Na dvodnevnom skupu sudjelovalo je dvadesetak izlagača iz Dalja, Banjaluke, Beograda, Novog Sada i Sombora. Skup je tematski podijeljen u osam cjelina: Svjedočenje, Opšti pogled na Kašaninovo djelo, Srednjovjekovne teme, Devetnaestovjekovne teme, Početkom dvadesetog vijeka, Književna i esejistička djela, Odnosi s drugima i Dodaci.
Kašanin piše dnevnu kritiku. A njegova književna kritika je najčešće sa negativnim vrednosnim sudom. Pritom je i beskompromisna. Jednostavno, nema milosti prema slabim knjigama. No, ta beskompromisnost jeste odlika mladih ljudi – dovoljno je pogledati šta o knjigama tada pišu Andrić, Bartulović, Mašić, Ćorović, Crnjanski – pa će se videti da Kašanin pripada tom krugu mladih ljudi okupljenih oko Književnog Juga
Problem je u podatku da je od 3 226 stradalih osoba u tom kraju od 1941. do 1945. bilo 1 350 Srba. Povijesni revizionisti, koji se takvim definiranjem ponose, kažu da je stradalih Srba bilo hiljadu manje
Osmišljena književna obrada emigrantskog iskustva i uspješno ostvareno stilsko i tematsko jedinstvo Žene iz Huareza pokazuje kako ova tema nipošto nije iscrpljena u suvremenoj književnosti te da svako razdoblje nosi novu „migrantsku krizu“
Pantić u knjizi Osnovi srpskog pripovedanja rekonstruira magistralni put nacionalne umjetničke naracije, počevši od protofikcionalnih ostvarenja Dositeja Obradovića i Vuka Karadžića do Bore Stankovića
