Srbima je u Mostaru danas puno bolje nego u Sarajevu ili u Zenici, možda zbog dubokih korijena u kulturi, obrazovanju i umjetnosti, možda zbog jakog utiska vladike Gospodina Grigorija, možda zbog oca Radivoja Krulja, možda zbog Šantićevih večeri, možda zbog svega toga
Paradoksalno je da je Hrvatska „želeći se riješiti Srba“ zapravo izgubila, što se posebno danas vidi, dok je Srbija, koja je njihovim dolaskom doživjela šok – jako puno dobila. Hrvatski krajevi nekada naseljeni Srbima danas su praktično mrtvi, a područja u Srbiji naseljena izbjeglicama ipak su prostori novih ljudi i borbe, doduše mukotrpne, ali borbe – za život
„Kod nas je selo umrlo, a nismo nastavili običaje. Mi se ovdje družimo i obnavljamo tradiciju, ali bez veza, slika, emocija i potreba koje ti običaji rađaju kod mlađih generacija, i daleko od izvora tog običaja, ti će naši običaji ubrzo postati samo materijal za istraživače i profesionalna kulturno-umjetnička društva. Naši običaji ostat će u knjigama, ali i knjige danas nitko ne čita“, govori Rajičević o životu ličkih običaja sa beogradskim vazduhom, daleko od ličkog zraka
Radina ljubav za starim predmetima Banijaca i predan posao sakupljača starina nakon dugog niza godina prerasla je u ozbiljnu zbirku upisanu u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske
U Segedin sam se uputio u potrazi za korijenima jedne poznate zagrebačke srpske porodice – Živkovića. Posebno zbog Jovana Živkovića, jednog od glavnih kreatora Hrvatsko-Ugarske nagodbe, jamstva autonomnog položaja Hrvatske između 1867. i 1918. godine i dugogodišnjeg podbana u vrijeme banova Ivana Mažuranića i Ladislava Pejačevića
