pokrivao razdoblje od kraja 1992. do kraja 1993. nakon čega se stvar ponovno zahuktavala u dva-tri navrata, kako je već tekla dinamika sudskog procesa protiv autora i urednika Globusa. I tako deset godina. S time da su u čitavom tom razdoblju isti autori ponovno pisali iste stvari: sporadično su javno potpirivali istu ‘lomaču za vještice’. Cijela stvar je dobrano obilježila devedesete ne bi li se pokazalo kako medijski prostor – a onda se to jednostavnije zvalo ‘žurnalizam’ – može biti upotrijebljen i kako se može održavati u medijskom životu“, rekao je Đurđević.
„Mislim da postoji savršeno jednostavno objašnjenje“, nastavila je Drakulić. „Prvo, javno prozivanje ljudi tada je bilo u modi: medijski se napadalo ljude koji su radi toga stradavali, gubili glave. Mi smo samo izgubile poslove, samo smo izašle iz zemlje, samo radile izvan Hrvatske i tako dalje. Dakle dobro smo prošle. U jednom intervju puno kasnije, Slaven Letica koji je stajao iza tog ‘projekta’ rekao je da je ‘Slavenki i Dubravki zapravo pomogao da naprave svoju međunarodnu karijeru’. Hvala mu lijepo, iako mislim da nije bilo tako. Ali postoji i drugo objašnjenje koje je još jednostavnije. Riječ je o pet osoba koje se protive režimu, nacionalizmu, pišu protiv vladajuće ideologije – a nemaju nikakvu moć. Javno su aktualne, i žene su. Vrlo zgodan predmet, na kojemu se može dokazati vjernost režimu. A sve se to dogodilo – nemojte zaboraviti – mimo politike. Politika uopće nije imala veze s tim, političari nisu ništa rekli, ništa nisu naredili, bilo ih je baš briga. To su obavili naše kolege, novinari, ljudi iz kulture. Oni su se dokazivali kao pravovjerni na slučaju ‘Vještica iz Rija’“, rekla je Slavenka Drakulić aktualizirajući, naposljetku, još jednu „iteraciju“ vještica. „Zanimljivo je da se termin ‘vještica’ u istom značenju kao nekad, pojavio ovoga ljeta i to na naslovnici Hrvatskog tjednika gdje je osvanula fotografija triju ‘vještica’ odnosno coprnica: Dalije Orešković, Severine i Vlatke Pokos. Vještice dakle nisu iščezle, jer je oživjela atmosfera u kojoj se ženama mogu govoriti one stvari, koje su ranije bile nezamislive.“
Filozofkinja Rada Iveković zatim se prisutnima obratila putem video veze i održala kratko predavanje o aktualnostima i mijenama maskulinog, patrijarhalnog nasilja u suvremenosti globalne militarizacije, naglasivši važnost solidarnosti sa žrtvama ratova i vojnog nasilja. „Htjela bih posvetiti ovih par riječi svim takozvanim vješticama – jer ‘vještice’ nismo samo nas pet prozvanih žena. Ovaj trenutak želim posvetiti i iranskom narodu čiji je zadivljujući ženski pokret nedavno pokrenuo revoluciju koju su prihvatili i podržali i muškarci. I prije svega, posveta je palestinskom narodu u sravnjenoj Gazi i u izbjeglištvu, posvuda. Narodu o kojemu, kao ni o ratu u Ukrajini, ni o sudanskom građanskom ratu, nećemo više ništa čuti otkad je Iran napadnut. Mislim da će 21. stoljeće biti još strašnije od prošlog“, kazala je Iveković. „Ali kakav bi bio moj utisak o bijednom slučaju vještica za jadno hrvatsko pa i jugoslavensko društvo, retrospektivno? Poanta nije toliko u tome šta se dogodilo, nego šta smo od onda, zahvaljujući slučaju nacionalnih vještica, naučili o otrovnom historijskom, sistemskom, globalnom i transnacionalnom maskulinizmu“, zaključila je Rada Iveković.
U knjizi su objavljene i kratke biografije pet protagonistica slučaja „Vještica iz Rija“, čijom se kronologijom u knjizi bavi tekst Marte Agičić. Dva teksta Vesne Kesić (1948. – 2020.) tematiziraju istu stvar, a knjiga završava popisom arhive svih tekstova na tu temu, objavljenih u domaćem medijskom prostoru od 1992. do 2021. godine.