U toj, burnoj, predratnoj situaciji 1940/41. godine našao se i Pavle Bastajić u našem kraju, pa smo ga brzo i upoznali sa stanjem. Očekujući da će on s nama, barem konspirativno sarađivati i upućivati na odgovarajući način kako bolje da djelujemo, ali nas je iznenadilo njegovo pasivno držanje. Ubrzo smo shvatili da on nema veze sa rukovodstvom Jugoslavenske komunističke partije
Ustaški prvaci Budak i Puk posjetili su nadbiskupa Stepinca 30. kolovoza 1940. godine. Tom prilikom razgovaralo se o hrvatskim nacionalistima i razvoju političke situacije u Banovini Hrvatskoj, a posebno o zabrinjavajućem odnosu vladajućeg HSS-a prema komunizmu, o čemu je nadbiskup u svom dnevniku ostavio bilješku: „Moram duši priznati, da je Mile Budak jedna iskrena duša i sigurno misli lojalno dobro Crkvi katoličkoj, što nažalost ne mogu reći o destruktivnim elementima u HSS“
Ima poslovica u nas da kaže – čovjek snuje, Gospod određuje. I zaista samo je Gospod odredio da na najuglednijem mjestu u najpoznatijem mostarskom haremu, tamo gdje se sahranjuju samo najveća i najznačajnija imena ovdašnjeg muslimanskog svijeta, sad počiva jedan došljo i pobjegar, siromašak i nikogović, pristig’o doduše davno ali pravo iz Nedođije, direktno s bugarske granice, a još k tome i pravoslavne vjere. Ali, to je Mostar i u njemu je, takvom i jedinom, Kirilov grob
Iako se gotovo svi relevantni izvori slažu da je ideja o brutalnim i sadističkim ubojstvima Srba u Glini u proljeće i ljeto 1941. potekla od dr. Puka, u to vrijeme iznimno utjecajnog Pavelićevog ministra pravosuđa i bogoštovlja, kritička historiografija propustila je značajnije istražiti njegovu životnu biografiju
Zapisi s Korduna
