Od dijalektalnih osobina novoštokavskih govora Bukovice spominjemo dvije. Prva se od njih odnosi na suglasnik /h/. Taj se glas u govoru naroda ovog kraja (i Srba i Hrvata) ili ne izgovara ni u jednom položaju u riječi, ili se zamjenjuje nekim drgim glasom, dok se izvorno /f/ ili izostavlja ili zamjenjuje
Služimo se propisanim gramatikama i pravopisima, ali ne i razlikovnim rječnicima, koji vrve nelogičnostima i isključivostima, jer mi razumijemo i riječ ‘hiljada’ i ‘tisuća’, npr., podjednako ih upotrebljavamo, ne prozivajući ih pritom kao srpsku i hrvatsku, nego objašnjavamo njihovo porijeklo, etimologiju — staroslavensku i grčku
Prosvjeta dvije decenije od 1950. do 1971. nije obavljala svoju dužnost što je rezultiralo činjenicom da je baština, književna i svaka druga, Srba iz Hrvatske bila zapostavljena i zaboravljena. Da nije bilo “Hrestomatije...” koja će ustalasati duhove i koja predstavlja i danas zanimljiv slučaj za analizu, i Koraćevog “Pregleda književnog rada...” jedan bi svijet mirno ležao na dnu dubokog okeana zaborava
Stanje jezičnog i književnog obrazovanja od najnižih razreda osnovnih škola u regiji okarakterizirano je kao izrazito loše iz nekoliko razloga koje su navodili sudionici simpozija: obrazovanje na materinjem jeziku se koristi učestalo kao izgovor za isticanje vrijednosti koje promoviraju nacionalizam, a samim tim ono neposredno generira konflikt
Kad nama u Crnoj Gori uskraćuju srpsku kulturu, to onda ne znači samo da nam otimaju ili prećutkuju knjige, ili da nešto u njima falsifikuju, nego da nam ukidaju smislene načine života i svakodnevnog djelovanja, da nas lišavaju prirodnog duhovnog, poslovnog i svakog drugog konteksta, i onda nas tako dezorijentisane i podijeljene lako pobjeđuju
