Časopis Prosvjeta

Iz štampe je izašla knjiga „Srbi u Cetinskoj krajini“ autora Božidara Simića i Filipa Škiljana. Ovu, svojevrsnu „kućnu Bibliju“ za sve cetinske Srbe koji su ostali, kao i za one koji su otišli iz svog kraja – kako je knjigu u pogovoru nazvao povjesničar Dragan Markovina, izdalo je Srpsko narodno vijeće  Osim s povijesti naseljavanja i iseljavanja s prostora Cetinske krajine, dvojica autora pozabavila su se pojedinačno sa svakom srpskom obitelji. Knjiga je predstavljena u Podstrani kod Splita, u sklopu Krsne slave Male Gospe, koju Vijeće srpske nacionalne manjine u Splitsko-dalmatinskoj županiji obilježava kao svoj Dan. “Ova knjiga se bavi prezimenima svih srpskih obitelji na području Cetinske krajine i porijeklom tih prezimena tako da potomci tih obitelji mogu znati odakle su im preci došli i kako su živjeli,” rekao je Škiljan. On je također kazao kako knjiga “Srbi u Cetinskoj krajini” opisuje i sela u tom području koja gotovo više i ne postoje, a u kojima je nekad živjelo i po tisuću stanovnika a sada se broj žitelja svodi na nekoliko desetaka.

Simić je istaknuo kako je za ovu knjigu koristio podatke iz državnih arhiva u Splitu i Zadru te iz javnobilježničkog fonda u Splitu i javnobilježničkog fonda Pravoslavne crkve u Zadru. “To su iznimno vrijedni dokumenti koji do sada nisu objavljivani, a poslužili su mi kao podloga za izradu ove knjige koja opisuje srpske obitelji koje su živjele u Cetinskoj krajini, u raznim migracijama polako su nestajale,” objasnio je Simić. Po njegovim riječima ova će knjiga poslužiti Srbima da bolje upoznaju svoju prošlost, ali i Hrvatima da upoznaju prošlost svojih susjeda Srba.

Glavni tajnik Srpskog narodnog vijeća (SNV) Saša Milošević je istaknuo kako je knjiga “Srbi u Cetinskoj krajini” poklon za krsnu slavu srpskoj nacionalnoj manjini u Splitsko-dalmatinskoj županiji. “SNV će se truditi da olakša život ljudi u zaleđu. Organizirajte narod i čuvajte ga i ne dopustite da padne u neka teška razmišljanja u ovim teškim vremenima,” rekao je Milošević koji je dobio plaketu za izniman doprinos u izgradnji institucija Srba u Republici Hrvatskoj.

Regionalnu književnu nagradu “Meša Selimović” za najbolji roman objavljen 2016. godine na prostoru BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije dobio je Andrej Nikolaidis za roman “Mađarska rečenica”, u izdanju Buybooka iz Sarajeva. Radi se, kako su objavili izdavači, o imaginarnoj povijesti balkanskih i evropskih izbjeglištava 20. i 21. vijeka.

Nagradu koja nosi ime Meše Selimovića, jednog od najvećih romansijera sa jugoslovenskog prostora, svečano je Nikolaidisu uručio 23. septembra u Narodnom pozorištu Tuzla gradonačelnik Jasmin Imamović, u završnici 17. Međunarodnih književnih susreta Cum grano salis. Odluku je donio žiri u sastavu Adisa Bašić (predsjednica), te Hadžem Hajdarević, Slobodan Šnajder, Pavle Goranović i Mile Stojić. U užem izboru bili su i romani “EEG” Daše Drndić, “Beara” Ivice Đikića, “Sjećanje šume” Damira Karakaša i “Kad sam bio hodža” Damira Ovčine. Nikolaidisov roman “Mađarska rečenica” imaginarna je povijest balkanskih i evropskih izbjeglištava 20. i 21. vijeka ispisana kroz sudbine naratorovog prijatelja Džoa i Waltera Benjamina, čijim je djelom Džo opčinjen.

Maratonski spektakl Jana Fabrea “Olimp: U slavu kulta tragedije” trijumfirao je na 51. Bitefu osvojivši Grand prix “Mira Trailović” za najbolju predstavu, kao i nagradu publike, te nagradu “Politikinog” žirija za režiju. Specijalno priznanje međunarodnog žirija “Jovan Ćirilov” dodijeljeno je  predstavi “(Sa)Slušanje” iranskog reditelja Amira Reze Kuhestanija.

Fabreov 24-satni spektakl, koji je eksplicitnom golotinjom izazvao i polemiku u javnosti zbog direktnog prijenosa na RTS-u, proglašen je najboljom predstavom u cjelini na 51. Bitefu. Bitefov Grand prix Fabre je dobio i 1984. godine za predstavu “Moć pozorišnih ludosti”.

Publika ga je nagradila sa ocjenom publike od 4,73 posto, drugo je “(Sa)Slušanje” (4,27), a treće “Carstvo nebesko” (4,09), koprodukcija Narodnog pozorišta i Bitef teatra, u režiji Jerneja Lorencija iz Slovenije.

Fabrov pozorišni jezik, kako je naveo “Politikin” žiri, oživljava avangardno naslijeđe, eklektični je eho Artoovog teatra surovosti i magijske, ritualne prakse. “Fabrovu estetiku karakteriše upadljiva telesnost. Nameću nam se žive skulpture nagih tela glumaca, ali i odurni komadi odranih životinja, koji grade ritualni prostor. Dvadesetčetvoročasovno trajanje predstave takođe je u vezi sa ritualnim aspektom značenja. Rituali podrazumevanju transcendenciju, promenu svesti, što je proces koji traži predanost kroz vreme. Dug je put otkrivanja arhetipskog u nama, povratka nama samima, izgubljenima u haotičnosti savremenog sveta. Fabrova predstava je sredstvo na tom putu, mesto otpora protiv društvene fragmentacije, isečenosti vremena, raskomadanosti života”, naveo je žiri.

Centar za kulturnu dekontaminaciju (CZKD) predstavio je on-line izložbu “Nesaslušane priče” sa fotografijama iz izbjegličkih kampova i sa radionica održanih u okviru projekta “Sokak”, posvećenih integraciji migrantskih i lokalnih zajednica duž „balkanske rute“. Izložba je predviđena za otvaranje u EU info centru u Beogradu, uz panel diskusiju o migrantskoj krizi sa predstavnicima civilnog sektora koji se bave pitanjima izbjeglica.

Fotografije Projekta o različitosti i znatiželji – Sokak prikupljene su tokom 2017. godine na terenu u izbjegličkim kampovima, a dio je nastao u okviru radionice digitalne fotografije realizirane u Domu omladine Beograda. Centar tim projektom želi otvoriti prostor za dijalog i integraciju migrantske i lokalne zajednice kako bi se podigao nivo svijesti u lokalnim zajednicama o njihovim mogućim susjedima.

Izbjeglice pritom nose sa sobom teret rata, genocida, siromaštva, političkog i društvenog prevrata, ali i svoje uspomene i svoju kulturnu baštinu. U prošlosti su, baš kao i naši ljudi, putovali s koferima, a danas putuju noseći mobilne telefone, kao nekom vrstom digitalne prtljage. Barem mogućnost da se predstave i kaže što ih muči od presudne je važnosti u borbi protiv rasističkih, ksenofobičnih i sklerotičnih stavova, ističu autori projekta.

„U svojoj zemlji se nisam osjećala sigurno ni za sebe ni za svoje dijete, nisam mogla raditi… Mjesto u kojem sam živjela nije bilo sigurno. Živjeti je postajalo sve teže. Bilo je trenutaka kada nisam mogla da dišem. Osjećala sam se samom, bespomoćnom, sve više padala u depresiju, i sve to me mučilo silno. Shvatila sam da ne mogu više da živim tamo. Odlučila sam da odem iz svoje zemlje. Putovali smo godinu dana do Srbije (Mariam, 34 godine, Avganistan).

“Ustav Republike Hrvatske”, film Rajka Grlića, proglašen je najboljim filmom na 25. Raindance Film Festivalu u Londonu. Osim te najveće nagrade na festivalu, „Ustav“ je osvojio još dvije važne nagrade – za najbolji scenarij, koji redatelj potpisuje s Antom Tomićem i za najboljeg glumca, za ulogu koju je ostvario Nebojša Glogovac. Grlićev film je na londonskom festivalu, održanom od 20. septembra do 1. oktobra, imao svoju englesku premijeru i pokupio najveće dosadašnje nagrade. Osim njega, prvi put su britanskoj publici prikazana još tri regionalna naslova “Transmania” skupine autora, “Oslobođenje Skoplja” Danila i Rade Šerbedžije te “Roumena” Zornitse Sophije. “Ustav” prati živote nekoliko susjeda koji, osim zgrade u središtu Zagreba u kojoj žive, nemaju ništa zajedničko. U središtu priče je profesor Vjeko, koji noću odlazi u šetnje gradom odjeven u ženu, a živi s bolesnim ocem, nekadašnjim ustaškim časnikom. Nakon što ga jednom prilikom pretuče skupina mladića, počne ga njegovati susjeda, medicinska sestra čiji je muž policajac Srbin, dragovoljac Domovinskog rata. Uskoro preuzima i brigu oko Vjekina oca, no zauzvrat želi da on pomogne njezinom suprugu pripremiti ispit iz Ustava Republike Hrvatske.

Ta “ljubavna priča o mržnji” pobijedila je u glavnoj konkurenciji londonskog festivala, a od prošlogodišnje premijere u Montrealu, odakle se vratila s glavnom nagradom, osvojila je više od dvadeset nagrada na raznim međunarodnim festivalima. Filmski festival Raindance već četvrt stoljeća okuplja ponajbolja nezavisna filmska ostvarenja iz cijeloga svijeta. Ove godine imali su filmove iz 120 zemalja, što je rekordni broj.

Izložba mladih hrvatskih umjetnika “Bridges” bit će otvorena 23. juna u Uličnoj galeriji u Beogradu, u suradnji sa Društvom povjesničara umjetnosti iz Rijeke. Prema koncepciji mlade magistrice povijesti umjetnosti i filozofije Katarine Podobnik, predstavit će se 17 autora i autorica, uključujući jedan tročlani umjetnički kolektiv.

Putujuća izložba “Bridges” trogodišnji je umjetnički projekt čije su misija i vizija predstavljanje, podrška i umrežavanje mlade hrvatske suvremene umjetničke scene. Projekat je prvo izdanje imao u novembru 2016. godine u galerijskom prostoru kulturnog centra Kino Šiška, galeriji Dobra Vaga u Ljubljani, a drugo u januaru ove godine u galeriji Kortil u Rijeci. Kao nastavak suradnje sa slovenskom umjetničkom scenom i početak ostvarenja sa srpskom, ideja projekta je regionalna i međuregionalna promocija umjetnika.