Nastanak prezimena u Bukovici podudaran je s mletačkim osvajanjem prostora sjeverne Dalmacije tokom XVII vijeka, podudaran je, zapravo, s dolaskom novog stanovništva u kraj oslobođen od Turaka nastojanjem mletačkih vlasti da naseli zauzetu teritoriju i da je tako zadrži u svom posjedu
Iako je muzejska institucija objektivno imala bolje uvjete za čuvanje građe, predmeti su vraćeni po eparhijama tokom 1983. i 1984. godine. Zagrebačka mitropolija imala je svakako najbolje preduslove za preuzimanje građe te je veći dio predstavljao osnovu za budući Muzej SPC-a u Zagrebu, dok su uporabni predmeti bez određenog kulturno-historijskog značaja vraćeni crkvama i manastirima
„Nitko, ama baš nitko od djece, iako na rubu gladi, ne uzima taj komadić kruha koji su nam dali u usta, nego ga samo stišće u ručicama. Makar ga nismo danima vidjeli. Kad smo se popeli na taj plato, vidimo dolje u žici naše majke koje jauču. Mi se svi zatrčavamo i odreda bacamo te komadiće kruha prema našim materama“
Strah je to s kojim liježeš i strah sa kojim ustaješ, strah od svakog noćnog šušnja, telefonskog poziva, poštarevog pogleda, pasjeg laveža, naivnog upita iza stakla na šalteru, dječjeg puta do škole i natrag, susjedovog slavlja, injekcije koju zabada nepoznat bolničar, strah od svega i svačega, od očeva groba s kojeg je maknuta ploča, od ćirilice u ilegali, knjiga na polici koje bi gost mogao da vidi, prezimena, krsne slave, podatka iz matične knjige, brata iz Novog Sada…
Za likvidaciju 50 Srba iz Gospića i Karlobaga Norac je dobio 12 godina, Orešković 15 i Grandić 10 godina zatvora. Zbog nedostatka dokaza oslobođen je drugooptuženi Rožić, dok su tužioci već ranije odustali od petooptuženog Čanića